Malo se naježim. Rukometna groznica... Znate ono: kolko nas ima, jebote kol ko nas ima...Super stvar. Pa si krenem mislit. A koliko nas u stvari ima. I budući da su izbori blizu postavim si sljedeće pitanje. Koliko ima glasača?
Zakon je ostao loš, iskrojen po mjeri onog tko ga kroji sa manjim preinakama koje na papiru izgledaju dobro a u praksi će se pokazati da ćemo umjesto gradonačelnika imati povjerenike.
Dnevnik hdz-ekonomije je pokazao da u Makedoniji drukčije rješavaju svoje probleme nego mi.
Ono što me je zasmetalo je činjenica da znam kako su izbori 2007 bili na knap i ono što sam pročitao na wikipediji. A tamo kažu sljedeće:
Pojavile su se i nepravilnosti oko broja birača: Državni ured za upravu pod vodstvom Antuna Palarića samo nekoliko dana prije izbora objavio je popis birača prema kojem u Hrvatskoj ima 4.073.294 birača, što je oko 105.000 birača više nego 2003. godine. Kako je u Hrvatskoj oko 900.000 onih koji nemaju biračko pravo jer su mlađi od 18 godina, proizlazi da Hrvatska ima oko 5 milijuna stanovnika, što je u suprotnosti sa popisom stanovištva iz 2001. prema kojem je ona imala samo 4.4 milijuna.
Čitam jučerašnji business.hr. Preko cijele naslovnice piše „Ljerka Puljić reklamira VMRO-DPMNE“. U članku pod naslovom „Agrokor se svrstao uz VMRO-DPMNE“ autor tvrdi da je Makedonija postala poligon za isprobavanje trikova iz hrvatske kampanje, a da kampanja VMRO-DPMNE neodoljivo podsjeća na HDZ-ovu. Navikao na sve izraženiju bipolarnost u Hrvatskoj odmah sam se zapitao da li onda SDSM-ova kampanja podsjeća na SDP-ovu? I kako se snalaze makedonski Sanader i Milanović (ups, ispalo je da je Milanović ustvari žena - da li je to onda eskulpira za neodlučnost u kampanji – sorry Nemesis/Tyche/Grgo).
U nedostatku domaće kampanje, a umoran od prežvakavanja istih gluposti koje nam serviraju domaći političari odlučio sam malo proguglati i pogledati kako to izgleda. Unaprijed se ispričavam ukoliko sam nešto krivo transliterirao, u zadnje vrijeme mi čitanje ćirilice ne ide najbolje a ni s makedonskim se više ne snalazim tako dobro (Jas i ti sme braka stari, takva ljubov čini pari, ti me čuvaš, ti me svakaš, ti za kusur ne mi faćaš... Nasmevni se, ne beri gajle, namigni mi, ajde nazdravje, Skopje! Eh, kad je to bilo...).
Već i ranije, ali posebno nakon osamostaljenja Makedonije, jedne od republika bivše SFRJ, Grčka je otvoreno izražavala nezadovoljstvo nekim okolnostima oko postojanja te države. U prvi plan uvijek je gurano pitanje imena nove samostalne države, pri čemu se Grčka protivila upotrebi imena Makedonija (Macedonia), za koje smatraju da pripada povijesnom nasljeđu Grčke. Iako ostale europske zemlje od početka nisu pokazivale puno razumjevanja za Grčki „kapric“ i otvoreno izražavale nezadovoljstvo stvaranjem krize iz ničega, Grčka je uspjela izboriti da se osamostaljena Makedonija nazove dugačkim hibridnim imenom FYROM (Former Yugoslavian Republic of Macedonia). Od tada su se Makedonci borili za povrat imena svoje države za koje misle da joj pripada – Makedonija.
Analizom podataka o prosječnom rastu neto plaće za prosinac 2007. godine (posljednji objavljeni podatak u svih 6 zemalja, bez Kosova) prikupljenih sa stranica nacionalnih statističkih agencija, došli smo do još jednog poraznog podatka za Hrvatsku. Na godišnjoj razini, najviši nominalni rast plaća ostvaren je u Crnoj Gori i Srbiji (22%). Slijedi Makedonija (12%), BiH (11%), Slovenija (6%), i na kraju Hrvatska (5%). Izražena u eurima, prosječna plaća u prosincu 2007. Iznosila je 870 eura u Sloveniji, 676 eura u Hrvatskoj, 436 eura u Srbiji, 376 eura u Crnoj Gori, 348 eura u BiH i 253 eura u Makedoniji.
Цените на стоките и услугите кои се користат за лична потрошувачка, мерени преку индексот на трошоците на животот, во ноември 2007 година, во однос на претходниот месец, индексот изнесува 101.4, а во однос на ноември 2006 бележи индекс од 104.6.
Što će reći da je inflacija u Makedoniji na godišnjoj razini u studenome 2007. godine iznosila 4,6%.
Просечната месечна исплатена нето-плата по вработен во ноември 2007 година поголема за 10.3% во однос на ноември 2006 година.
Što će reći da je prosječna nominalna mjesečna neto plaća u Makedoniji u studenome 2007.godine bila za 10,3% veća nego u studenome 2006. godine.
Posljednjih dana i tjedana na Pollitici je dosta pisano o očekivanom ulasku Hrvatske u NATO: naširoko se argumentiralo ZA i PROTIV ulaska, ZA i PROTIV referenduma o ulasku, a diskusija je čak rezultirala konkretnom podrškom organizaciji skupljanja potpisa za raspisivanje referenduma.
Bez obzira koju opciju zastupali, sve je to jako dobro jer pitanje ulaska u NATO jest važno pitanje za Hrvatsku. Kamo sreće da je slična diskusija vodjena u široj javnosti i koju godinu ranije – možda bismo svi skupa imali jasniju sliku o čemu se tu zapravo radi i onda, mirne savjesti prihvatili odluku koja bi se već iskristalizirala kao razumna.
Osnovna teza koja se proteže u čitavoj toj priči jest da je pozivnica Hrvatskoj za članstvo u NATO-voj alijansi gotova stvar i da jedino preostalo pitanje jest ono da li Hrvatska želi ući i NATO ili ne – s referendumom ili bez njega.
A da li je to baš tako, posebno ako se inzistira na bliskosti tog dogadjaja?
Neovisni, ali ne i neutralni