Dakle, u toj Blitviji, jedva primjetno, dogodio se prijelom kakav nisu predvidjeli ni rabini iz velike obitelji kohanim, a to su najsvetiji i najmudriji, oni koji su u pradavna vremena znali i čuvali najstrože čuvane tajne svoje vjere i bili proroci. U sinagogama inače nije bilo i nema danas zvona, niti ste ikada mogli vidjeti rabina na vrhu sinagoge kako doziva svoje vjernike na molitvu. Najveću sablazan što se među blitvijskim Židovima dogodila prepričavala se iz naraštaja u naraštaj – kada je virvarski rabi popeo se na krov sinagoge i virvarskim vjernicima obznanio da je njegovo ograničeno vrijeme na zemlji isteklo, i da se sprema u vječnost iz koje je došao.
Konačno!
Konačno je netko stao „na rep“ divljanju stranih i domaćih bankara nad ovim gladnim narodom. Linić je odlučio zaustaviti daljnju pljačku građana Republike Hrvatske i na tome mu čestitam.
Velika je šteta što se već davno prije nije pojavio netko dovoljno hrabar i pametan da prekine neviđeni bankarski teror i pljačku koja se ovdje događala godinama a naši su potkupljivi i ucjenjeni političari „mudro“ šutjeli.
Mogao bih pisati o svojoj borbi za transparentnost u investicijama i o tome kako sam nakon zamalo 40 godina pisanja i objavljivanja završio na Općinskom sudu u Virovitici, tužen zbog jedne kolumne objavljene u listopadu 2010 (Cavallino – misterije jedne investicije) na portalu www.virovitica.net. Iako sam prvostupanjskom presudom Suda oslobođen odnosno odbijena je tužba privatnog tužitelja, i jučer sam upravo dobio presudu i detaljno obrazloženje ( korektan sudac si je dao truda i ispisao ga čak na 8 i po stranica) dva naoko nepovezana slučaja privukla su mi pažnju. Prvi je puštanje iz pritvora novinarke Jasne Babić koja se dva dana nalazila u Remetincu, drugo, slučaj Dine Molnara, pokojnog policajca. Jasna Babić pritvorena je zbog privatne tužbe koju je zbog teksta iz 2009. godine protiv nje pokrenuo kontroverzni poduzetnik Josip Radeljak - Dikan, koji, po meni, nije kontroverzan jer spada u onaj sloj hrvatskog društva koji uporno nazivam pseudo-, kvazi odnosno lažna elita.
Zašto se pritvaraju osobe?
JECAJUĆI SLUŠALA PRESUDU
Aleksandra Ljuba osuđena na uvjetnu zatvorsku kaznu
Aleksandru Ljubu, bivšu glasnogovornicu zagrebačke policije, i Miju Vadžića, bivšeg šefa Odjela uslužnih djelatnosti MUP-a, USKOK je nedavno optužio zbog zloporabe položaja i ovlasti, zbog čega je, prema tvrdnjama tužitelja, MUP-u nanesena šteta od nekoliko tisuća kuna
Riječ je o tome da je nekadašnja glasnogovornica PUZ-a, tvrdi tužiteljstvo, 2006. godine iskoristila svoj položaj te na ljetovanje u policijsko odmaralište u Dramlju povela prijateljicu i njezinu djecu na trošak MUP-a.
Kasnije je platila iz svog džepa cijeli trošak ljetovanja, ali kazneni progon ipak nije izbjegla. Mijo Vadžić je pak priznao krivnju te se nagodio s tužiteljstvom tako da se na pripremnom ročištu na kojem se odlučuje o svjedocima i dokazima koji će biti izvođeni tijekom postupka, a koje će se održati krajem kolovoza na zagrebačkom Županijskom sudu, neće morati pojaviti.
Inače, Aleksandra Ljuba trenutačno radi u Odjelu za odnose s javnošću MUP-a, kamo je iz PUZ-a premještena u travnju 2010. godine. Bez obzira na pokrenuti kazneni postupak, nije udaljena s dužnosti koju obavlja.
Grijehe opraštam po kućama – nazvati popodne na br...
Vatikan se opet našao u središtu novog skandala, kada je izvor iz Papinske države za agenciju ANSA potvrdio da je Vatikan prije 22 godine pristao sahraniti zloglasnog mafijaša Enrica de Pedisa u bazilici Svetog Apolinara, pokraj brojnih papa i kardinala, u zamjenu za izdašnu naknadu od milijardu lira, odnosno 660 tisuća dolara.
Navodno je tadašnji glavi rimski svećenik, kardinal Ugo Poletti, isprva oklijevao, ali je suočen s ogromnom svotom nova ca kojeg je ispred njega stavila De Pedisova udovica ipak dao svoj blagoslov.
Sve je počelo kuljati kad je tužitelj otkrio da su viši vatikanski dužnosnici znali puno više o vezama bande Magliana sa Svetom Stolicom negoli su to htjeli priznati, ali i o otmici i ubojstvu 15- godišnje Emanuele Orlandi.
Emanuela je bila kći jednog vatikanskog dužnosnika, koja je nestala 1983. godine, a zločin se povezivao upravo s Magliana bandom. "Postoje ljudi u Vatikanu, ljudi koji su još uvijek živi, koji znaju istinu".
Neću ovog puta o globalnoj bankarskoj zavjeri kao temeljnoj temi već o konkretnom bezprizornom hapanju „domaćih banaka“ koje toliko vole svoje građane-klijente da ih od siline ljubavi žderu mic po mic. Prije nekog vremena istu je temu provocirao @Trader s naglaskom na tehnikalije ("hedge-ale" by HNB-a uz pomoć currency swapa) kako zadovoljiti vuka a da ovce budu na broju. Po meni pogrešan pristup jer ne polazi od činjenice da je Hrvatska kao Ustavna republika suverena država i s osnova monetarne vlasti ( ak je!!?). Dakle prema čl. 2. Ustava suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv. Prevedeno na seljački jezik slijedom istog monetarna vlast je neotuđiva, nedjeljiva i neprenosiva. Kaj to u kontekstu deračine deviznom klauzulom znači. Izvorište devizne klauzule nalazimo u čl. 22. Zakona o obveznim odnosima koji kazuje da se ugovorni odnosi dogovaraju u nacionalnoj valuti (dakle kunama), a mogu i u drugoj valuti.
Todorić, Kerum, Billa, banke, osiguranja, i mnogi drugi, niz je nazalost prevelik. Svi oni na svoj nacin iskoristavaju obicne ljude, koji samo zele zivjeti normalan zivot, bez da razmisljaju o tome hoce li sutra imati za kruh. Ali u svijetu, i kod nas, je postalo normalno da oni koji imaju puno, moraju svakim danom imati vise i vise i vise... Da sad ne podsjecam na sve sto se dogadja, samo par primjera...
Kerum, Todoric.... Blagajnice rade za mizernu placu, uz ponekad i robovske radne uvjete, dok se njihovi gazde razbacuju novcima, autima, dvorcima, i sa cim sve vec ne. I uz sve to, dobivaju poticaje od drzave i bojim se da ni ne znamo kakve sve povlastice imaju. A i da znamo, samo bi nam bilo teze, i nista se ne bi promjenilo.
Nekad je "hrvatski državni poglavar" za sve nedaće, koje su bile posljedica njegovog stila vladanja, njegovog činjenja i nečinjenja, kao krivce pronalazio vanjske i unutarnje neprijatelje.
Pa su mu tako vanjski neprijatelji bili svi oni "koji ne mogu smisliti samostalnu hrvatsku državu," a nas kao narod "mrze samo zato što smo Hrvati" i što smo im "srušili nikad prežaljenu Jugoslaviju".
Unutarnji neprijatelji su mu bili "crveni, zeleni i žuti vragovi", ali i "mutikaše, smutljivci i jalnuški diletanti" kao i "stoka sitnog zuba", rječju svi oni koji baš i nisu vjerovali u njegovo poslanje i floskule kojima je svakodnevno obasipao narod..
Tuđman je i Hrvate dijelio na dvije kategorije; one koji su članovi HDZ i one druge, s time da mu uopće nije bilo jasno zašto ti drugi uopće postoje.
Odnos hrvatskih političara prema narodu najbolje mi oslikava narodna izreka "sit gladnom ne vjeruje". Siti političari ne vjeruju da je strašna kriza zavladala jadnom našom. Masni političari ne žele priznati da su za tu krizu oni odgovorni. Oni su je stvorili. Svojom sebičnošću, lakomošću i kvarnošću uništili su i uništavaju sve dobro što je država imala.
Ne prezaju, debele guzice, surađivati s podzemljem. Normalno im je utjecanje na pravosuđe. Zapošljavanje podobnih i nesposobnih, za njih je pravilo. Zakoni, demokracija i ljudska prava, u državi sitih političara rijetka je iznimka. Udio laži u hrvatskoj politici, od Hebrangovih deset posto, uz Sanadera i Kosoricu popeo se i preko devedeset posto.
pitanje korupcije nije pitanje instrumenata nego pitanje volje
volje da se dogovori pravila igre
političke volje
ono što je jasno, golem problem
je razlika između standardog svijeta zapadne demokracije gdje je normalno da se ne krade i plaća porez
i svijeta o kojemu mašta hrvatski građanin gdje bi netko ili nešto čarobnim štapićem ukinuo korupciju
bez političke volje da se koriste instrumenti
nema ni zvuka ni melodije
instrumenti i danas postoje
moguće je usporediti primanja (službeno prijavljena)
i količinu stvari u vlasništvu
procijeniti koliki su morali biti prihodi da bi se ostvario takav imetak
i na razliku između prijavljenih i realnih prihoda
razrezati porez
čak bi se mogao složiti on line program koji bi to računao
naše društvo, predstavljeno kroz našu političku elitu
nema za to političke volje
niti kandidati za predsjednika republike
koji su računali, više ili manje ozbiljno na glasove svih birača
nisu smatrali da je potrebno objasniti razliku između prijavljenih prihoda
i osobnog bogatstva
nema političke volje
za to postoji više razloga
