Poštovani!
Prema Novom listu (na Internetu: 22.9.2009 u 18:42h) Opatijski sud je deložirao Slavicu Buntić, čije je stanarsko pravo potvrđeno i sudskom presudom iz 1999. godine. Iz te novinske vijesti jasno proizlazi, da sa radi u protupravnom otimanju imovine izvršenom od strane vlastodržaca
http://www.novilist.hr/Vijesti/Kronike/Opatija/silom-izbacena-iz-stana-g...
Nakon što je @bijesdrugi našao za shodno pokazati svoje odlično poznavanje slućaja TDR-TDZ, odlučio sam ipak napraviti nastavak dnevnika nedavno objavljenog na ovim stranicama. Kako je oćito da je dotični stipendiju zaradio pobijajući upletenost u šverc cigareta TDR-a, ovaj dnevnik ne služi tome da uvjeri „maloumnika“ u neodrživost njegovih obranaških komentara, već da ostalim sudionicima dodatno otvori oči i pokaže kako je perfidan
PR TDR-a, koji prati sve napise o TDR-u i na ovaj način ih pokušava neutralizirati, relativizirajući svaki napad na sebe.
Obzirom na veliku dozu arogancije i umišljenosti dotičnog b2, koji ne ostavlja ni najmanje sumnje u svoje navijačke pozicije, nadam se da se sljedeći zapis neće svidjeti prvenstveno dotičnom čobanu, a onda ni kriminalcima iz TDR-a. U naprijed se ispričavam vrijednim radnicima, koji nisu krivi što ih vode kriminalci koji su svirepo opljačkali Hrvatsku prvenstveno zahvaljujući svojim vezama u komunističko-obavještajno-udbaškim krugovima bivše države, ali su krivi što zbog svoje zarade i statusa zatvaraju oči i dopuštaju ovakav kriminal.
Kao što sam i obećao, odlučio sam umjesto komentara, napisati dnevnik na temu Tvornice duhana Rovinj, jer sam imao nekoliko upita i prijepora vezano za tu temu. Nisam u dnevniku iznosio egzaktne podatke, ali ako bude potrebe, iznijet ću ih u komentarima.
Tvornica duhana Rovinj, kao jedna od rijetkih hrvatskih tvrtki privatiziranih po tzv. Markovićevom modelu privatizacije, krenula je još devedesetih godina u okrupljavanje svoje djelatnosti. Preuzimanje zadarske i zagrebačke tvornice duhana učinilo je od nekadašnje male rovinjske tvornice monopolista na hrvatskom tržištu. Monopol je obično blagotvoran u pitanju prihoda, pa je tako nekadašnja tvornica duhana prerasla u grupu koja svoju djelatnost širi i na unosno polje turizma. Godine 2003. nastaje Adris grupa. Dakle u skladu s okašnjelim željama predsjednika Gospodarske komore, nastaje grupacija dovoljno moćna da uđe u utrku sa stranim igračima.
Ostavka gospodina dr.sc.Ive Sanadera nije njegova osobna volja. Ucjenjen je
od strane bivsih politicara ( a i nekih koji su jos uvijek aktivni u politici
).
Vratimo se samo desetak godina unazad i pogledajmo gdje su bivsi suradnici
Predsjednika Tudjmana,gdje su bivsi premijeri i ministri tadasnjih Vlada,
takozvana tehnomenadjerska struja. Svi su na dobrim polozajima,svi imaju daleko
vise nekretnina i novca nego li su imali prije nego sto su usli u politiku - po
kojim vezama i ...???
Hvala Bogu i drzava je tada imala...a zahvaljujuci njima, a ne Sanaderu,
danas je pred bankrotom. I nikada se nikoga od njih nije smjelo pitati za
porijeklo imovine - a tu bi moralo sudjelovati i sudstvo i policija i
drz.odvjetnistvo i Interpol jer Hrvatska je prodana u bescjenje i oni su mnogo
toga sakrili u inozemstvu.POSTOJE DOKAZI...ZNA SE I U HRVATSKOJ I U SVIJETU !!!
I sada se Gospodin Sanader nasao izmedju dvije vatre. BIVSI I NA KRVI
DRAGOVOLJACA BOGATI koji u rukama imaju financije za korumpiranje bilo kojega
drzavnog sluzbenika, pa cak i samog Predsjednika Mesica. A na drugoj strani
Europska Unija i Amerika, demokratski svijet koji trazi postivanje barem NEKIH
Ponovo smo pred izborima a, igrom slučaja, i ovdje u Italiji (6. 7. lipnja). Koristim ovu priliku da vam ispričam priču koju možda većina vas ne poznaje. Ja sam već predugo u Italiji pa ostavljam vama eventualno povlačenje paralela.
Poznato je da je Italija zemlja ogromnog kulturnog nasljeđa (preko 30% sveukupnog svjetskog), bogate i raznovrsne povijesti, miješanja kultura i naroda itd. Sve je to dovelo do specifičnosti koje nisu prisutne u niti jednom drugom narodu ili zemlji. Naravno tu se miješaju izvanredne odlike ovog kreativnog naroda sa primjerima organiziranog kriminala koji je postao pojam u cijelom svijetu. Osebujnost te vrste kriminala je prije svega u tome što je ponekad alternativa legitimnoj vlasti (Sicilia) koju narod, iz razloga koje ovdje nećemo analizirati, nije prihvaćao.
U južnoj Italiji djeluju Mafia ili Cosa Nostra (Sicilia), Sacra Corona Unita i Nuova Società (Puglia), 'Ndrangheta (Calabria), Stidda (Sardegna) i Camorra (Campania). Treba spomenuti da je procjena kapitala, koji okreću godišnje samo Cosa Nostra i 'Ndrangheta, negdje oko 70 milijardi eura (70.000.000.000 €).
”Druge države imaju svoju mafiju, ali ovdje mafija ima svoju državu.”
Ovu rezignirajuću konstataciju često čujemo u razgovoru o društvenoj situaciji u Hrvatskoj. Medjutim, ovakvu izjavu dao je Atanas Atanasov, član bugarskog parlamenta novinaru International Herald Tribune-a , potaknut dogadjajima oko nedavne objave knjige ”Bugarski Demoni” o korupciji i mafijaštvu u Bugarskoj , čiji je autor njemački novinar Jürgen Roth. IHT je donio opširan članak o situaciji u Bugarskoj (na gornjem linku), a posljednjih tjedana brojne novine i elektronički mediji širom Europe naširoko se bave ovom temom.
Nisam strastveni ljubitelj kulture, ali moram reći da sam uz večerašnje izdanje emisije Branke Kamenski iznimno uživao. Nenametljivo, neagresivno, ali kirurški precizno i potresno suočavanje sa društvenom (i kulturnom) zbiljom Hrvatske.
Prije emisije uživao sam u nadprosječnom dossieru (pozdrav 45 lines, odličan si bio), jedino tog Kalinića teško varim (do 90-te sve je bilo super, ma daj naj).
Kulturistički osvrt na aktualni "terorizam", njemački ekspresionisti (sjajan prilog), fasade u Varaždinu (i neizbježni, ali podnošljivi Čehok, naravno).
No, priča koja me se posebno dojmila je ona oko crkve u Udbini. I bolesne arhitektice koja između bolesti i radnog mjesta, nemoralno(?) bira, vidi vraga, radno mjesto.
A predstavnica Komore je posebna priča. Poslali ona mail, ali dokaza zato nema. Kao, bitno da je ona izjavila da je odogovreno, a nema veze što nije, ionako valjda nitko neće ni pitati dalje. Fuj.
Ali gle, naš vrli premijer se buni, ali, jao, ništa se više neda promijeniti. Niste se valjda nadali da može?
I naravno, zaključak o građevinskoj mafiji. Pa ljudi, zar je baš svaka pora našeg društva zaražena korupcijom?
Ili bi možda bolji naslov bio - Je li Irska danas tu gdje jest jer se bez milosti obračunala sa svojom mafijom? Strašni događaji koji su zadnji mjesec dana potresali Zagreb, ali i cijelu Hrvatsku, podsjetio me na slučaj iz devedesetih kada je u Irskoj ubijena novinarka Veronica Guerin. Nju su proteklih dana u više navrata u svojim tekstovima spominjali Jelena Lovrić (Sanadera držati pod pritiskom) i Inoslav Bešker (Likvidiraju tužitelje i svećenike). Osim Veronice, spominju se i Giovanni Falcone, Pietro Borsellino te brojne druge žrtve mafijaških atentata, pa vrijedi pročitati svaki od tih tekstova kako bi bolje razumjeli situaciju u kojoj se danas nalazimo.
Bloger, koji za sebe kaže Ja sam glup, na jednom malom lokalnom blog servisu grada iz kojeg je potekao Pukanić, je s jednim citatom i linkom na jedan članak odlično pokazao koji je osnovni problem u odnosu nekih javnih osoba prema organiziranom kriminalu. Takav odnos nije izuzetak već je to skoro društveno prihvatljivo pravilo. Javne osobe su usko povezane s osobama koje se sumnjiče ili su osuđene zbog kriminalnih djelatnosti i na taj način im daju kredibilitet i na kraju se stvara nakaradna situacija u društvu pa kriminalci postaju društveno prihvatljiviji od poštenih ljudi koji pošteno rade svoj posao.
Uvod u teoriju mafije
Kao i svaka bolest ili nametnik i mafija djeluje samo ondje gdje se stvore dovoljni uvjeti za njezino postojanje. Mafija onda jača i razvija se kad joj, dodatno, ti uvjeti osiguraju imunitet i onemoguće prirodne neprijatelje. U našoj zemlji ovi uvjeti su gotovo idealni, skoro bi se moglo reći laboratorijski.
To se najbolje ogleda u tome što je na listi popularnih zanimanja posao mafijaša postao jedan od najomiljenijih. U stvari, bolje je umjesto „zanimanja“ upotrijebiti izraz „izvor prihoda“ jer zanimanje podrazumijeva rad, a uvjeti u našem laboratoriju kategoriju rad priznaju samo teorijski, kao antimateriju.
Uvjeti o kojima ovdje govorimo dijele se na primarne i sekundarne. No u ovako poodmakloj fazi ove je dvije vrste već teško razlikovati. To je zato što je i ono što bi se isprva moglo smatrati samo manifestacijom sada već postalo (re)generator primarnih impulsa.
Popis koji slijedi zato neće niti pokušavati razlikovati uzroke od poljedica; štoviše, vidjet će se da neki od uvjeta (npr. vidite 7) nesumnjivo možemo smatrati i posljedicama i premisama daljnjeg nazadovanja.
Neovisni, ali ne i neutralni