pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Krivci za korupciju u Hrvatskoj su državno odvjetništvo i policija. Krivi su jer ne poduzimaju ništa u sprječavanju korupcije ako ne dobiju prijavu od građana. Da je tome tako svjedoči niz primjera. Recimo oglasi u novinama gdje se oglašavaju razni brzi gotovinski krediti koji su posve protuzakoniti. Ili primjer kojeg su istražili novinari Jutarnjeg lista, gdje su se javili na oglas koji nudi požurnice preko veze za 2000 kn.

Ili primjer jučerašnje Latinice gdje su se još jednom javno izrekle optužbe na račun Ive Sanadera da se on vratio u Hrvatsku bez novaca i da sve što je stekao od svojeg povratka do danas ne odgovara visini njegovih ukupnih prihoda. Nije to bilo prvi put da se govori o imovini Ive Sanadera. Čak se o tome pisalo i na ovome blogu. Slično je i s imovinom Milana Bandića koja je u velikom nerazmjeru u odnosu na njegove prihode. I o tome se pisalo puno, pa čak i na ovome blogu.

O sastavu nove vlade ovih dana puno će se pričati. Čini se da se Sanader ovog puta rukovodio svojim predizbornom sloganom „Idemo dalje“, ali na onaj najgori mogući način. Zadržavajući u vladi one koji su se u proteklom mandatu našli u nekoliko sumnjivih situacija zbog kojih bi u zemljama razvijene demokracije već odavno bili politički mrtvi.

Početkom 2004. u Saboru smo predložili osnivanje istražnoga povjerenstva koje je trebalo ustanoviti – ispitati način stjecanja imovine Žužula i Sanadera. Prijedlog je propao zbog povlačenja potpisa Banca, Kramarića i Lučina. Sanader mi je najprije preko posrednika (ime mu neću spominjati jer je pokojan) a onda osobno u telefonskom razgovoru ponudio dogovor: vi nemojte mene – mi nećemo Čačića. Idući dan sam o tome izvjestio javnost. Naravno da je Sanader negirao ponudu. Čačić je istražen, Sanader ne.

Nedugo zatim, čini mi se u ljeto te iste 2004. pokušao je Bechtelu namjestiti posao izgradnje auto-ceste Split – Dubrovnik (Dugopolje – Šestanovac) bez natječaja. Zatražili smo izvanrednu sjednicu Sabora. Nakon pritiska javnosti natječaj je ipak raspisan.

Onda je Žužul „poslovao“ s Imostrojem, na državni račun ali u svoju korist, tvrdili su neki.

Onda je došla Verona i sada već poznata večera za koju su on i Maček račune prikupljali 3 mjeseca.
U to vrijeme isplivala je u javnost i priča da je Vukelić u Karlovcu državnim novcem platio koaliciju s HSU-om.

Kako sam se ranije probudio radi prejakih utisaka izborne kampanje koja je impresivno započela u Dubrovniku (s tri značajna i znakovita skupa) sjeo sam po običaju za kompjuter i pogledao Pollitiku. Najprije sam se nalijepio na tvoj komentar u postu 45-tice "Najava za utorak: Pitajte Vincenta Degerta o HTV-u i slučaju Peratović!", ali su me prejake impresije odvukle dotle, pa ti šaljem izvješće s prvog dana predizborne kampanje., tebi i drugim čitateljima Pollitike, da bih i na njih prenio svoju fasciniranost događajima.

Hrvatska ispod peke!

Neki bi rado rekli „Hrvatska ispod cirkuskog šatora“ ali je unutarnja atmosfera toliko pregrijana, a temperatura toliko visoko da niti jedna šatra to ne bi izdržala. Zato bolje odgovara naziv „ispod peke“, pojam koji sam djelomice posudio od Feral Tribune-a.

Kolega Poslek se tuži da mu se ne da da dođe do punog izražaja, najprije ga se koči kad govori šale (dobro malo neslane), a sad kada želi reće nešto kvalitetne diskusije se naprasno prekidaju!? (Dobri naš Poslek – od onog šokiranja Pollitike da bi ju promijenio, sam sebe je promijenio najviše). Nije lako dragi moj Poslek, Hrvatska je ispod peke, pa je i Pollitika ispod peke, događaji se previše brzo odvijaju , a u masi i općoj halabuci se samo petarde čuju (mada i one relativno slabo).

No, ako i jesmo u izbornoj situaciji, što bi sa svim tim trebao imati pravosudni sustav u jednoj stabilnoj i pravno uređenoj državi, (koji je barem nominalno odvojeni i samostalni stup državnog poretka). U Hrvatskoj, operetnoj država latinoameričkog (banana) tipa sve je moguće!!

Pogledajmo samo što se sve lupa:

Hrvatski građani žele promjenu vlasti, ali oporbene stranke radije bi još malo razmislile o tome / Umjesto oporbe, prva je s negativnom kampanjom izašao je HDZ i napao SDP na jednoj jedinoj točki na kojoj se to moglo: na prijedlogu poreza na kapitalnu dobit / Hoće li se birači željni promjena više poistovjetiti s očajnim sloganom "Ljudi su snaga" ispod kojeg Ljubo Jurčić nema snage ni ukrutiti svoj palac / Jedini opozicijski političar koji bez dlake na jeziku kritizira HDZ-ovu vlast i otvoreno se nudi da preuzme odgovornost na vlasti jest Radimir Čačić / I dok će "ljudi od snage" bauljati kampanjom i frfljati nešto nepovezano o porezu na kapitalnu dobit, o vjeronauku u školama, velikoj koaliciji i tako samo trošiti dragocjeno vrijeme da građanima konačno objasne zašto ovu vlast treba smijeniti i zašto je SDP jedina alternativa, HDZ će se dizati u anketama.
Hrvatski građani žele promjenu vlasti, ali oporbene stranke radije bi još malo razmislile o tome. Sudeći prema ovome što se može vidjeti na početku predizborne kampanje, prema prvim opozicijskim plakatima i sloganima, oporba kao da se boji priznati da želi smijeniti HDZ, a još manje zbog čega ga želi smijeniti. Poruke koje se upućuju s plakata i govornica toliko su bojažljive, neodređene i općenite, da ostavljaju dojam kako se opoziciji zapravo i ne osvaja vlast. I kako Sanaderova Vlada možda i nije toliko loša. Ma koliko svi šutjeli o tome.

Što su dr. Ivo i njegova vlada napravili u svom mandatu, znamo. Dr. Ivo je umirovljenicima vratio gotovo 10% onog što su im prethodno ukrali i to tako da je prodao imovinu koja pripada tim istim umirovljenicima. Dr. Ivo nije zaratio sa Slovenijom (nije ni sa Kazahstanom), on je osigurao dobre međunarodne odnose Hrvatske. Dr. Ivo otvorio je autoceste koje su drugi sagradili, pronašao je 500.000 branitelja u Hrvatskoj (i neće nam, pa neće, reći tko su oni). Dr. Ivo je napravio još mnogo drugih dobrih stvari, ali o tome će on reći sve što treba.

O nekim stvarima koje je dr. Ivo radio ne zna se mnogo. Te su stvari potrpane pod debele tepihe Banskih dvora i odgovore ćemo saznati u nastupajućoj godini.

U mandatu dr. Ive iz splitskog Brodosplita nestalo je 5.000.000 američkih dolara. Zlobnici su tvrdili da je tu prste imao predsjednik Nadzornog odbora, famozni ministar Branko Vukelić. Dolari (zeleni, kakvi već jesu) nestali su, istrage se vode manirom i brzinom puža golaća i šanse su male da će se ustanoviti “di su šoldi”. Nova godina nudi neslućene mogućnosti.

Debata se pretvorila u ugodno ćaskanje oko ciljeva u vezi kojih su svi suglasni, iako je jedino Polančec bio na meti rijetkih podbadanja svojih inače puno oštrijih protivnika / Reformu poreznog sustava spomenuli su svi osim Polančeca koji je rekao da se porezni sustav neće mijenjati još barem dvije godine (ukoliko HDZ ostane na vlasti) / Čačić je suce domaćih sudova usporedio s papom i ličkim medvjedima, i predložio ukidanje doživotnog sudačkog statusa, kao i statističko rješavanje pitanja neefikasnosti u sudstvu jednostavnim otpuštanjem pet posto najgorih / Nije riječju spomenuto pitanje Sunčanog Hvara, koje bi svakako bilo dobro oružje za obračun u debati.
Neupućeni promatrač prošlotjedne predizborne gospodarske debate u hotelu Regent Esplanade više ili manje rado viđenih političarsko - ekonomskih faca mogao bi pomisliti kako se u Hrvatskoj nakon izbora priprema velika koalicija stranaka koje će zajednički bez ikakve promocije vlastitih interesa raditi na dobrobit svih građana ove zemlje.

Subota je, čitam dnevne vijesti, nerviram se. Nema ništa, dobrog. Visoke su temperature zraka, puno vlage, sparina. Te atmosferske prilike uz uobičajen kaos u vijestima, dan pretvaraju u teško podnošljiv. No što je tu je, pogledajmo zajedno koliko nisko možemo pasti.
U javnost polako izlaze detalji privatizacije starigradskog hotela Alen. Početne vijesti da je HFP hotel protivno propisima prodao Hypo banci, malo se promijenila. Hypo banka je ustvari kupovala za treću stranu. Tko je ta treća strana? Ima li njihov novac porijeklo, ili ga peru hypo metodom, nitko ne pita. Važno je da se slučaj dogodio negdje 2002. godine u vrijeme koalicijske vlade, a meštar nad meštrima bio je

Što se sve u posljednjih desetak dana izdogađalo oko privatizacije KIM-a ravno je Muppet Showu i bilo bi urnebesno smiješno da u biti nije tragično jer ispada da u ovoj zemlji ništa ne može ići kako bi trebalo, a ne ide jer ljudi koji vode ovu zemlju nemaju pojma to rade. Djelić tog sveopćeg kaosa složili smo i u 6 minutnom video zapisu pod nazivom „KIM bi, da bi“

Zamislite samo ovo… HFP organizira natječaj za privatizaciju KIM-a, ponude stignu i stručnbe službe izvrše evaluaciju istih i pošalju upravnom odboru da izaberu najboljeg ponuđača. Navodno prve ponude nisu bile dovoljno dobre pa se tražilo poboljšanje istih.

Zaključci stručnih službi HFP-a

U srijedu, 15.8.2007 na Indeks portalu je osvanuo tekst popraćen dokumentacijom o nepravilnosti u privatizaciji Istra d.d. gdje je odlukom upravnog odbora HFP-a odlučeno da se prihvaća ponuda Puljake d.d. Iz nekih razloga Indeks nije objavio sve zanimljive dokumente već samo dio njih. U međuvremenu, proširena dokumentacija stigla je i na adresu CNN bloga i možete je skinuti ovdje.

Razlog zašto smatramo da su ovi dokumenti od velike važnosti je što se iz njih jasno vidi da su stručne službe u HFP-u dobro odradile svoj posao, ali da su oni koji odlučuju, u prvom redu Polančec kao predsjednik upravnog odbora, zanemarili stručno mišljenje i odlučili glasati po nekom svojem nahođenju koje samo oni mogu razjasniti. Da pojasnimo…

Privremeno potisnuta u drugi plan, pravosudna istraga u sklopu akcije „Maestro“ i dalje je obavijena velom tajne. Javnost nije upoznata s time što se trenutno događa i da li je netko od osumnjičena „tri tenora“ propjevao. Javno se nagađalo da je istraga proglašena tajnom kako bi se od odgovornosti amnestirali oni najodgovorniji. Naravno, radi se o Sanaderovim ministrima iz Upravnog odbora HFP-a.

U međuvremenu je izbila afera oko prodaje poduzeća KIM. Osim što je opet u igri Upravni odbor HFP-a kojeg se ovaj put sumnjiči da je pogodovao karlovačkoj tvrtki Chemoderm, jedan detalj ovu aferu izravno može povezati s prethodnom.

Nakon početka afere "Maestro" imali smo mnoštvo izjava, optužbi i prepucavanja svih mogućih strana u svim mogućim medijima. Ipak, jedna izjava našeg premijera ostala je bez osvrta, što je upravo primjer kako se uvijek raspravlja radi neposrednog političkog probitka i samoreklame, a razumijevanje funkcioniranja pravne države i trodiobe vlasti stoji tek negdje daleko, duboko u "drugom planu".

No, što je grijeh našeg premijera? On je najavio da se ovakav kriminal više neće tolerirati, te da će vlada hitno ukinuti Hrvatski fond za privatizaciju. E pa sad, što god da se događalo prošlih godina u Fondu, takva najava njegovog ukidanja nema smisla, niti je zakonski osnovana, već je tipičan primjer političkog voluntarizma. Niti vlada niti premijer ne mogu Fond ukinut, pozicija Fonda i njegova uloga u privatizaciji definirana je zakonima, prvenstveno zakonom o privatizaciji, te ostalima, kao što je navedno na stranici Fonda, "Pravni okvir": http://www.hfp.hr/default.asp?ID=61 . Dakle, ako se želi rasformirati Fond, potrebna je promjena određenih zakona i podzakonskih akata (a pored toga i rješavanje pitanja sada zaposlenih u Fondu, pitanje sljednika njegove imovine i slično). S obzirom da (još uvijek) vrijede pravila parlamentarne demokracije, za promjenu zakona nadležan je Sabor, a ne Vlada. Vlada nije ta koja može prekrajati zakone kako joj je volja i kako premijer (ili kancelar?) odredi.

Čitam ja javno.com i naletim na slijedeće:

Nastavak saslušanja u rujnu

Za danas je bilo predviđeno saslušanje tri svjedoka. Dvoje se nije odazvalo sudskom pozivu, dok je supruga prvoosumnjičenog Josipa Matanovića, donedavnog potpredsjednika HFP-a, došla u Županijski sud u Zagrebu i iskoristila svoje pravo te nije svjedočila protiv njega.

Do ljetne stanke tako je od 14 planiranih, ispitano 11 svjedoka. Oni koji se nisu odazvali, njih troje, kao i sedam novopredloženih bit će pozvani u nastavku istrage. Odluku o rasporedu svjedočenja sudac Boris Ivančić donijet će krajem kolovoza ili početkom rujna, saznajemo u Županijskom sudu u Zagrebu.

Tony Blair počeo je svoje ljetovanje izjavom da je "jako zadovoljan" odlukom tužiteljstva da ne podigne optužnicu nakon 16-mjesečne istrage korupcijskog skandala "Cash for honours" prema kojem su se navodno nominacije za visoke funkcije kupovale sponzorstvom Laburista. Blair čistog obraza silazi s britanske političke scene, a njegova stranka ostaje na vlasti bez dokazane korupcijske mrlje na svom dosjeu.

Za razliku od Hrvatske koja korupcijski skandal u vladinom resoru istražuje daleko od očiju javnosti, Cash for honours istraga obavljena je maksimalno transparentno i bez sukoba interesa kako bi javnost u njene rezultate imala povjerenja. Što hrvatski političari mogu naučiti iz slučaja Cash for honours i je li Cash bolji od Maestra?