pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Opće prihvaćeni je stav ili barem jadikovka u medijima da smo mala ali najljepša i najbolja zemlja (za veliki odmor), s najduhovitijim, najuljuđenijim i najinteligentnijim žiteljima, ali smo malo neshvaćeni, svi drugi bi htjeli komadić našeg, a mi ne želimo tuđe, samo svoje ne damo! I okruženi smo pogrešnim susjedima, koji su jako ljubomorni na nas pa ni ne spavaju nego spletkare kako da nam naude.

Malo povijesti: Hrvatski Sabor je 3. listopada 2003. godine donio Odluku o proširenju jurisdikcije RH na Jadranskom moru iliti odluku o ZERP-u. Onda smo malo prtljali s odlukom, Hidajet je tamo nešto potpisao, pa nije potpisao, pa je preuzeo obvezu pa to nije obvezujuće itd. Uglavnom, sveudilj pravocrtna hrvatska vanjska politika, kao i u brojnim drugim slučajevima do sada.
Vijeće ministara Europske unije je na isti datum, ali dvije godine kasnije, 3. listopada 2005. donijelo odluku o otvaranju pristupnih pregovora s Hrvatskom. Dakle, neke stvari su bile poznate objema stranama u trenutku otvaranja pregovora (ili su trebale biti).

Eto, Schengen se konačno spustio i na naše zapadne i sjeverne granice, pa me zanima što milsite o tome. Slovenci i Mađari (i mnogi drugi!) od 21. prosinca putuju bez ikakvih dokumenata praktički od rta Nordkaap u Norveškoj, pa do Krete, te od La Manchea do zapadnih granica Rusije, Ukrajine i Bjelorusije.
Kako to obično biva sa zemljama koje ostaju izvan EU, i Hrvatska do daljnjega ostaje s druge strane "schengenskoga zida", što će - u to nimalo ne sumnjam! - kod pravih "domoljuba" izazvati dodatne ispade gnjeva, eruofobije i žalopojki kako nas "guraju tamo gdje nam nije mjesto". Pritom se, naravno, zaboravlja da, za razliku od državljana zemalja zapadnog Balkana, kojima za ulazak u EU trebaju vize, do kojih se jako teško dolazi, Hrvati u Uniju i dalje mogu samo s osobnom iskaznicom (iako, istinabog, s dodatnim kartonom). Zanimljivo je i da se u medijima u tekstovima o širenju Schengena uredno ističe Slovenija, a "zaboravlja" Mađarska, iako je i ona uvela ista pravila igre.

Pred nešto više od tri mjeseca saborski zastupnik Dragutin Lesar izvukao je na vidjelo dijelove Programa rada Uprave HEP-a za razdoblje 2004. do 2008 godine, u kojem stoje sljedeći planovi:

«Prema razvojnim planovima tvrtki INA i Plinacro, projekt izgradnje magistralnog plinovoda i dopreme plina od sjevernog Jadrana do Slavonskog broda omogućiti će se doprema prirodnog plina za izgradnju dvije plinske kombi elektrane. Prva, snage 250 MW na lokaciji Sisak i druga snage 100 MW na lokaciji TE-TO Zagreb. Osim ove dvije lokacije treba razmotriti i lokaciju Osijek za koju tek treba osigurati izgradnju novog plinovoda. Na ovoj lokaciji se također treba razmotriti gradnja nove plinske kombi elektrane snage 250 MW. Prioritet u gradnji će se odrediti dinamikom gradnje plinovoda do određene lokacije…»

«Prednost u gradnji hidroenergetskih objekata treba dati višenamjenskim objektima i objektima za koje postoji visoki stupanj gotovosti potrebne dokumentacije za donošenje odluke o gradnji. U gradnju višenamjenskih objekata treba ući zajedno s drugim zainteresiranim partnerima... HEP treba donijeti odluku o gradnji HE Lešće i započeti pripreme izgradnje hidroelektrana na Savi... Potrebno je analizirati te pripremiti zahvate na postojećim hidroenergetskim objektima i sustavima kao što su HE Senj, HE Dubrovnik i HE Orlovac u cilju boljeg iskorištenja vodotoka…»