pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Danas je dan D… Knozum raskida ugovor s Dukatom. Koliko god Konzum bio veliki kupac Dukatovih proizvoda, stvarno ne vidim razlog zašto bi ih itko iz Lactalisa kontaktirao. O tome zašto nema potrebe da ih itko iz Lactalisa kontaktira pročitajte na www.mrak.org.

Ono što je meni posebno zapalo za oko je dan na koji se donijela takva odluka. Nedjelja. Prodaja je objavljena je 22.3.2007. To je četvrtak. Dakle iz Agrokora su očekivali da im se netko javi već u petak i čekali su čak do nedjelje, kad su konačno odlučili da je Lactalis vrlo bezobrazan jer im se nije javio.

U srijedu kasno popodne posljednji dnevni sastanak prekinuo mi je email časopisa Banka koji je ukratko rekao da je Luka Rajić prodao Dukat francuskom Lactalisu (iako čini mi se ovo nije točan podatak, jer obzirom na značajni tržišni udio Dukata i Lactalisa, ova kupovina je vjerojatno predmet odobrenja agencije za zaštitu tržišnog natjecanja). Luka je Dukat prodao za impresivnih 2 milijarde kuna (i kusur). Impresivno.

(Usput, u nizu novinarskih izvješća čuo sam kako i dalje barataju imenom tvrtke LURA dok je u stvarnosti, Lura relativno nedavno promijenila ime u Dukat. Isto tako, Rajić je u nekoliko navrata radio javnu ponudu za dionice Dukata i nekako sumnjičim da nije prodao baš sve dionice i da mu je ostalo nekoliko postotaka, vjerojatno manje od 4%.)

Naslov zaslužuje prijevod, jer je pomalo kriptičan:
Sretni Luka i gangsterski rodijaci!!

Ovo je neplanirani post, rad nastao „umjetničkim dojmom“ kombiniran mješavinom strip tehnike i kolaža . Virozom prikovanog u kuću, osuđenog na kompjuter, novine, radio, televiziju, a impresioniranog brzinom i burnošću promjena, čovjeka se lako stjera u komičnost sagledavanje slijeda stvari. A kako bi moglo drugačije biti, kad te i semantika u to gura (naša riječ Strip dolazi iz engleskog jezika, preciznije od američkog naziva Comic Strip što doslovno znači komična traka. ). Kako onda umaknuti takvim asocijacijama, kako izbjeći „trapulu“, u koju te ni kriva ni dužna uvalila dosada. Ipak, preporučam da ne shvatite sve ovdje napisano previše ozbiljno. No, ako pronalazite sličnosti s grubom svakodnevnicom, smatrajte ih nimalo slučajnima.

Luka Rajić, jer je prodao Dukat i nije nikoga pitao ili Ivo Sanader, koji nije znao i očito ga nije ga bilo briga, dok se nije dogodilo. I dok se danas Vlada na čelu s Premijerom i njeni prirepci zgražavaju nad postupkom Luke Rajića, za kojega je opće poznato da Dukat prodaje već dvije godine, mislim da je pravi problem negdje drugdje.

Prodana je jedna od važnih industrija koja do ulaska u EU još mora ozbiljno rasti da bi iskoristili kvotu za proizvodnju mlijeka i tako osigurali budućnost vlastitoj poljoprivredi, jednom kad uđemo u Europu.

Sadašnja proizvodnja od nešto više od 600.000 tona mlijeka mora doseći 1.000.000 tona mlijeka prije ulaska Hrvatske u EU, a to Francuzima možda neće biti interes. Što treba biti naš interes? Kakva je naša strategija? Da Vlada ima odgovore na ova pitanja i da je Vlada spremna za takvo i da uopće ima nekoga koji misli o tome, bilo bi joj svejedno tko kupuje Dukat jer bi svi već imali zacrtane ciljeve koje moraju doseći i Vlada bi ih obilato potpomagala.

www.business.hr objavio je da je „Vlada Republike Hrvatske nezadovoljna što je najveća mljekarska tvrtka u Hrvatskoj prodana francuskom Lactalisu.“

Otkad je Dukat devedesetih bio privatiziran na, blago rečeno neobičan način, nitko nije poduzimao ništa. To je onaj tipičan primjer kad svi znaju nešto, ali nitko ne želi ništa poduzimati. Srećom Luka Rajić nije bio drugi Kutle pa je uspio unaprijediti poslovanje Dukata. Vjerojatno ga zato nitko nije ni dirao. No kad je Luka Rajić prodao Dukat Lactalisu, odjednom su se političari našli zabrinutima. Kao oni su iznenađeni, zabrinuti, potrudit će se ispitati da li je sve po zakonu, bla bla bla…