U ljubavnom gnijezdu par svojski se znoji,
na zidu recke, svak snošaj se broji.
Oženjen on, naravno udata ona,
za nekog drugog, akrobatici sklona.
U krevetu mljacka zabranjeno se voće,
on ne može više al ona još hoće.
U sobu tad stupa, poliglota iz Splita,
sa plavom vijagrom u pomoć im hita.
U glavi mu kliker grozničavo radi,
zlu klicu kako u njih da usadi.
Naplatit će gadno tu preljubničku muku,
u njezinoj firmi nek lovu za njeg tuku.
Po skoku svakom milijun nek padne,
u crnoj torbi njemu nek se dadne.
Iz lopovske firme slijevala se lova,
dobrom Ivi od podruma do krova.
Kad počela je pinka kroz prozore da curi,
pritoku jednu prema stranci on sjuri.
Namlatio satove i kamione slika,
nek brk sad omasti i stranačka mu klika.
Preko noći odjednom niknuše im vile,
budoari zlatni i jastuci od svile.
Zrakomlati, jahte i kurve u njima,
al znali oni nisu da ih špijun snima.
Dal zbog pravde ili podlog plana,
da ih sve odjebe pogodnog mu dana?
No umiješala se vještica i otkantala Ivu,
u Remetinec smjestila eminenciju je sivu.
Nestalo vijagre, velseljko mu pade,
pa priznao Mladen da za Ivu krade.
Priznala i Nena kad orgija je stala,
Ili gdje prestaje pravo na privatnost?
Pišući svojedobno o događanjima oko ubojstva D. Zečevića i ponašanja dijela novinara HRT-a, posebno jedne novinarke, koja je javno ljubovala s osuđenim kriminalcima, a skupina novinara HRT dolazi mu na sprovod, doveo sam u pitanje pravo na apsolutnu privatnost osoba koje se bave nekom javnom djelatnošću.
Iz najnovijih događanja vidimo koliko je zapravo Tuđmanovo urušavanje sustava društvenih vrijednosti proželo sve strukture hrvatskog društva, tako da danas nema gotovo nijednog segmenta u društvu koji nije povezan s kriminalnim miljeom, a organizirani kriminal uvukao se u sve strukture vlasti posebno izvršne i sudske, a očito je da ni zakonodavna nije izvan trenda, slobodno možmo reći da kriminal i hrvatska vlast žive u svojevrsnooj simbiozi.
Napisao sam tada između ostalog:
„Zahvaljujući toj simbiozi moguće su i brojne nemušte presude izrečene od nedoraslih sudaca, koji su vjerojatno i sucima postali samo kao zaštitnici nečijih interesa.
Prije dva tjedna (14. rujna) u prostorijama novinarskog doma u Zagrebu predstavljeno je Partnerstvo za otvorenu vlast. Ova inicijativa dolazi od američkog predsjednika Baracka Obame koji je prošle godine na zasjedanju Ujedinjenih naroda najavio pokretanje ove inicijative, a čiji je cilj globalno partnerstvo prema otvaranju vlada i vlasti prema svojim građanima. Partnerstvo se sastoji od osam država inicijalnih pokretača, a Hrvatska se uključila već u prvu grupu od tridesetak zemalja koje su se obvezale djelovati u smjeru izgradnje otvorene vlasti i rasta transparentnosti.
Usred afere s HDZ-ovom crnom blagajnom na političkom dijelu otvaranja partnerstva pojavili su se i predsjednik Sabora Luka Bebić i potpredsjednik Vlade Gordan Jandroković, od kojih je ovaj potonji nabrajao silne uspjehe i slučajeve u kojima on smatra da bi Hrvatska morala biti primjer ostalima.
Nažalost, stanje nije uopće sjajno ili za pohvalu i vrijedilo bi argumentirati zašto i dio ovoga što slijedi sam i naveo u svojem kratkom govoru kojeg sam tada izgovorio.
Nedavno se na jednom od tv kanala, po ne znam koji puta, prikazivao film Oceanovih 12. Tema filma su prijevara i pljačka. Pa, rekoh, taj film ne trebam gledati. To mi građani hrvatske gledamo uživo. Kod nas su pljačke i prijevare svakodnevna pojava zadnjih dvadeset godina. Epizoda sapunice koja se trenutno prikazuje ima radni naziv, „Jadrankina šaka jada“. Za razliko od Oceanovih likova, Jadrankini nisu simpatični niti zgodni. Jadrankini likovi ne glume prijevare i pljačke, oni to provode. Scenarij za „Jadrankinu šaku jada“ potpisuje HDZ, Milorad i Joža. Veliki doprinos „uspjehu“ ove predstave dali su članovi KUD Kukuriku.
U svrhu racionalizacije prijevara i pljačka, predlažem raspuštanje Vlade. Nepotrebni su ministri i potpredsjednici vlade. Oni samo troše vodu s aromom, stvaraju troškove, a, bome, ponekad netko od njih kaži istinu. Zbog navedenog, dovoljna je samo vladarica Jadranka. Ona zna štedjeti na klamericama, ona je pametnija od bankara, ona je, što je najvažnije , nepogrešiva. Neće pogriješiti i reći istinu. Tom racionalizacijom brže će se doći do cilja, bankrota države.
Ofucani čopor...bijesnih pasa,
na kopulaciju žuri...zbog vlastita spasa.
Privrženost pudlici...dokazuju skokom,
natjerani na to...čak, nisu trepnuli okom.
Bernardinac Luka ...promatra tu scenu,
dok pogledom mjerka...odbjeglog mecenu,
šarplaninca Ivu...prijatelja svoga,
zašto se vratio?...tako milog mu boga.
Remetiti zar želi...redosljed skoka?
na duši mu bol...ko more duboka.
Oglodali su zajedno...i posljednju kost,
odjednom on ruši...prijateljstva im most.
Za prijateljstvo šarko...baš i ne mari,
jer pudlica sada...protiv njega rovari.
Nahuškala je na njeg...zle pse goniće,
kuja sad podla...njeg se odriče.
Trčkarala je za njim i po mokračnom tragu,
sve dok idila...nije otišla k vragu.
Postala je glavna i... usrala motku,
od krivice sad bježi...rekordom na stotku.
Zadatak sad ima...baš đukela svaka,
da pudlicu zaskoči...nek frca joj dlaka.
Prvi je Andrija...lažljiva doga,
al previše je nespretan...zapela mu noga.
Oborenih očiju...sad ispriku traži,
pudlici u uho...šapće slatke laži.
Na red je došao...stari buldog Vlado,
za hrabrosti malo...popio je rado.
Zbog prošlosti mokre...nosina mu plava,
al, ništa od skoka...jer gadno mu se spava.
Lady Jaca Kosor od broševa protiv Drive od malo vitra i puno satova
Političari, hvala im, priređuju reality show, circus maximus ili skupu domaću sapunicu najgore vrste, koju građani plaćaju.
I RTV pristojbom, koju ima HTV pravo naplaćivati kao i porez na zrak.
"Kud Ivo, tud i ja." - govorila je vrla nam premijerka dok je bila gđa ministarka.
A značilo je kuda Drivo okom tuda Jadranka skokom.
"Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada." - lupi Drivo i ostade živ.
A značilo bi kopaju jamu Lady Kosor & Drivo; u nju padaju Lady Kosor & Drivo; & Šuker & Milinović & ostali članovi
"moje vlade" ( reče Jadranka ); & cijeli HDZ ZNA KAKO OPELJEŠITI VAS LAKO.
Pjevala je Lady Kosor "Moja domovina" i ostali na nekom skupu.
Dokazali su; i ne samo HDZovci; da Hrvatsku smatraju svojinom da je po volji rasipaju i prodaju i izdaju pred očima zgrožena naroda.
I tako unedogled. NEVERENDING STORY.
A publika; građani, inetelktualci, radnici, umirovljenici, beskućnici i svi ostali šute i trpe.
Potpisali peticiju za referendum, nas osamsto tisuća.
Naivni kao sobarice.
Prije tri dana Hrvatska je kao zemlja kandidatkinja za ulazak u Europsku uniju trebala obilježiti 23. kolovoza - "Sveeuropski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritativnih režima koji treba biti komemoriran s dostojanstvom i nepristranošću". To je jedan od zaključaka rezolucije o europskoj savjesti i totalitarizmu, izglasovane s uvjerljivom većinom u Europskom parlamentu 2. travnja prošle godine.
Kao što je rezolucija usvojena u Europskom parlamentu u hrvatskoj političkoj i medijskoj javnosti prošle godine prošla nezapaženo, tako se i njezin ovogodišnji nadnevak zloslutno prešutio. Jedino je "Večernji list" donio osvrt sad već usamljenog borca protiv recidiva komunizma u Hrvatskoj prof. Ive Banca.
Istodobno u dvije različite prigode o prešućenim učincima komunizma progovorili s jedne strane glavni urednik "Glasa Koncila" Ivan Miklenić, a s druge strane ni manje ni više nego predsjednik Hrvatskoga sabora Luka Bebić.
Žuto obojana politika…
˝Nives Celzijus: Padam na pičkaste muške frizurice˝, ˝Ava Karabatić se s Farme otišla javiti sucu: Nisam neodgovorna osoba˝, ˝Presretni Ante i Simona Gotovac i službeno se razveli˝, samo su neki od naslova koje svakodnevno čitamo i čudom se čudimo kako pojedini ljudi mogu zbilja biti takvi i kako su takve vijesti najčitanije vijesti. Zgražamo se nad žutilom, osuđujemo sve u njemu, ali ga opet pratimo i dajemo svoj nemali poticaj da ono cvjeta.
A što je sa politikom? Nije li i politika postala žuta? Raspravljamo o stražnjicama, ljubavnim vezama premijerke, mukotrpnom putu barba Luke iz Japana, prepucavanjima u i izvan Sabora, spektakularnim uhićenjima. Od svega smo stvorili jednu veliku priču, spektakl. Za razliku od Simone Gotovac ili Ave Karabatić, politika je ipak nešto ozbiljnija ( ili bi barem trebala biti ) i promatranje na nju kao na još jedan spektakl kojim ćemo hraniti vlastiti ego nije najbolje riješenje.
Spektakl iz udobne fotelje….
Proteklih nekoliko tjedana je bilo vrlo živo, no nekako si mislim kako bitne stvari ostaju neizrečene. Ivo Sanader je tako svojim čudnovatim manevrom izazvao cijelu lavinu događanja koja se u biti tek počinje otplitati. ako malo bolje razmislite, malo je nejasno što je Ivo u stvari mislio učiniti s tom nesretnom press konferencijom? Kao prvo, moramo se dogovoriti oko stvarnih motiva njegovog odlaska i ambicije da vodi vladu poput maketara ili ne. Mislim da je očito da se Jadranka Kosor, ako je i ikada bila lutka na žici, vrlo brzo otkinula i već mjesecima svira svoju pjesmu. Ostatak ekipe iz vrhuške što Vlade što HDZa odlučio se za taktiku zbornog pjevanja, te je prva postava uz izuzetak Luke Bebića odlučila svoju sreću potražiti pod skutima Jadranke Kosor.
U sjeni predizborne šutnje, formalno potpuno nezainteresirana za budućega Predsjednika Republike, najveća hrvatska stranka, HDZ, obilježila je dvadesetu godišnjicu osnutka svoga splitskog ogranka.
U prepunom kinu Central, brojni splitski hadezeovci ushićeno su dočelali svoju Predsjednicu, praćenu skoro kompletnom prvom postavom svojih pobočnika. Doduše, uočljivo bez dvojice onih koji su nedavno otpali, svaki na svoj način - Bebića i Hebranga.
Svekoliki ushit splitskoga članstva vladajuće HR-stranke (doma je doduše oporba vlaju Kerumu) do nebeskih visina uzdizao je Dujomir Marasović, koji je održao neviđeni panegirik predsjednici stranke, onoj koja je prije svega par dana politički dekapitirala svoga prethodnika a njihova sugrađanina, kojemu su ti isti tako vjerno i ustrajno virili iz guzice, a ovom prigodom ga ne spomenuše ni pod razno.
