Odluka za objevitjedan dnevnik je barem za meine uvjek velki problem, a pogotovo ovaj. Sigurno se mnogima neče svidjet.
Ja sam se ipak odlučil ga objavit jel ču možda rješit velki proplem, a nekom možda stvorit mogučnost, za jednu veselu i sretnu budučnost, Ta če sigurno biti buna ljepih momenata, koji se nikad u životu ne zaboravljaju.
Prije dve i pol godine nam je neko malu mačkicu bacil na dvorište, a bila je tak mala da smo ju slučajno zamjetili. Virila je iz grma i svaki pokušaj pristupa je završil bjegom tog malog anđeleka.
Kak smo več imali mačka, koji je 16 godina s nama putoval iz Stuttgart-a za Zagreb i natrag, nije bilo problema sa postavljanje hrane na mjesto njezinog pojavljivanja i stjecanja povjerenja.
Jedan dan je kčer uspjela Koku (tak smo ju prozvali) ulovit i unest u kuču.
Ljubav se je rodila i sad je član obitelji.
Preko zime ju hrani susjeda i sve je u naj boljem redu. No veza se je prekinula, a kriv je za to bil naš Bleki, koji bašne voli mačke.
Ovu godinu na prolječe je postala mama dva mala mačića i to kod susjeda na štali.
Neovisni, ali ne i neutralni