Odmah na početku želim naglasiti da ovo nije dnevnik o liku i djelu zagrebačkog gradonačelnika niti je isti komentar stanja u zagrebačkoj skupštini ili skorašnjih izbora za čelnika zagrebačkog SDP-a. Dnevnik je nastavak serije ranijih pod nazivom „Lokalni izbori 2009 - …" koji su imali za cilj ukazati na nedorečenost i nelogičnosti zakona o lokalnoj (regionalnoj) samoupravi i neposrednom izboru čelnika lokalne izvršne vlasti.
Podsjetimo se, Zakon o izboru općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika grada Zagreba (NN 109/07) je pri donošenju predstavljen kao snažan iskorak na putu demokratizacije izbornog procesa u Hrvatskoj jer da će o čelnicima lokalne izvršne vlasti umjesto političkih stranaka neposredno odlučivati građani. Bio je to rezultat višegodišnjih inicijativa, kako političkih stranaka tako i pojedinih udruga civilnog društva. Iako je donesen skoro dvije godine prije prvih idućih lokalnih izbora i usprkos upozorenjima pojedinaca s iskustvom u lokalnoj samoupravi da sam zakon nije dovoljan i da bi zbog nedorečenosti moglo doći do sukoba nadležnosti i problema u funkcioniranju lokalne vlasti , to vrijeme nažalost nije iskorišteno da se problem riješi.
Mudri Lucius Annaeus Seneca, ( 4. p. n. e. - 65 n. e ) je jednom davno rekao:
Kratka informacija za zainteresirane. U srijedu će biti održana tribina na temu lokalnih izbora i to u Vrgorcu. Vrgorac je postao primjer mjesta gdje se dosta manipulira biračkim popisima i gdje je to dovedeno do granice apsurda. Ako ste iz Vrgorca ili živite u blizini svakako posjetite Vrgorac i poslušajte što će se na tribini događati. Jedan od gostiju sam i ja, a osim dolje navedenih govornika očekuje se još i potvrda sudionika iz Hercegovine tako da imamo na tribini zastupljene obje strane medalje.
Potaknuti nedavno održani lokalnim izborima, udruga „Vrgoračke novine“ organizira tribinu na temu „Lokalni izbori – što su nam donijeli?“ .
Ovim putem Vas pozivamo da nam se pridružite u srijedu, 10.6. u 19h, u prostorijama Višenamjenske dvorane Grada Vrgorca, u Vrgorcu.
Cilj tribine je osvrnuti se na lokalne izbore; raspraviti ulogu lokalne vlasti, važnost lokalnih izbora za demokratski sustav, utvrditi što je donio novi izborni sustav i koje su bile specifičnosti predizborne kampanje te koji su se problemi i nepravilnosti u izborima pojavili.
Kad sunce grane prestane mi grožnje.
Ja vidim onda, - jest, ja gledam, ćutim,
da sadašnjost je slava grada moga.
Još uvijek Sveti Vlaho brani i čuva
Vjeru, i Pravdu, i Slobodu našu.
Kad sunce kruni zlatnijem vijencem Petku
i sjajnijem plaštom kiti svete mire, -
tad, zbogom tugo! - Vedru snagu ćutim,
što Slobodan sam, jer sam Dubrovčanin.
Ivo Vojnović: „Gundulićev san“
U mjestu Trpanj, na poluotoku Pelješcu postoji hotel zvan „Faraon“. Što ima jedno malo primorsko mjesto na relativno zaostalijem dijelu dubrovačkog okružja s faraonima samo rijetki znaju. U doba Dubrovačke Republike Trpanj je mnogo bolje stajao nego danas (kao uostalom i cijeli Pelješac - od za ono doba značajne Solane u Stonu do razvijenog Orebića). Tako je i Trpanj imao i brodovlasnika, i kapetana, pa čak i svoj lučki ured. Kad se dogodio neki pomorski incident u Jakinu (Ancona) nastala je prepiska između dviju lučkih vlasti. Jakin je slao dopise na talijanskom, tadašnjem jeziku pomoraca. Kako Trpanjac nije bio baš vješt talijanskom jeziku on je nadutim Jakinjanima odgovorio na hrvatskom jeziku. Nakon nekog vremena Trpanjac je dobio odgovor Jakinskih pomorskih vlasti, da će spor riješiti na njihovu štetu ako nastave slati pisma na „lingua di faraone“. Mnogo stoljeća kasnije izgrađen je hotel, pa kad mu se tražilo ime, netko se dosjetio te simpatične stare priče.
Razmišljao sam da li da ovo napišem za koji dan kada se situacija slegne ili odmah sada, pa je nakako prevagnulo da to učinim odmah ne bih li pokušao zabilježiti sve one stvari koje mi se trenutno motaju po glavi a koje će se izgubiti kroz koji dan nakon racionalizacije koja slijedi.
Dakle, proteklih nekoliko mjeseci bio sam duboko uključen u lokalne izbore, i to one Zagrebačke (i još neke ali u manjem opsegu) i to na strani Josipa Kregara koji je jučer izgubio od Milana Bandića.
Ne bih sada puno o specifičnostima kampanje, radnim danima i nedostatku spavanja ali bih rado spomenuo nekoliko stvari. Kao prvo, svi mi znamo da je politika prljavi business i ja sam to znao od prvoga dana - no razina prljavštine je čak i mene iznenadila te mi je bilo teško za povjerovati ne samo prljavštini u kampanji nego i spremnosti pojedinaca (iako je sasvim jasno da je to organizirano i dogovoreno) da prijete, "dobronamjerno savjetuju" i na ostale načine pokušaju utjecati na ponašanje aktera kampanje - uključivo i mene osobno. Tako da sam bio predmet nekolicine čudnovatih ponuda, upozorenja ali i direktnih prijetnji.
Ovo je krenulo kao komentar na @rush-ov dnevnik Glasajte za Bandića! no budući da se oduljilo (a postojala je i neka nakana da napišem dnevnik na tu temu), eto dnevnika.
Dakle, mali povratak na prvi krug izbora:
Zanimljivo je primijetiti da je uočljiva količina dobrih prolaza onih koji su danas na vlasti. Ima tu pobjeda u prvom krugu, ima onih kojima je pobjeda izmakla za nekoliko glasova a u najgorem slučaju u pravilu ulaze u drugi krug.
Mora da je ovaj narod zadovoljan aktualnom vlašću!
Nisam imao snage ni volje analizirati i ovaj navedeni osjećaj potkrijepiti točnim ciframa, a i stranica DIP-a je poprilično manjkava, no vjerujem da taj osjećaj ne vara. Dakle nije važno da li je vlast bila HDZ, SDP, HNS, IDS, HSLS ili čak HČSP i HDSSB, vladari su relativno dobro prošli u prvom krugu. Zašto?
Evo pade mi napamet malo pogledati kako su ljudi koji su bili, ili su još uvijek, aktivni na pollitici, prošli na izborima. Evo nekih podataka - ako netko ima dopune, neka javi!
Vesna Škare-Ožbolt (predsjednica "Demokratskog centra") marljiva blogerica (http://vesnaskareozbolt.bloger.hr/) koja se i ovdje ponekad javljala, u svojoj Velikoj Gorici nastupila je u koaliciji sa SDP i HSLS. Koalicijska lista osvojila je 40,4% glasova. DC je samostalno izašao i vrlo uvjerljivo pobijedio u Stubičkim Toplicama. U Samoboru, gdje su dosad bili dobri, ostali su ispod izbornog praga.
DEMOS (Milivoj Špika) je u Trogiru pokušao stvoriti koaliciju "Ruža", nagovarajući vijećnike nekih parlamentarnih stranaka da otkažu poslušnost partijskim centralama. O tome smo imali dosta informacija ovdje. Neuspješno, pa se na izborima za gradsko vijeće pojavio kao nositelj koalicijske liste četiri male stranke (Akcija socijaldemokrata, Demokratski centar, Stranka umirovljenika, Akcija mladih). Ostao je ispod praga sa 4,99%. :(
Svi su pobjednici!
Prvi krug lokalnih izbora je za nama. Svi su pobjednici, nema gubitnika. Iz HDZ.ovog tabora poručuju kako je njihova stranka pobjednik lokalnih izbora, te bi da su sutra parlamentarni izbori prošli bolje nego na prethodnim izborima. Zoran Milanović je zadovoljan rezultatima i najavljuje početak borbe za pobjedu na parlamentarnim izborima.
Još jednom su građani pokazali da zaslužuju vlast koju imaju ( bila ona dobra ili loša ) jer je situacija na vrhu pojedinih gradova i županija ostala ista. Što bi to trebalo značiti? Svi su zadovoljni dosadašnjim radom vladajućih ili su svi previše lijeni? Istina je kao i uvijek negdje između. Odaziv od 30% jest pravi pokazatelj koliko smo zapravo zaglibili u vlastitu glupost. Razmišljanja poput ˝Moj glas neće promijeniti ništa˝ ili ˝Ionako su svi isti˝ glupe su isprike za napuštanje jedinog legitimnog i pravog načina krojenja vlastite budućnosti. Kukati kako nije dobro u životu i onda na dan izbora kada imamo priliku nešto promijeniti ostati kući govori samo za sebe.
Ivo Sanader kao Hans Christian Andersen.
Bart Ehrman, čovjek koji vjerojatno zna nešto o tome, je napisao cijelu knjigu koja se bavi odnosom Biblije i ljudske patnje iz svoje posebne perspektive: što je više proučavao religiju i biblijske zapise, to je od evangeličkog fundamentalista polako postajao agnostik. Problem teodiceje — ukratko, ako je Bog dobar, zašto postoji toliko zlo i zašto ljudi toliko pate, pa čak i oni sigurno bez ikakvih grijeha npr. kao mala djeca — za njega je značio kraj vjere. Ja nikad nisam ni bio vjernik, pa me takva pitanja zašto? samo površno dodiruju, kao vrsta intelektualne znatiželje.
Međutim shvatio sam da su povijesno, pa i danas, ljudi mnogo manje brinuli o tom problemu nego što se nama čini. Malo tko brine o uzrocima zla, malo tko brine o nesreći... jer ljudi smatraju nesreću osnovnim stanjem. Život je nesretan, sve je loše, a za rijetke trenutke sreće — koji mogu biti i svakodnevni, kao ručak na stolu — treba zahvaliti kao nešto iznimno.
U moj sandučić dolazi svašta. Ima tu letaka Bille, Konzuma, pizzerija i različitih "cateringa" koji svi nude isto — ćevape, pizze, pivo, kolu, i kao desert palačinke. Leci Bille, Konzuma, Kauflanda, Lidla i slično su zapravo prave plahte, a nude šunku za pizzu, sir na akciji, mljeveno meso i slične sirovine uz koje ne morate naručivati ništa iz cateringa, ali se morate malo pomučiti za štednjakom.
Postoje i druge stvari, a naročito mi je zanimljiv Zagreb.hr. Ako ne znate, to je časopis tiskan na najjeftinijem papiru, na 32 strane, u boji, koji govori o aktualnim zbivanjima u mom gradu i besplatno se dostavlja čini mi se svim kućanstvima, i financira se iz budžeta Grada.
Pa hajdemo malo pogledati što je glavna tema... ZAGREB 2005.-2009., na prvih 10 stranica.
Prolistajmo malo časopis. Veliki naslovi, lijepe fotografije...
