pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Hipotetska situacija...

Jedan mali gradić, ispod 10 tisuća stanovnika. Po ničem poseban, ali lijep... Građani vole svoj grad i putem brojnih udruga rade na boljitku lokalne zajednice.

Tako ima i jedna udruga mladih. Svojim brojnim akcijama pokazali su se kao pametni i sposobni, a zamijećeni su i izvan granica naše države. Zbog toga su došli u sukob s lokalnim vlastima koji ne vole ništa što nije pod njihovom kontrolom.

Nedavno je ta udruga na natječaju dobila novce za jedan projekt u koji su mislili uključiti sve udruge i institucije na području grada. I sve super. Projekt je startao odlično, planovi su bili veliki, svi su se zdušno uključili. Ali...

Mučna, skoro Bunuelovski nadrealistička atmosfera trese malim primorskim „mistom“ (znanim kao Makarska – mada je u ovoj priči samo ime grada sporedno - jer su recentni događaji u njemu postali paradigma hrvatske političke provincije). Taj stari i provjereni „partizanski“ podbiokovski kraj nikako da se stabilizira u pristigloj demokratizaciji, pa podmukle „malomištanske“ igre postaju sve okrutnije. Od posljednjih izbora (2005) tamo je odigrana poznata igra „namještenog političkog pokera“, u kojoj su se građani samo pitali kad je trebalo birati odabrane, a onda su izabrani počeli igrati po svome nahođenju. Dinastija Srzić se nešto između sebe isposvađala, a figure su se počele, slobodno od pravila igre, šetati po političkoj šahovnici - tu se upleo i Sanader, i Šuker, i Arlović, i Palarić,... Tako se na izborima izabrana vlast premjestila u ruke Dr.