Neovisni, ali ne i neutralni

PREPISIVANJE (ni)JE DOZVOLJENO
Tijekom predizborne kampanje za župana 2009g., Plinio Cuccurin je tvrdio da je Ivan Jakovčić prepisao njegov predizborni program za župana. Ivan Jakovčić je tvrdio da je Plinio Cuccurin zapisao u svoj program sve ono što ON već odavno, vrlo uspješno Ivan Jakovčić realizira, jer ON ima najbolju i najstručniju ekipu u Istri!

I evo, u utorak 02.veljače 2010. čitam iPress, čitam i razmišljam o lokalnoj samoupravi, o socijalizm, kapitalizmu, robovlasništvu, a bog'me i o feudalističkoj praksi!!

POLA SATA (demo)KRACIJE

Jakovčić je POZVAO svoje podanike, načelnike općina i gradova, održao im slovo ... i samozadovoljno zaključio da je obavio posao '''KOORDINACIJE JLS'''
Forma je odrađena, a sadržaj naravno nije, jer Feudalac se nema što razgovarati sa lokalnim Šerifima (koji su tu da odrade posao prema napucima, a ne da misle i daju prijedloge)!

Hipotetska situacija...

Jedan mali gradić, ispod 10 tisuća stanovnika. Po ničem poseban, ali lijep... Građani vole svoj grad i putem brojnih udruga rade na boljitku lokalne zajednice.

Tako ima i jedna udruga mladih. Svojim brojnim akcijama pokazali su se kao pametni i sposobni, a zamijećeni su i izvan granica naše države. Zbog toga su došli u sukob s lokalnim vlastima koji ne vole ništa što nije pod njihovom kontrolom.

Nedavno je ta udruga na natječaju dobila novce za jedan projekt u koji su mislili uključiti sve udruge i institucije na području grada. I sve super. Projekt je startao odlično, planovi su bili veliki, svi su se zdušno uključili. Ali...

Mučna, skoro Bunuelovski nadrealistička atmosfera trese malim primorskim „mistom“ (znanim kao Makarska – mada je u ovoj priči samo ime grada sporedno - jer su recentni događaji u njemu postali paradigma hrvatske političke provincije). Taj stari i provjereni „partizanski“ podbiokovski kraj nikako da se stabilizira u pristigloj demokratizaciji, pa podmukle „malomištanske“ igre postaju sve okrutnije. Od posljednjih izbora (2005) tamo je odigrana poznata igra „namještenog političkog pokera“, u kojoj su se građani samo pitali kad je trebalo birati odabrane, a onda su izabrani počeli igrati po svome nahođenju. Dinastija Srzić se nešto između sebe isposvađala, a figure su se počele, slobodno od pravila igre, šetati po političkoj šahovnici - tu se upleo i Sanader, i Šuker, i Arlović, i Palarić,... Tako se na izborima izabrana vlast premjestila u ruke Dr.