lobiranje

IZRazi se

Već sam na par mjesta, pa i u posljednjem dnevniku, spomenuo kako je Odbor za referendum pripremio prijedlog za promjenu članka 86. Ustava Republike Hrvatske, te kako tu promjenu lobiranjem pokušavamo progurati u saborsku proceduru. Tu se nije puno promijenilo – put od formiranja prijedloga do ulaska u saborsku raspravu je dug, a posebno u situaciji kada se mijenja Ustav. No cijela ova akcija mi je otvorila oči po jednom drugom pitanju. O čemu se radi?

Prvo, cijela ova priča u kojoj tražimo promjenu Ustava je izrasla na akciji natonareferendum. I svi ti potpisi – njih 125 000 – prikupljeni u toj akciji daju mi poticaj da se potrudim oko ove promjene Ustava. Svi su ti ljudi aktivno iskazali želju za direktnijim sudjelovanjem u političkim procesima. Na neki način, jednostavno se osjećam odgovornim. No, ista ta podloga nosi i svoje breme.

Lobiranje

Pojam lobiranje je nastao u Engleskoj od riječi „lobby“ zbog toga što su se zastupnici engleskog parlamenta nalazili s predstavnicima različitih interesnih skupina u predvorju (lobby-u) Donjeg doma. Ovakva definicija može poslužiti danas jer nije izgubila svoju bit. Može se samo prenositi na različite sfere. Lobiranje je jednostavno rečeno, nastojanje interesnih skupina da utječu na one koji donose odluke. Usredotočio bih se na širi pojam lobiranja koji bi uključio sve vrste lobiranja na području Europe. Danas kad malo promotrite političku kartu Europe, dođete do zaključka da je pola zemalja u EU. Još kad zbrojite teritorij i shvatite da je većina preostalih zemalja u pregovorima, lako zaključujete da tu postoji nekakva zamišljena mreža koja povezuje mnogo toga. Najpogodnije tlo za lobiranje, ako mene pitate... Važno je razumijeti da pod lobiranje možemo svrstati pod isti plašt diplomaciju i lobiste privatnog sektora i različitih udruženja. To je zato što se oni vrlo često susretnu kao sile različitog usmjerenja. Ravnoteža se uvijek postigne, naravno, ovisno o tome koje su sile zajedno i koliko su snažne. Nadam se da nije apstraktno.

Važnost lobiranja

Lobiranje = umijeće uvjeravanja
Svi oni koji su lobirali za nekoga ili nešto postali su ozloglašeni, bez obzira s koje strane dolazili.
Lobisti se javljaju u svim oblicima. Oni mogu biti političari koji zastupaju politička stajališta; mogu to biti vlade, koje zastupaju države. Postoje i predstavnici javnosti koji imaju interes u ishodu određenog pitanja. Postoje čak i profesionalci. Ono što svi oni čine je sudjelovanje u demokratskom procesu.
U demokratskom procesu ključna je riječ kompromis. Odnosno, uvijek kada postoji neko otvoreno pitanje o kojem se raspravlja postoji i niz stajališta. Ako je svakome dopušteno izraziti svoje mišljenje, neizbježno će neki ljudi biti razočarani, neki će pak postići ono što žele, a neki će ostati kratkih rukava. Važno je pri tome da je svima dopušteno sudjelovati.
U procesu rasprave za i protiv, svi sudionici, bile to političke stranke, ne vladine organizacije ili netko treći, zapravo lobiraju za svoje stavove i u stvari su lobisti.

O “antišambriranju” ili krahu anakrone politike!

Jean Louis XIV Ne, nije loše, ne tako loše kako trenutačno izgleda. Ne mogu biti toliko neobjektivni pesimist. Ekonomska i financijska kriza kao bauk doista kruži svijetom (pa i našim prostorima), ali najrazornije djeluje u razobličavanju naših ponašanja koja su neprimjerena vremenu i prostoru, pa se s time stvaraju potencijali za budućnost. Ne kaže se zaludu u narodu: „Što gore - to bolje!! Ili „nije svako zlo za zlo!“

Kad se nečije, bilo čije, naše, ponašanje završi srazom glave i zida (sa svim konsekvencama), možda konačno ipak budemo spremni mijenjati sebe i svijet okolo sebe. Naime – svijet, to smo mi; kriza, to smo mi - i nitko drugi. Imamo ono što smo u svom neznanju ili "ingordeci"* sami tražili - i to je jedna velika istina, ne samo u svakodnevnom životu, ili u gospodarstvu (što je nekako imperativ trenutka), nego i politici (vanjskoj i unutarnjoj). Zato se rješenje "gordijskog čvora" ne može naći u površnim i parcijalnim zahvatima, nego samo cjelovitim i radikalnim mijenjanjem mentaliteta i sustava iznutra.

Idemo dalje (tko to želi, naravno :-))

Prošlo je godinu i pol dana od kada je pollitika.com zaživjela. Imali smo dosta vremena da razmijenimo generalne stavove i da se kvalitetno onjušimo. Veći dio tema smo već obradili, koliko se teme mogu obraditi na jednom laičko-intelektualnom nivou, bez suvišnih angažmana, naravno.

Nove teme dolaze i dolaziti će. I uvijek će ih biti. Naravno, te teme više neće biti tako vruće, s obzirom da nam svo ovo vrijeme ista giljotina visi nad glavom. No, moći ćemo uvijek pričati o nečemu.

Osobno nisam više zainteresiran za tu priču.

Naime, pollitiku.com od samog početka doživljavam kao generator novih političkih vjetrova, utemeljenom na otvorenim i pametnim ljudima sposobnim da sagledaju političku situaciju u punoj širini, te da samim time budu u poziciji i da promišljeno politički djeluju.

Vjerujem da bi ovaj brain cluster bilo mudro utilitarizirati da maksimizira svoj utjecaj na političku stvarnost. Tko želi da bude dio tog procesa, naravno. Jer činjenica je kao što Silverci kaže da su neki ljudi jednostavno došli pisati o politici, bez velike želje da iskoriste svoje znanje i sposobnosti za unaprjeđenje političke situacije.

Syndicate content