pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Tekst u izvornom obliku (proširen apelom i čitateljima/blogerima s Pollitika.com):

Poštovani čitatelji vukovarac.net, vi koji ste pratili kafkijanski slučaj koji traje već tri godine, u kojem su moja osnovna ljudska prava višekratno kršena; da bih zadnjom ovršnom presudom došao u situaciju da po ZAKONU nemam pravo na ikakva novčana primanja i egzistenciju u Republici Hrvatskoj, te ovo stanje traje više od četiri mjeseca i nema izgleda da bude promijenjeno, osim da predstojećom presudom u kojoj će obitelj Štengl doći u poziciju ovršavati mi i narednih 200 000 kuna, dođe do produljenja robovlasničkog odnosa sa sadašnjih sigurnih tri godine na budućih izglednih desetak i više godina...

Oni malobrojni stalni čitatelji mog bloga i oni nešto brojniji čitatelji pollitike.com možda će se sjetiti da sam u ožujku prošle godine otkrio smiješan i rogobatan hrvatski prijevod Deklaracije o ljudskim pravima na web stranicama UN-ove Visoke komisije za ljudska prava.

Dijelove prijevoda tom sam prilikom i citirao:

"Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izraćavanja; ovo pravo ukljućuje slobodu mišljenja, bez tućeg miješanja, a isto tako i traćenje, primanje i priopćavanje obavijesti i ideja bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice."

Onda sam malo pisao komisji pa malo našem ministarstvu vanjskih poslova.

Pa sam čak i mjesec dana kasnije dobio odgovor iz Ministarstva gdje su rekli da će se pobrinuti da se to ispravi.

Ja sam u ovih proteklih godinu dana par puta bio na stranicama visoke komisije, pa ništa.

Svi se mi uglavnom zalažemo za to da se poštuju ljudska prava i ljudska sloboda. Za ta prava zalagali su se i mnogi ljudi poput antičkih mislioca ili američkih boraca za slobodu i neovisnost. Naravno oni nisu imali problema što su živjeli u robovlasničkom društvu i što su mnogi od njih u svojim kućama držali robove.
Prava su zaslužili oni koji su bili vrijedni tih prava, koji su bili u trendu tada, za koje se je smatralo da su vrijedni života u slobodi.

I danas se ljudi bore za ljudska prava pa o pravima možemo čitati i tu na pollitici. Govorilo se o pravima novinara i slobodnog izražavanja, pravima djece, pravima homoseksualaca, pravima žena...

Pogledajte samo kakvo su oduševljenje izazvali prosvjedi maturanata. Svi su ih podržali u borbi za njihova prava, svi su za njih imali vremena i ministri i novinari. Svi su ih podržali.
Rekli su, eto konačno nove snage, eto netko tko je digao svoj glas za razliku od drugih.

Obitelj bivšeg vukovarskog gradonačelnika i saborskog zastupnika Štengla pokrenula je tijekom prošlih godina više desetaka kaznenih i parničnih tužbi protiv građana, novinara i medija.

Po do sada prikupljenim podacima započeli su još davne 1998. godine tužbom Štenglovih protiv jednoga građanina Vukovara, optuživši ga da je tijekom ratnih dana 1991. iz obiteljskog stana u tada polusrušenoj zgradi na Olajnici otuđio namještaj i ostale predmete te su kao odštetu tražili 200 tisuća kuna. Doveli su i ključnog svjedoka, drvodjelca, čovjeka koji je trebao potvrditi kako je on osobno izrađivao neke dijelove namještaja pronađenog u stanu tuženika, a koji su kao pripadali Štenglovima. Tijekom procesa svoje su odštetne zahtjeve smanjivali da bi na kraju tuženik bio oslobođen optužbi i trebao od Štenglovih naplatiti sve prouzročene sudske troškove, ali je, zna se, nastupila zastara... Danas ključni svjedok, deset godina nakon ročišta, na izravno pitanje je li izradio namještaj Štenglovima za koji je svjedočio u postupku - izričito kaže da nije! (LINK)

U okviru rasprava vođenoj u posljednje vrijeme često jer spominjana nacionalna sigurnost. Najčešće u kontekstu priključenja NATO-a. Ovdje želimo ukazati na sigurnost i s drugog pogleda – obaveze davaoca internetskih usluga da na svojim serverima čuvaju podatke šest mjeseci i stavljaju ih na raspolaganje određenim institucijama.

U Hrvatskoj gospodarskoj komori predstavljen je Nacrt prijedloga Zakona o elektroničkim komunikacijama. Usklađivanje je to naših propisa s pravnos stečevinom EU. Tim će se zakonom regulirati niz pitanja čije ćemo posljedice osjetiti u svakodnevnom životu od ponude i cijena usluga u fiksnoj i mobilnoj telefoniji do prelaska na novu generaciju digitalne televizije. Predstavljanjem nacrta zakona, koji je objavljen na web stranicama Ministarstva mora, prometa i infrastrukture www.mmpi.hr otvorena je javna rasprava koja će se zaključiti 28. ožujka.

Ovo se nalazi na web stranici vukovarac.net
Od danas mi je uskraćeno još jedno pravo. Pravo na život!
Od prije dva dana, ovršnim rješenjem OVR-94/08 zabranjuje mi se raspolaganje svim štednim ulozima u svim hrvatskim bankama.
Vrši se pljenidba štednih uloga kod banaka do isplate svih 50 tisuća kuna, a nakon toga i isplate zatezne kamate i troškova ovrhe.
Sljedeće dvije godine neću primati plaću. Kad pravomoćno dobiju i ostalih 200 tisuća, neću primati plaću u potpunom iznosu još narednih 8 godina.
Moguće je. Eto i to je moguće.
Ne znam još uvijek što raditi. Ne snalazim se.
Moram samo sačuvati zdrav razum.

Krenulo je s tim da nije moguće da tih 6 tužbi zbog apsurnosti budu uopće prihvaćene. Nastavilo se presudama, zatvorskim, pljenidbom pokretnosti, pljenidbom trećine plaće. I kad je izgledalo da je za sada stalo na tome, stiglo je protivustavno Rješenje Općinskog suda u Vukovaru, poslano na adrese deset banaka koje od prekjučer sve prilive (plaću u potpunosti) blokiraju i onemogućavaju vlasnika računa da raspolaže istim.

Za one još mamurne od novogodišnjeg slavlja koji su možda propustili jednu diskretnu vijest.
Da li je to početak funkconiranja pravne države? Evo vijesti sa Mupove stranice pa procijenite sami!
Svi komentari dobrodošli.

" Od prvog dana sljedeće godine, odnosno, od 1. siječnja 2008., na snagu stupa novi Zakon o prekršajima kojeg je donio Hrvatski sabor 3. listopada 2007. godine. Policija kao ovlašteni tužitelj po tom Zakonu ima točno određene obveze i ovlasti u njegovoj provedbi.
Policijski službenici su temeljem članka 158. navedenog Zakona dužni poduzeti potrebne mjere u cilju izvida i prekršaja i prikupljanja dokaza u provođenju predviđenog nadzora. Neposredno postupanje policijskih službenika provodi se ukoliko je prekršaj utvrđen: obavljanjem nadzora u okviru svoje nadležnosti, neposrednim opažanjem, uporabom tehničkih sredstava i pregledom vjerodostojne dokumentacije.

Za sve vas koji Hrvatsku politiku ne dijelite samo na politike HDZ-a i SDP-a donosimo serijal tekstova o stavovima Hrvatske narodne stranke - liberalni demokrati o važnim političko-društvenim pitanjima.
Pred vama je drugi nastavak is serijala stavova Hrvatske narodne stranke – liberealni demokrati.
Prvi dio nalazi se ovdje (http://pollitika.com/stavovi-hns-a-1)
Treći dio nalazi se ovdje (http://pollitika.com/stavovi-hns-a-3)

II. UNUTARNJA POLITIKA
Područja: pravosuđe, javna uprava, stranački sustav, obrazovanje, kultura, socijalna politika i zdravstvo, ljudska prava.

KORUPCIJA U PRAVOSUĐU – KAKO JE RIJEŠITI?
Podložnost političkom i drugom pritisku govori o korupciji u pravosuđu.
Nezavisno sudstvo pretpostavka je civilizirane države.
U sustavu ne mogu djelovati suci dokazane političke provenijencije – njihova zaštita ne znači nezavisnost, nego nešto upravo obrnuto.
Isto vrijedi i za suce koji gotovo otvoreno rade u interesu organiziranog kriminala, i tajkunskih grupacija.

29.9.2007 godine objavljen je tekst pod nazivom „Kršenje ljudskih prava u Novom Vinodolskom“. Radi se o slučaju građanina Dominika Domiana iz Novog Vinodoslkog kojeg lokalni vlastodršci u sprezi s policijom šikaniraju i krše njegova osnovna ljudska prava. Danas slijedi nastavak tog teksta koji bi se bez problema mogao uvrstiti u rubriku „Vjerovali ili ne“.

Dana 26.09.2007 Dominik dolazi kući u 12.30, te na vratima zatiče nabijene dvije poruke. Na jednoj piše da "mora biti kod kuće u 9.00 sati" istog dana, a na drugoj "da je odbio primiti dostavu" (dostava rješenja op. a.)koja je trebala biti u 9.00 sati. Ali kruna svega je da na je na nadzornoj kameri zabilježeno da su bili u 10.15? Kako je Dominik trebao biti kući u 9.00 ako se to traži od njega u 10.15 i sve to istog dana?

Daje se na znanje!

Nadam se da niste zaboravili moj post od prije tri tjedna o sramotnom prijevodu Deklaracije o pravima čovjeka na Hrvatski.

Za ilustraciju evo jednog citata:

ĆLANAK 3.
Svatko ima pravo na ćivot, slobodu i osobnu sigurnost.

Jel sad jasnije o čemu pričam? Evo još jedan:

ĆLANAK 5.
Nitko ne smije biti podvrgnut mućenju ili okrutnom,nećovjećnom ili ponićavajućem postupku ili kaćnjavanju.

Zabavno, zar ne? I ja sam se prvo pokidao od smijeha, ali onda me malo zabrinulo da se dokument kojeg smatram jednim od najvažnijih dosega ljudske civilizacije uopće predstavlja u tako bijednom svjetlu. Mislim, tko može ozbiljno shvatiti ovakav tekst:

Jučer sam bio izazvan na diskusiju o nekim ljudskim pravima kod delusion pa mi je došla želja da na jedno pitanje uzvratim citatom iz povelje o ljudskim pravima.

Vjerovali ili ne, malo sam zahrđao pa cijeli tekst povelje ne znam napamet.

Zato sam ukucao traženi pojam u Google i otišao na stranice UN HCHR-a iliti Visoke komisije za ljudska prava UN-a.

Jako me razveselilo kad sam skužio da visoka komisija ima prijevode deklaracije na tristo i nešto sitno svjetskih jezika. Nema što nema, ima Urdu ima Aguaruna i Amahuaca, Asirski, Bariba, Bora, Chayahuita itd - da ostanem samo kod poznatijih jezika.

Večernji list se zajedno sa Sakomanom "alarmantno" i nadasve puritanski sablažnjava nad činjenicom da je svaki treći vozač kojem je policija ispod jezika gurnula štapić obložen vatom pozitivan na prisutnost droga. Doista "alarmantno" i nadasve iznenađujuće ako znate da neke droge ostaju u organizmu i do 4 tjedna nakon korištenja, zar ne?

Na hrvatskim ulicama pojavio se naime Oxfordski uređaj imena Cozart RapiScan kojim su se dečki u plavom obučili rukovati i koji u roku od 20 minuta otkriva prisutnost pet vrsta droga (amfetamini, opijati, benzodiazepini, kokain i kanabis), a ukoliko se preliminarno utvrdi prisutnost droge slijedi oduzimanje vozačke i slanje na vađenje krvi/urina (što se može odbiti jer recimo žurite nekamo, ali se onda izriče kazna kao da je laboratorijski nalaz pozitivan!). U slučaju pozitivnog sekundarnog nalaza dozvola se oduzima na šest mjeseci, plaća se do 3000kn i dobiva se 5 kaznenih bodova. No ovaj razvoj događaja potpuno je izgledan čak i kad je vozač trijezan kao novorođenče.

Građanska sloboda iskazivanja mišljenja o nečemu i novinarska sloboda u pristupu nekoj temi su obilježja demokracije. U zapadnom svijetu novinstvo se smatra, poslije parlamenta, sudstva i izvršne vlasti, četvrtom silom, zasebnom ili kontrolnom snagom za prve tri sile, odnosno takozvanom javnom savijesti - a savijest javnosti bilo bi nelogično kažnjavati.

Novinska sloboda zapadnu je demokraciju razlikovala od tzk. socijalističke, gdje su državni, stranački ili partijski interesi bili iznad društva i pojedinaca. Upravo stoga, pomalo začuđuje gotovo prognaničko držanje jednog suda sa sjedištem u zapadnoj polovici Europe spram novinara iz jedne države koja je bila s druge strane željezne zavjese zato što su se počeli ponašati kao njihove kolege na zapadu.

Jedini predsjednik i potpredsjednik SAD-a koji nikad nije izabran i koji je često opisivan kao beznačajan "nonentity" američke politike Gerald Ford umro je u 93. godini. Smrt tridesetosmog predsjednika koji je svoj mandat započeo na ruševinama Nixonove afere Watergate mediji su popratili obavezno napominjući kako je bio najdugovječniji predsjednik koji je poživio čak 46 dana duže od Regana. Postoje i oni koji vjeruju da je ostavština njegove žene, koja je krajem osamdesetih hospitalizirana zbog ovisnosti o tabletama i alkoholu nakon čega je osnovala svjetski poznati Betty Ford Centar, daleko nadmašila onu američkog predsjednika.

Ostavština "slučajnog" predsjednika Geralda Forda daleko je zanimljivija i šira od često spominjanog pomilovanja Nixonu koje je Forda stajalo reizbora ali je i omogućilo Americi da nastavi prosperirati nakon afere. Otvorenost i hrabrost koje su obilježile Fordov mandat (i koje su ga prometnule u predmet ali i majstora humora o čemu piše Detroit Free Press) koji je on sam sažeo u "communication, conciliation, compromise and cooperation" rezultirale su i vrlo značajnim međunarodnim postignućem, Helsinškim završnim dokumentom (Helsinki Final Act) čiji utjecaj se i danas jasno osjeća kroz djelovanje Hrvatskog helsinškog odbora (HHO).

Antikomunistički diktator Augusto Pinochet koji je vladao Čileom željeznom šakom od 1973. do 1990. umro je od srčanih komplikacija u 91. godini.

U trenutku smrti Pinochet je bio optuženik u tri slučaja masovnih povreda ljudskih prava za vrijeme njegove vladavine i za izbjegavanje poreza. Poslijednje godine njegova života obilježile su pravne bitke (od kojih je najpoznatija ona za imunitet) no nikad nije osuđen. Loše zdravlje uporno je držalo Pinocheta van pritvora i podalje od pravde, a na kraju mu je pomoglo da pobjegne pravdi u potpunosti i zauvijek.

Augusto Pinochet Ugarte se rodio 1915. kao šesto dijete carinskog službenika, a sa 18 je upisao vojnu školu gdje je postepeno napredovao. Tri tjedna nakon što ga je 1973. marksist Salavador Allende (legalno izabrani predsjednik) imenovao vrhovnim zapovjednikom Pinochet je u puču koji je sponzorirala CIA preuzeo vlast. U roku od godinu dana Pinochet se proglasio Poglavarom nacije te konačno i predsjednikom nakon čega je ukinuo parlament, zabranio sindikate i osnovao tajnu policiju Dina (Direccion de Inteligencia National).