Po čemu će se pamtiti 11.02.2010? Vjerojatno po neviđenoj intervenciji policije nad prosvjednicima u Varšavskoj ulici. Jer eto se bune protiv javnog interesa jednog privatnika u čije je ime mijenjan zagrebački GUP. Treba se zapitati je li kod izmjena GUP-a sprovedena bilo kakva javna rasprava i koliko zainteresiranih Zagrepčana dobilo poziv na javnu raspravu u svezi izmjena GUP-a? Ali nema veze, glavno je poslati interventnu policiju koja će zbog komunalnog prekršaja napraviti rusvaj, pohapsiti prosvjednike te ukloniti sve remetilačke faktore kako bi Tomo Horvatinčić ostvario javni interes.
Kada netko od čitatelja pročita ovaj naslov odustat će od čitanja ovog teksta koji je posvećen Danu holokausta, danu kada se međunarodna zajednica prisjeća oslobođenja Auschwitza, prije 65 godina. Ovaj dan obilježava se od 2004. godine nizom manifestacija u cijelom svijetu, ne samo u židovskim zajednicama. Volio bih da ne odustanete od čitanja, posebno bi me radovalo ako bi ga pročitali mladi. Znam da ima puno «lakših» tema, video igrica i zapisa, glazbenih spotova, viceva, ljubavnih i drugih filmova .. I to je život i treba uživati u njemu, ali i pijetet je dio života, znači sjećanje na one koji su napustili ovaj svijet, a taj pijetet treba biti tim veći ukoliko je nebrojenima nasilno oduzet život.
Ratovi - najveća ljudska nesreća
http://www.gopetition.com/online/32338.html
http://www.gopetition.com/petitions/stop-organized-crime-and-human-right...
DEKLARACIJA O HRVATSKOM PRAVOSUĐU I MASOVNOM KRŠENJU LJUDSKIH PRAVA Published by JURIS PROTECTA on Nov 09, 2008
Između ostaloga, u toj deklaraciji piše na pr. ovo:
"Režim u Hrvatskoj nije u stanju svojim građanima osigurati elementarna prava (......)
Danas je u velikoj dvorani Hrvatskog novinarskogdoma u Zagrebu održana tiskovna konferencija na temu izvanrednog otkaza, kojima ravnatelj HTV-a Vanja Sutlić (inače, nekako mi je uvijek bio antipatičan - kraće vrijeme bio mi je urednik u jednim novinama - ne zbog sebe, nije on kriv, nego zbog tate mu, isto se zvao Vanja, znaju ga školvoani filozofi, koji je pisao totalno nečitljive knjige, zamislite samo slijedeći naslov: "Praksa rada kao znanstvena povijest", da se iskilaviš) :nut:
Neću o samom slučaju, ima ga okolo po svim medijima. Nego, dvorana je bila puna, više javna tribina nego tiskovna kaonferncije, bilo je više o sto ljudi: novinara raznih redakcija, 6-7 kamera, novinari s Hateveja, aktivisti iz civilnog društva koji su došli dati podršku,. pa su kratko govorili i Zoran Pusić i Vesna Balenović.
Rekao je negdje obaladaleka da pravila određuje onaj koji ima zlato, i nažalost se moram s time složiti. Krešimir Macan izjavio je da u utrku za predsjednika može ići samo onaj koji je bogat, koji je puno stekao, pa će onda i za državu (porijeklo imovine se ne računa jer hrvati brzo zaboravljaju..); Primorac nam priča o svojim prrijateljima u americi i dijaspori koji mu daju veliku podršku (pitam se očekuje li isto i od hrvatskih studenata?); Bandić i Vidošević podijelit će koplje protiv Hebranga; Josipović, Pusić, Kajin jedinstveni su protiv sadašnje vlasti a pojedinačno vrlo egocentrični; VŠO nam kazuje da nitko nema njena iskustva mirne reintegracije i da je to njena prednost; Alka je spremna na revoluciju - ma što god to značilo u njenom glamu-roznom svijetu; Mikšić je kaže najuspješniji; Tuđman se žali na medijsku blokadu...za ostatak ne znam, a i tko bi ih sve upamtio ;)
Obilježavanje dana hrvatskih mučenika, u subotu, 12. rujna, po svemu sudeći nije moglo proći bez još jednog skandala u nizu s artikulacijom kroz crkvene redove.
Naime, crkva se , iako odvojena od države Ustavom, uporno gura među "mišljenje" građanstva, pa smo tako, po ko zna koji put bili prisiljeni poslušati još jedan govor u nizu koji po svom sadržaju i cilju, nikako ne bi trebao biti artikuliran od strane Crkve, kao ni nikoga drugog.
Hvarsko - bračko - viški biskup Slobodan Štambuk očito je iskoristio svoj "poziv" i ni više ni manje nego izrekao grubu, neprimjerenu i nadasve ne etičku konstataciju koja ne samo da je u strogoj opreci sa Ustavom RH, već i strogoj opreci sa Crkvenim normama.
Biskup Štambuk naime smatra da bi bilo poželjno da slijedeći predsjednik bude katolik i to ne samo na krsnom papiru, nego i po svjedočanstvu života po vjeri.
http://www.hrt.hr/index.php?id=48&tx_ttnews%5Btt_news%5D=48088&tx_ttnews...
Postavlja se pitanje tko to sebi uzima za pravo igrati se Boga te ofanzivno stvarati raskol među građanima? Kome je u interesu, uz Vladu, građane RH staviti u šah - mat poziciju?
je uvijek bio i bit će sveta krava, nešto sveto samo po sebi, skriveno, tajanstveno. Formalni noćobdija nečega što bi trebalo biti pravo i pravičnost proizašlih iz političke volje većine populusa. Možeš pitati o stanju predmeta, o sucu, možeš tražiti – u Ustavnom sudu RH odgovora nikad dobiti nećeš. Zakon o pravu na pristup informacijama – ha,ha...
No koja je uopće uloga i društvena pozicija Ustavnog suda . Ustavni sud uopće nije sud u klasičnom smislu kako sam pojam asocira već jedna vrsta detašmana formalnog vrha sudske vlasti – praktično je to harem “mudraca” ni na nebu ni na zemlji, ali jasno oslonjen na jasle poreznih obveznika koji imaju pravo pitati i imaju pravo ne dobiti odgovor.
Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.
Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.
Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.
Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.
Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.
Opinioiuris, studeni 2009.
Često razmišljam o jednostavnoj činjenici da različiti ljudi koriste riječi s različitim značenjima, i da se zato tvrdnje ne mogu uspoređivati bez uzimanja u obzir da su to tvrdnje o različitim stvarima.
Za primjer, uzmimo riječ pravo. Ne u smislu bavljenja zakonima, već u smislu "prava" nekog pojedinca ili skupine.
Pojam 'prava' je vrlo sklizak. Većina se ljudi slaže da ljudi 'imaju' neka 'prava'. Ali što to uopće znači 'imati pravo'? to znači dvije vrlo različite stvari:
Ponekad se oba aspekta preklapaju: čuveno pravo prolaska preko nečije tuđe zemlje — pravo puta — znači da osoba A može proći, a osoba B (vlasnik) ga ne smije ometati. Pritom pod 'zemljom' ne mislim na Sloveniju ili slično, već na njivu ili dvorište.
Pravo za život zahtjeva od svih drugih da ne čine nešto — da ne ubijaju one koji imaju pravo na život. Budući da je uvijek moguće ne učiniti nešto, to pravo nije toliko teško ispoštovati.
Sutra slavimo Dan slobode medija, onog segmenta društvenih aktivnosti koji je ili bi trebao biti ključni za razvoj i održavanje razine demokracije u svakom društvu, za zaštitu ljudskih i građanskih prava i za javni nadzor vlasti. Mogli bismo reći, parafrazirajući neke druge, da "kad mediji kihnu, društvo je prehlađeno".
A prema stanju medijskih sloboda, od upliva politike i uplitanja nakladnika u uređivačku politiku medija, hrvatsko društvo je poprilično prehlađeno s tendencijom pogoršnja stanja, što rezultira opadanjem moći javnosti da utječe na politiku i na ukupno zdravlje društva
Freedom House, svake godine uoči Dana slobode medija podnosi svoje godišnje izvješće, tvrdeći u ovogodišnjem da razina slobode medija na globalnoj razini opada već sedmu godinu uzastopno.
Istraživanje se proovodi u 195 zemalja, od kojih je 70 kategorizirano kao slobodne, 61 kao djelomično slobodne, a 64 kao neslobodne.
RH je svrstana u kategoriju djelomično slobodnih zemalja, tako da je ukupno rangirana na 81. mjesto; iza Crne Gore a ispred Srbije, BiH, Makedonije i Albanije.
Neovisni, ali ne i neutralni