pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Članak objavljen an mojem blogu na blog.hr odlučio sam prenijeti i ovdje. Vjerujem da će ljude zanimati, iako se ne radi o politici u užem smislu riječi; ali svakako o politički relevantim društvenim pojamava.

Počeo sam pisati nastavak jučerašnjeg napisa o kontroverzaam pacifizma. Onda mi je pažnju privukao aktualni slučaj štrajka glađu u Hrvatskoj. Kako je tekst o tome narastao, opća razmatranja ostavljam za neku drugu priliku.

Pristaše nenasilne akcije u borbi za pravdu promoviraju metode koje su razradili i primjenjivali Mahatma Gandhi, Martin Luther King, Stjepan Radić i drugi. Naravno, također i Isus iz Nazareta i kršćani u prva tri stoljeća (kasnije su i oni posegli za nasiljem u međusobnim obračunima i likvidiranju "paganstva".).

Ljubomir Čučić, photo by Miroslav Kiš/Cropix

Mislili ste da ne može biti gore od puštanja ubojice na jednomjesečnu slobodu iz zatvora? E pa prevarili ste se!

Posljednji događaji vezani uz otmicu djece od strane Ljubomira Čučića i sudske skandalozne odluke pokazale su da od hrvatskog pravosudnog sustava jedino što ne možete očekivati je pravda i poštivanje zakona. Kako drukčije objasniti sve odluke suda u Sisku koji prvo nije htio poštovati sudsku presudu francuskog suda iako je to prema međunarodno potpisanom ugovoru dužan, pa zatim nije dozvoljavao policiji pretres prostorija kako bi pronašla otetu djecu za koju nitko nije znao gdje su, da bi na kraju odbio i pritvor za Čučića jer se eto on urednoj pojavljivao na sudu, a i da „otmica nije neko osobito teško djelo“ iako su djeca na kraju bila skrivena kod osobe koja je za djecu stranac!

Na televiziji se prikazuje spot protiv nasilja nad ženama. Spot je snimila, ako sam dobro vidio, Europska komisija, a spot kaže da se najviše nasilja nad ženama događa unutar četiri kućna zida – dakle kod kuće.

Ljubomir Čučić dokazani je nasilnik nad svojom ženom. No nije mu se baš puno dogodilo zbog toga. Suci, i pravosuđe uopće, više su tražili one zakone koji govore u prilog Čučiću nego one zbog kojih bi Čučić trebao završiti iza rešetaka.

A da ne spomenem istragu koja se vodila o Čučićevom kriminalu u Europskom domu, gdje je Čučić na račun udruge kupovao pelene za svoju djecu, hranu za svog psa, priskrbljivao si dodatne dohotke preko fiktivnih studentskih ugovora o radu itd. U upravnom odboru Europskog doma sjedili su najistaknutiji intelektualci Hrvatske. I svi su oni znali za Čučićevu rabotu. Jednu i drugu. I šutjeli su. Jer je Čučić jednom poslao kćer u inozemstvo na školovanje, drugom sina, trećeg je poslao na kakav međunarodni simpozij itd. A hrvatski intelektualci su potkupljivi, kao da se bave najstarijim zanatom na svijetu.