pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Hrvatske koncepcije su teški ovisnici ili ih nema, iako se pretpostavlja stalni sukob različitih uigranih koncepcija. Globalni je dojam da se sukobljuju razvojne i stagnirajuće koncepcije, pri čemu su obično razvojne one koje potroše više novca i stvore veće dugove a stagnirajuće one koje rade s manjom potrošnjom. Osnovni pregled oko toga kontinuirano zasjenjuju uobičajene sporedne stvari. Usklađivanje RH sa EU već duboko teče i izgleda nije bitno. To usklađivanje pojednostavljeno sadrži sve više i više izdvajanja pojedinih pitanja u nadležnost nezavisnih regulatornih tijela i beskrajnog sustava propisa i smanjivanje upravljanja na tek nešto malo, dio prostora i vremena, za nas posve ograničeno. Umiranja podsjećaju na nedostatke oko koncepcija a živi šute, nema veze. Takvi raskoraci su razumljivi. U području smo na raskrižju, bilo je šta je bilo. Ali danas? Vlada uvjerenje da se zna šta treba, samo da je pitanje sposobnosti vodstva i razlika u sređivanju stanja i razvoju. Turizam, ne apartmani nego nositelji razvoja, hoteli, golf tereni i slično, da li je to koncepcija? Poljoprivreda, približno što više Todoriću, nešto vinograda i maslinika. Gospodarstvo, zahuktava takmičenje oko programa, kojih još nema, baš kad je s EU već usklađeno da nema arbitriranja u gospodarstvu. Komparativnih pregleda nema, npr. šta s INA-om i djelovima. Npr. u kakvoj su vezi s gospodarstvom koncepcije gradova i sela, pa i bilo čega, tzv. infrastrukture. Veliki projekti u prostoru. Potpuno smo uvjereni da se tu zna, a nitko ne zna ni jedan veći projekt koji odgovara koncepciji, koje nema. Čak i uspješno provedeni projekti, npr. autoceste. Uspješno je rješeno sve herojski i iz petnih žila. Mala Slovenija to isto bez pompe i normalno je. Za kratko razdoblje Napoleonova prodora je realizirano više i stabilnije. Ovo naše još nije u osnovnim podacima a niti dovršeno, u tijeku još manje. Veliki projekti u Zagrebu i drugdje, u tijeku i pripremi, da li netko zna osnovne podatke o njima i o koncepciji u koju se uklapaju, Bandić poslovođa a Ljuština sve drugo? Nekretnine. Trgovina. Financijski sektor. Tko o tome pozna i tragove koncepcija, a beskrajne milijarde plešu.

Ivica Račan na odlasku vuče konce hrvatske politike (gale se moli za iznimku). Ne samo izbori, nego i sve drugo, rasporedi, drama, već je pregrijano. Poslije Račana primjeren je novi Račan, ne stari i ne nešto sasvim drugo, nego novi. Tu je šteta, dobro bi došla premijerka. Ali za Željku Antunović je bolje preuzeti financije, to je najvažnije i to razumije. Odgađati se nema, zato laka tema. Ne mislimo na takmičenje, nego duga igra poslije drame, gdje ni doktor drame ne pomaže, a gdje bi stalni pravnici, makro-ekonomisti i politolozi, kojima je specijalnost građevinarstvo. Dakle raspored igrača. Picula mora naprijed, poslije Račana novi Račan. Picula je rijetki koji zna da to nije tako ozbiljno kako izgleda. Nešto malo je svirao u bandu pa ima minimalne predispozicije za grupu, stvar koju ostali ne mogu preskočiti, tako da je i njima bolje. Malo je okusio ratišta, hdza i eu. Linića moraju unaprijediti u maršala, druge u generale, raspored po područjima. Bandić mora početi disciplinirano, ostali politolozi isto, jer tonu. Nije pokojni Šuvar postavio pitanje tek tako. Ekonomisti na parove razbroj s. Dobro bi došao koji praktični filozof, ali tu su svi nepraktični a od sociologije dalje ni crta, samo malo književnosti i sveg drugog. Ljuštinu samo za izvršne stvari, odavno već tone u onome za što nije. Partnere svuda samo ne gdje je novac, zato društvene djelatnosti i vanjski poslovi, nek se rasporede kako znaju. Dalje po volji.

Hrvatska je u pretjerano religioznoj praksi i okruženju. Izloženiji djelovi, kao politika, su najveće žrtve. To traje dugo. I ako nismo za neko razumijevanje i milosrđe, možda smo zainteresirani za stanje na bojištima, jer o bojištima se radi. Ne radi se o klasičnim religijama i pojmovima ni biblijskoj situaciji. Radi se o stvarnim, fizički opipljivim ofenzivnim religijama raznih vrsta. Prije konkretnog, opća ilustracija o čemu se radi. Stigne li tko misliti šta znači da je političar u trendu, od banalnih izgledati kao Clintoni ili čak Britney, novca, preko tehnike i komunikacija, rata i razvoja, EU i SAD, do svakodnevnih nemogućih misija kad se to sve kroji uzduž i poprijeko. Stigne li se tko zapitati koliko je tu likvidiranih, koliko teških invalida, tko je preživio, kud to vodi, o kakvim silama i pravilima se radi, ima li kraja, koliko su ljudi izloženi? Rad. Novac. Porezi. Hrana. Internet i (elektro)tehnika. Nacija. Jezik. Jezikova juha. Sve to je naoko opće i neupitno a u konkretnom sve tako pluta da svaki pomak skreće u rupe, udara o zidove, djeluje kao muha bez glave, dugovi i potraživanja se gomilaju. Obzirom da pravih odgovora nema na vidiku, nužna je pretpostavka boga u odnosu na te objavljene sile, religije, bar radi uvida u situaciju na bojištima.