Ove izborne godine hrvatske stranke su si dale truda, naime političari su otkrili da u politološkom rječniku postoje desnica, ljevica i centar. I tako zadivljeni tim novim otkrićem lijepa naša obogaćena je s još dvije koalicije, "ujedinjenom ljevicom" (koja se očito zalaže za lijevu opciju) i "Jedino Hrvatska" ( predstavlja radikalno desnu opciju), u cijelu tu priču se pokušao upetljati i SDP sa svojim slavnim sloganom "Srce je lijevo", ali nisu shvatili da SDP nije. Vodile su se žustre rasprave oko tog slogana, ponajviše je bilo riječi o tome gdje je zapravo srce, ali to zaista nije niti bitno, lijevo, desno ili u trećoj dimenziji u Hrvatskoj sve se svodi na ista prazna obećanja.
Svatko ima neke ideje o tome kako bi Hrvatska trebala funkcionirati. Mediji i interesne skupine svakodnevno trube svoje, raspravlja se na poslu, u kafićima i tramvajima. Primjetio sam da jedna stvar uglavnom nedostaje:
- zagovaranje ekstremnog kapitalizma.
Hrvatska politika se polako čisti od muljatora i jednog dana će političari većinom biti pametni i visokoobrazovani ljudi. Imati ćemo tako situaciju u kojoj će sposobni ljudi ulagati puno vremena u poboljšavanje učinkovitosti državnog aparata. Tako je dijelom već sada (nisu baš svi političari kriminalci). No ono čega nedostaje su ekstremisti koji žele ukinuti taj državni aparat gdje god je moguće.
