pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nakon deset lječa diktature prvo kraljevske onda komunističke je Hrvatska konačno dobila samostalnost i demokraciju.

Da to mlado društveno uređenje šepa se na razne načine tumači je normalno jel pranje mozga je bila karakteristika jednih i drugih.

Između svega ostalog je i sloboda govora i iznašanja osobnog mišljenja, naravno ako ta izgovorena riječ ne ugrožava slobodu drugog i ak ga ne vrijeđa.

Jedan čovjek je po zakonu kriv ako se to na sudu dokaže i on se pravomočno osudi, a ne ako ga neka osoba blati.

Od kad sam na ovim stranicama sam doživel tolko vrijeđanja drugih ljudi da to nisam dođivel u 42 godine boravka u Njemačkoj.

Političko opredjeljenje jedne osobe je po demokracijskim načelima slobodno ako ne ugrožava ustavna načela jedne zemlje, i us to je naravno njegovo pravo ta načela i branit.

Kod toga svega dolazi manje ili više kulturnih izmjena riječi, a ima i takvih koji svoju demokraciju ispoljavaju s kažnjavanjem ne istomišljenika.

U zadnje vrijeme se kažnjavaju i kritičari nekih radnji i osoba u našoj domovini s željeznim šipkama i bezbol palicama.

Eto. To je ono što mene silno zanima. Nekada smo bili avangarda radničke klase, intelektualci koji su vodili mase na barikade, ljudi sa stavom i sa znanjem i hrabrošću da te stavove promoviramo i branimo. Potkovani u teoriji, efikasni u praksi...
Danas? Niti smo avangarda, niti imamo veze sa radničkom klasom. Umjesto da predlažemo i provodimo u djelo nova rješenja ne bojeći se kritike mi se držimo doktrine "ne talasaj". Dok nas konzervativna desnica šamara šutimo jer se "ne želimo spuštati na njihov nivo", dok u stvarnosti ili ne znamo odgovoriti ili nemamo hrabrosti jer će nas neki bukadžija etiketirati kao komunjare ili bezbožnike...

Ove izborne godine hrvatske stranke su si dale truda, naime političari su otkrili da u politološkom rječniku postoje desnica, ljevica i centar. I tako zadivljeni tim novim otkrićem lijepa naša obogaćena je s još dvije koalicije, "ujedinjenom ljevicom" (koja se očito zalaže za lijevu opciju) i "Jedino Hrvatska" ( predstavlja radikalno desnu opciju), u cijelu tu priču se pokušao upetljati i SDP sa svojim slavnim sloganom "Srce je lijevo", ali nisu shvatili da SDP nije. Vodile su se žustre rasprave oko tog slogana, ponajviše je bilo riječi o tome gdje je zapravo srce, ali to zaista nije niti bitno, lijevo, desno ili u trećoj dimenziji u Hrvatskoj sve se svodi na ista prazna obećanja.

Svatko ima neke ideje o tome kako bi Hrvatska trebala funkcionirati. Mediji i interesne skupine svakodnevno trube svoje, raspravlja se na poslu, u kafićima i tramvajima. Primjetio sam da jedna stvar uglavnom nedostaje:

- zagovaranje ekstremnog kapitalizma.

Hrvatska politika se polako čisti od muljatora i jednog dana će političari većinom biti pametni i visokoobrazovani ljudi. Imati ćemo tako situaciju u kojoj će sposobni ljudi ulagati puno vremena u poboljšavanje učinkovitosti državnog aparata. Tako je dijelom već sada (nisu baš svi političari kriminalci). No ono čega nedostaje su ekstremisti koji žele ukinuti taj državni aparat gdje god je moguće.