Još 15/10/2009 je @ppetra ovdje napisala dnevnik: Zbogom, o lijepa, o draga, o slatka slobodo
Pročitao sam ga nekoliko puta i stalno se na njega vraćam. Bezbroj pitanja otvara taj dnevnik. Mene posebno zanima tko je nositelj i izvorište vlasti u Republici Hrvatskoj? Predsjednik? Vlada? Sabor? Vrhovni sud? Ustavni sud?
No, dobro, svi to zapravo znamo. Vrlo je jasna "trodioba" vlasti. Tu nema posebnih nedoumica.@ppetra naročito naglašava izmjenu Ustava (te "Biblije" svake države, kako kaže Pupavac) u smislu da je sasvim dovoljan broj glasova za ulazak u EU 25% birača + 1 glas!
Razmišljam o tome možda i duže nego li je potrebno. Jasno je da ovaj narod pod ovakvim uvjetima niti hoće, niti može niti smije ući u EU. Hrvatski sabor mijenja Ustav i osigurava "većinu" za to glasovanje i osigurava prolaz referenduma. No, je li to stvarno volja naroda? Je li to većina?
Republika Hrvatska je po svom državnom uređenju republika, s demokratski izabranim parlamentom – Hrvatskim saborom kao najvišim predstavničkim tijelom građana, i predsjednikom republike kao državnim poglavarom.
Prominila se danaske vlast u Evropi i na vlast se popeja http://en.wikipedia.org/wiki/Nicolas_Sarkozy "> dobri naš Šarko , pa nan sade s „ ovozemaljski Elizejski livad“ on liferuje svitsku pulitiku, umisto one mrske i neprijatejske Ljubljane (koji su nas nako blokirali u "otvaranju i zatvaranju", a sada nemilice fauliraju ovogodišnji turizam).
Ovaj dobri naš Šarko me podsitija na onu lipu pismicu Jakše Fiamenga (koju je skrojija 18. - 19. 05. 99 u vlaku Split - Zagreb, živo ometan navijačiman 'Ajduka' i njiovon pismom „Gazi purgere“):
U životu sve je samo dokle dura za vrat zgrabi ona crna ura
ja ću ne znan di ću, on u pasjen raju
anđele će pratit da mu čagod daju
neće tribat mlika, samo kost i voda
drugo ionako dobri Bog nan doda
Čovik je čovik, a pas je pas
Za sve to vridi - ne i za nas
Piva se, laje u isti glas
Čuča nas vrime, prileti za čas
Dobri moj Šarko, moj čovik i pas
E, moj Šarko<(cite>
Europska Unija prolazi kroz unutarnje poteškoće koje se teško usuglašavaju. Naime, EU je div u ekonomskim razmjerima (i ima još uvijek svijetlu budućnost da ostane jedan od najjačih svjetskih igrača na tom planu) ali je politički patuljak. Naime, od jednog prostora, s kojeg je krenula samosvjesna civilizacijska inačica (koja je donedavna bila i civilizacijski sukus cijelog nama poznatog svijeta), sazdana od isto tako samosvjesnih i ponosnih ali minijaturnih političkih subjekata s milenijskim povijesnim pamćenjima, je jako teško napraviti nešto tako jedinstveno i djelotvorno kao što su to danas recimo Sjedinjene Države (ili što trenutno postaje Rusija, a sutra će postati Kina). Iz naše europske perspektive malo vodimo računa o činjenici da je recimo USA složena država u kojoj politička i pravna samostalnost pojedinih saveznih država prelazi praktičnu samostalnost mnogih europskih državica izgubljenih u međusobnim sukobljavanjima.
Dvanaesti lipnja 2008. definitivno će ostati zabilježen u povijesti Europske unije i procesa europskog ujedinjenja. Tog dana je 862.415 Iraca otežalo put u zajedničku budućnost za 490 milijuna građana Europske unije. Lisabonski sporazum trebao je omogućiti demokratičniju i transparentniju Europu, posebno u onim područjima u kojima bi ona to trebala biti; Irska je dosad dosta i profitirala iz europskih fondova, povukavši 55 milijardi eura. Utoliko je irsko "ne" još više šokiralo vjerojatno cijelu Europu, no to "glasno ne" stavlja u fokus neka zanimljiva pitanja, o kojima bi i Hrvati trebali razmišljati, budući da smo i mi (uskoro) dio te Europske unije (ja se bar nadam). Je li Europa u krizi?
Pokušat ću u ovom dnevniku dati neki svoj pregled tih zanimljivih pitanja, budući da se već raspravljalo o uzrocima rezultata irskog referenduma.
U četvrtak 12. lipnja, Irci kao jedini narod u EU izlaze na referendum kako bi odlučili o ZA ili PROTIV ratifikacije tkzv. Lisabonskog Ugovora. U svim ostalim zemljama članicama, političari, poučeni lošim iskustvom s pokušajem ratifikacije originalne verzije ovog dokumenta (tada zvanog Europski Ustav), kada su Francuzi i Nizozemci jasnim odbijanjem na referedumima srušili političarske planove, ovaj put su ratifikaciju predali u ruke nacionalnih parlamenata. Do sada je Ugovor ratificiran u 14 zemalja.
Član europskog parlamenta, doajen i vodja anti-EU grupe u Parlamentu, Danac Jens-Peter Bonde ovih je dana objavio kompiliranu, “reader-friendly” verziju Lisabonskog Ugovora (može se downloadati na ovome linku kao pdf, na engleskom jeziku).
To je najnovija od ukupno četrdesetak knjiga u bogatom opusu ovog energičnog čovjeka koji je postao članom Europskog parlamenta još davne 1979 godine, a napušta ga zbog umirovljenja ovih dana, točnije 9 svibnja, tj. upravo na Dan Europe. Sve njegove knjige tiču se EU, a izmedju njih treba istaknuti ranije “reader-friendly” verzije Ugovora iz Nice te neuspjelog EU Ustava.
Poznato je da budućnost nije moguće točno predvidjeti. I dobro je da je tako, jer uz izvjesnu dozu nepredvidljivosti donosi razna iznenadjenja i čini život zanimljivim. Kako u „običnom“ životu, tako i u politici.
U oba slučaja, staro je iskustveno pravilo da propuštene prilike u pravovremenom djelovanju koje može utjecati na budućnost koštaju puno više nego što se obično u početku misli, jer sve ono neučinjeno danas, već sutra postaje neizvjesno i podložno novim okolnostima s potencijalno katastrofalnim posljedicama za željeni ishod.
Tako je i s hrvatskim putem prema EU. Povijesna šansa – „window of opportunity” - propuštena je zbog rata i grijehova poraća, tako da danas sa zavišću možemo promatrati Sloveniju u EU, i to ovih mjeseci kao predsjedavateljicu. A pred Hrvatskom su još uvijek razni ZERPovi, bezbrojna poglavlja pregovora, reforme okoštalih sistema, preslagivanje granica u susjedstvu i još puno toga što će taj put učiniti neizvjesnim.
Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.
Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.
Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.
Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.
Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.
Opinioiuris, studeni 2009.
Neovisni, ali ne i neutralni