pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Često mi se događaju neplanirani postovi, a nekoliko po meni važnih mi se kiseli na desktopu i čekaju da se uobliče u konačnu formu. Sada je krivac Aleksandra Hatza i njegov post Osijek - neprijatelj mog neprijatelja .

Moje uključivanje se svodi na, u našem u mnogome nedefiniranom društvu (u kojem su evidentno pomiješani kriteriji a pogubljene vrijednosti), gdje postoji realno vrlo prisutan problem nastajanja i održavanja onih prljavih, nedodirljivih, kužnih, „Parija“ (po uzoru na indijski kastinski sustav) . Da vas podsjetim:

PARIJE, “nedodirljivi”, bili su posve izbačeni iz kastinskog sustava; smatrani su nedostojnima života u zajednici zbog poslova koje su obavljali, pa su tako i danas parije osuđene na najteže i one “nečiste” poslove koji uključuju fizički dodir s krvlju, izmetom i drugim tjelesnim “nečistoćama” definiranim indijskim zakonom: parije su štavitelji kože, spaljuju mrtve, čiste nužnike, režu pupčane vrpce, odnose uginule životinje s cesta, metu smeće i sl. Ti se poslovi prenose preko koljena na koljeno zajedno sa statusom nedodirljivosti: skladu sa strogim hinduističkim odredbama, roditelji parije rađaju djecu parije, osuđenu kao nečistu od trenutka rođenja. Parije su izopćenici, ljudi koje se drži odveć nečistima i okaljanima da bi ih se smatralo bićima vrijednim spomena. Predrasuda određuje njihove živote, osobito u ruralnim područjima gdje žive gotovo tri četvrtine indijskog stanovništva. Parije se izbjegava, vrijeđa, zabranjuje im se ulaz u hramove i domove pripadnika više kaste, uskraćuje im se pristup bunarima viših kasta, na javnim mjestima moraju jesti i piti iz posebnim posuda, a u ekstremnim, premda ne i rijetkim slučajevima, siluje ih se, linčuje i puca na njih. .