Kazne od 30 000 do 150 000 kuna.
Vlasnik kafića u kojem se maloljetnom gostu proda alkoholno piće ili cigarete može biti kažnjen novčanom kaznom od 5000 do 100 000 kuna, konobar od 5000 do 15 000 kuna. Novčanom kaznom u iznosu od 5.000 do 10.000 kuna, kaznit će se za prekršaj fizička osoba ako proda u trgovini na malo alkoholna pića i druga pića koja sadržavaju alkohol, osobama mlađim od 18 godina ( Zakon o dopunama zakona o trgovini ). Članak 27. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda propisuje kaznu od 30 000 do 150 000 kuna za pravnu osobu koja prodaje duhanske proizvode osobama mlađim od 18 godina.
Rekao je negdje obaladaleka da pravila određuje onaj koji ima zlato, i nažalost se moram s time složiti. Krešimir Macan izjavio je da u utrku za predsjednika može ići samo onaj koji je bogat, koji je puno stekao, pa će onda i za državu (porijeklo imovine se ne računa jer hrvati brzo zaboravljaju..); Primorac nam priča o svojim prrijateljima u americi i dijaspori koji mu daju veliku podršku (pitam se očekuje li isto i od hrvatskih studenata?); Bandić i Vidošević podijelit će koplje protiv Hebranga; Josipović, Pusić, Kajin jedinstveni su protiv sadašnje vlasti a pojedinačno vrlo egocentrični; VŠO nam kazuje da nitko nema njena iskustva mirne reintegracije i da je to njena prednost; Alka je spremna na revoluciju - ma što god to značilo u njenom glamu-roznom svijetu; Mikšić je kaže najuspješniji; Tuđman se žali na medijsku blokadu...za ostatak ne znam, a i tko bi ih sve upamtio ;)
Američka deklaracija o nezavisnosti počinje slijedećim odlomkom:
"Kada u tijeku povijesti postane nužno da jedan narod raskine političke veze koje su ga spajale s drugim i zauzme među silama ovog svijeta posebno i ravnopravno mjesto koje mu daju zakoni prirode i Bog te prirode, dužno poštovanje mišljenja čovječanstva zahtijeva od njega da objavi sve ono što ga je navelo na to odvajanje."
To smo riješili:
„Budući da se u svibnju 1991. godine većina naroda u Hrvatskoj odlučila na referendumu (94 posto) za slobodnu i neovisnu Hrvatsku i da je Hrvatski sabor 25. lipnja proglasio suverenu i samostalnu Republiku Hrvatsku počele su češće velikosrpske provokacije i napadi. Kako je već u kolovozu 1990. izbila otvorena pobuna Srba u Kninu i potkraj prosinca proglašena Srpska autonomna oblast Krajina, te su u Hrvatsku sve masovnije stizale četničke dobrovoljačke jedinice iz Srbije, bio je to početak agresije na Hrvatsku;
……
Stala braća da obrane naše domove
…...
Korak naprijed, puška gotovs'i uz pjesmu svi,
Za Dom braćo, za slobodu, borimo se mi!
Ne može netko prodavati floskule o tome da je u Hrvatskoj zdravstvo potpuno besplatno, kao ni u jednoj zemlji u Europi, sve dok se na bruto plaću plaća čak 15,5% doprinosa za zdravstveno osiguranje (i ozljede). To je ogroman postotak i da svatko sebi taj postotak stavlja na štednju, umjesto uplaćuje u državnu kasu, imao bi novca za bolest i liječenje. Utopija je bazirati svoju politiku na ideji da će za tebe glasovati netko kome misliš uskratiti "besplatno" (sic!) liječenje. Za argument "ni jedna zemlja u Europi"... može se povući paralela s time da ni jedna zemlja u Europi nije imala mučki rat, kakav je imala Hrvatska. Ratni stres doveo je do pobolijevanja od novotvorina, kakvog nema niti jedna zemlja u Europi! Kad je Hrvatska prva po pobolu od raka, onda može biti i prva po BESPLATNOM (čitaj: nije besplatno, jer košta 15,5% od bruto plaće) liječenju! Ako ćemo mi ići u Europu, da bi nam netko uskratio pravo na liječenje, onda ne moramo ni ići u tu Europu. Osim onih, koji kad se razbole, ionako odlaze u Europu, jer imaju novaca za skupocjeno liječenje!
Svjedoci smo rastuće medijske histerije oko trenutne pandemije svinjske gripe, koja bi, da nema izbora i studenata, vjerojatno još i više punila stranice dnevnih novina i vrijeme televizijskog programa, jer krizni menđment je super stvar. Ništa ne pitaj, samo poduzimaj mjere. Šta god treba i koliko košta da košta. Ne pitati glupa pitanja..
Nije lako...
Stiglo je loše vrijeme. Toga smo svi svjesni. Običan život više nije lak. Ne znaš kome možeš vjerovati, najbolji prijatelj sutra ti može zabiti nož u leđa. Hodamo po ovom svijetu sa sve većom i većom dozom straha od razočaranja i prijevare. Nije lako.
Kada sve lađe potonu okreneš se na drugu stranu i tražiš izlaz u nečemu sasvim desetom. Upališ TV baš negdje u vrijeme Dnevnika sa nadom da ćeš makar tu, makar na kratko vidjeti nešto pozitivno, čuti nešto što će ti ponuditi nadu u bolje sutra.
A u državi ništa novog!
Govori se o potrebi većeg ulaganja u znanost i zdravstvo i da će to riješiti probleme.
Iako neće, pretpostavimo da to hoće riješiti probleme i da će dodatna ulaganja riješiti probleme. Da će nestati nered, nerad, korupcija i na snagu doći rad i izvrsnost. Bi li to u smjeru kakvim idemo opravdalo povećanje izdvajanja za zdravstvo i znanost.
Ja mislim da ne bi.
Jer sa sve većom privatizacijom svega i pričama tipa "ne može država plaćati ovo, ne može država plaćati ono" stanje bi se još i pogoršalo. Barem za većinu stanovništva, dobrobit bi osjetilo tek 200.000 odabranih obitelji. Bogati i ostaci ostataka srednjeg sloja.
Što će meni izvrsni odvjetnici i suci ako mi je pravosuđe toliko skupo da ne mogu priuštiti odvjetničke usluge. Ako je zdravstvo toliko skupo da većina ljudi ne može sebi priuštiti zdravstvene usluge. Čemu vrhunski farmaceuti ako većina nema za lijekove. Ako su školarine i školovanje toliko skupi da većina ljudi ne može priuštiti plaćanje studija svojoj djeci. Čemu vrhunski arhitekti, ako ljudi ne mogu sebi osigurati krov nad glavom, kupiti sebi stan, kuću.
Ekonomija je oblast koja mi je prilično mutna, iako sam priličan broj knjiga pročitao. Ante Čičin-Šain zastupa tip ekonomske politike s kojom se ja u načelu ne slažem, ali njegovi napisi u subotnjem prilogu "Jutarnjega lista". Vrlo su zanimljivi. Teze iz posljednjeg napisa, naslovljenog Neodrživa "socijalna država" provokativne su, s obzirom na dominantni osjećaj u javnosti, a i na pollitika.com. Preporučam cijeli članak za čitanje, a ovdje prenosim neke osnovne teze.
Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.
Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.
Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.
Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.
Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.
Opinioiuris, studeni 2009.
Nije me bilo za vikend. I onda vidjeh post „pravogdoktora“ i odlučih ga komentirati, no komentar je narastao u duljinu pa ga izdvajam u novi dnevnik.
Naravno, tu su i Senekin post koji kao insider daje malo drugačiju sliku na tematiku a i pravidoktor i Zvone Radikalac su se još jednom osvrnuli na sve skupa.
Neovisni, ali ne i neutralni