pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ljudi na vlasti često hrvatsku javnost obasipaju svakakvim parolama. Te parole temelje se na poluistinama ili lažima. Jedna od omiljenih parola vlade koja odlazi i ubrzo dolazi, bila je: «Hrvatska zemlja znanja» . Parola i te kako odgovara Hrvatskoj, ali i svakoj drugoj zemlji. Pitka je. Znanja nikad dovoljno. Međutim, problem je kako znanje koristimo i kakve nam rezultate donosi. U nastavku ću opisati primjer korištenja znanja i stručnjaka na pogrešan i štetan način.

Tjednik Lider, tiskano izdanje od 28. prosinca 2007. posvetio je svoj prostor Liku i djelu direktora Zračne luke Zagreb, Bošku Matkoviću. Tako iz Lidera saznajemo da se je Boško Matković, diplomirani inženjer strojarstva u svojoj karijeri bavio strojarskim projektiranjem u Sloveniji i Njemačkoj. Negdje 1998. godine vratio se u Hrvatsku i kako sam kaže, razgovorom s bivšim direktorom dogovorio zaposlenje na Zračnoj luci Zagreb kao savjetnik. Nakon tri godine postaje i glavni direktor.

Nedavni slučaj novinarke lista Lider, Tanje Pavičić, ponovo je pokrenuo pitanje etike u medijima. Ukoliko niste upoznati, svi novinari Lidera morali su se pretplatiti na list, što u se smatra neprihvatljivim. To je kao da radite primjerice u tvornici zašećerenih napitaka i imate obavezu kupovine određene količine pića koja ta tvornica proizvodi, iako ih možda uopće i ne pijete. Problem nije samo ta pretplata, već općenita situacija u medijima gdje krupni kapital često diktira što će mediji objavljivati, pa čak i prikriveno oglašavati.