Tagovi

O jednom mehanizmu reakcionarne svijesti

Vrlo često čujem izjave običnoga svijeta koje smatram utegom oko nogu demokratizacije Hrvatske. Općenito se stvar svodi na izbjegavanje promišljanja uz pomoć postavljanja nerealnih ili preciznije apsurdnih zahtjeva.

Pa tako, umjesto da običan svijet da podršku idejama, ljudima, projektima, inicijativama koje su objektivno korisne i potrebne, upravo zbog gornjeg mehanizma, taj običan svijet postaje još dodatni uteg tim idejama, projektima i inicijativama. Kada su stvari postavljene tako da oni koji bi trebali dati podršku za realizaciju javnog interesa otežavaju, teško je uopće i pomisliti da se javni interes može sprovesti.

Ovaj dnevnik namijenjen je raščišćavanju barem dijela tih apsurdnih stavova upravo kroz promišljanje o samom zahtjevu, odnosno stavu.

Za tri mjeseca bit ću premijer

"Vrijeme je da čujem vaše želje, dam vam obećanja da ću vam vratiti budućnost, budućnost kakvu je pošten svijet poput vas i zaslužio. "

Prošlo je tri mjeseca, došao sam na vlast, nisam učinio ništa, sve je ostalo po starom.

Vi ste opet gunđali, nazivali me izdajnikom, prevarantom. Ali niste bili u pravu. Jer dao sam vam upravo onakvu budućnost kakvu ste zaslužili. Kao i moji prethodnici, između ostalog.

Istina, oni nisu bili toliko iskreni prema vama da vam to priznaju, već su vam prebacivali odgovornost na neke druge, umjesto da vam kažu istinu. Da ste uzrok cijeloga problema upravo vi, dragi moji razmaženi građani.

Dragi moji razmaženi građani. Gledate samo sebe, jer vas je strah gledati i druge. Za to vam mogu biti krivi svi, ali lako je tražiti odgovornost u drugima, bez obzira koliko opravdano to bilo. A vi ste kroz svo ovo vrijeme samo tražili opravdanja, gledali svoja posla i čekali da će ruže same od sebe početi cvasti.

Jacemjerje

Hm, izgleda da me za pisanje uvijek motiviraju teme koje nekako ne dobiju punu zastupljenost u medijima. Iako se pored nedavnih događanja, poput raspletanja klupka u slučaju HEP-a, Jadrankinom potpisu na odluci o privatizaciji TLM.-a, tema čini minornom, ipak je u jednu ruku značajna, budući jasno oslikava modus operandi naše premijerke. Dakle, Jadranka ne želi da ju zovu Jaca.

Priča je započela kad je premijerka Kosor, sudjelujući na okruglom stolu "Ravnopravnost spolova u medijima" u organizaciji HND-a pozvala urednike i novinare da osude njeno nazivanje “Jacom”, budući

”...to nije za uveseljavanje publike, ni za prodavanje novina, to je naprosto nedopustivo, to je nepoštivanje zakona.”

Jednaki

Jednaki

Demokracija je stanje uma i kulture društva. Društvo u kojem funkcionira dvostruki moral (stoka i vukovi), gdje je najnormalnije pognuti glavu pred moćnijim, jer ne postoji ništa što bi štitilo niti temeljne vrijednosti društva, u takvom društvu nema demokracije.

Demokracija tako deklarativno možda i postoji, baš kao što je demokracija postojala u Iraku za vrijeme (ili poslije) Saddama, no to je samo prazna riječ na papiru, baš kao i Ustav, baš kao i bilo što drugo u društvu prevare, laži i nasilja.

Hrvatska je društvo u kojem je ideja JEDNAKOSTI (okosnica demokracije) nešto realno nepostojeće. Prolazi Hrvatska kroz "tranziciju", no stvari ostaju iste. Nepisana pravila ostaju ista, politički monopol je jedino zamijenio politički oligopol, suština je ostala ista.

Kasta moćnika za koje licemjerni zakoni ne vrijede, kasta marve nad kojima se vrši svaki oblik terora (institucionalnog, parainstitucionalnog, vaninstitucionalnog) pogotovo ukoliko marva uđe u prostor koji je uzurpirala kasta moćnika.

"Antifašizam" Jadranke Kosor

i gotovo čitavog hrvatskog državnog vrha.

I dok se na Dan pobjede nad fašizmom Jaca&Co busaju u svoja tobože antifašistička prsa, jer znaju da su na taj dan izloženi pažnji civiliziranog svijeta, pa bi bilo nezgodno da i oni, koji su na čelu države koja je "zasnovana na antifašističkim temeljima", ne daju svoj doprinos proslavi toga značajnog spomendana.

Na svečanosti u KD "Vatroslav Lisinski" 09. 05. 2010. govornici su isticali veliki doprinos hrvatskih partizana u pobjedi antifašističke koalicije s kojom se Hrvatska svrstala na stranu pobjednika u Drugom svjetskom ratu.

"Barba Luka" je grmio:
"Pobjeda nad fašizmom i nacizmom najviši je civilizacijski doseg čovječanstva, to pokazuje da žrtve u borbi proitiv nacizma i fašizma u Drugom svjetskom ratu nisu bile uzaludne, da je njihova hrabrost svevremenska."

Jaca se zgražala nad relativizianjem antifašističkog pokreta govoreći:
"Odbacujem svaki pokušaj relativizacije antifašističkog pokreta u Hrvatskoj, nedopustivo je relativiziranje njegove uloge kao i uloge Domovinskog rata i njegove revizije."

KKK maškare

Vrijeme poklada i maškara je iza nas. Spaljen je fašnik te se sve vratilo u nenormalnu normalu pa smo ušli u korizmene dane koje većina građana ove zemlje ima veći dio godine kao ispostavljen račun za neodgovorno vladanje. Samo što nisu sve maškare prošle u veselju. Maškare u nekadašnjem Elektro-metalskom školskom centru imale su veseli razred maskiran u Ku-Klux-Klanovske odore sa razrednim niggerom koji je glancao cipele jednom profesoru.

Božić "loših kršćana" u Zagrebu

Odmah na početku dnevnika upao sam u problem: da li loše staviti u navodnike ili ne. Napravio sam kompromis i odlučio da naslov bude politički korektan, a nastavak u slobodnom stilu, drzak. Prije 6 godina, kada je dr. Ivo Sanader počeo pohoditi božićne domjenke vjernika koji slave Božić po julijanskom kalendaru, prevedeno Srba, pokrenuta je mala srbofilna groznica među stranačkim vođama i njihovim vojnicima, koja se prelila i na dio Zagrepčanaca. Tih se dana političari rastrče da bi se slikali sa nekim srpskim političarom, guraju se pred kamere ozareni toplim osmjesima i viču novinarima: „Slikaj ovo, slikaj ovo“. Svećenici i popovi razmjenjuju poruke dostojne najvećih ljubavnika. Nisu ni neki građani ludi. Dohvatili su se prastarih telefonskih imenika i traže nekoga Jovu, Stevu, Lazu, kako bi se pokazali ispravnima i politički korektnima. Sutradan će se ujutro u kancelarijama hvaliti svojom građanskom hrabrošću, visoko uzdignuti na svoj pijedestal samodopadnosti. Sve u svemu, ljubavi kao na Woodstocku, ali na mnogo težoj drogi.

Neka mi netko dokaže kako nismo licemjerno društvo

Nedavno sam potpisala peticiju kojom dajem podršku studentima u njihovim zahtjevima za besplatnim školovanjem. Tim potpisom sam dala i podršku njihovom buntu protiv licemjerja koje je u potpunosti zahvatilo naše društvo i udaljio nas eonima od onoga o čemu smo maštali sve ove godine. Kako drugačije objasniti činjenicu da oni koji su tijekom svojeg školovanja debelo iskoristili mogućnost besplatnog školovanja, besplatnog studiranja, besplatnog magisterija, besplatnog doktorata – da se ti isti intelektualci zalažu za plaćanje studiranja, magisterija, doktorata. Licemjerno je reći kako naše društvo nema novaca za besplatno studiranje jer se u isto vrijeme nekoliko stotina tisuća kuna, pa čak i milijuna kuna na projekte i stvari koje nisu od neophodne važnosti kao što su znanje i zdravlje. Hrvatski građani popriličnu svotu odvajaju i za školstvo odnosno prosvjetu i za zdravlje Možda bi pristali da odvoje i koju kunu više kad bi znali da novac ide za prosvjetu, odnosno besplatno školovanje i za zdravlje. Bilo bi zgodno provjeriti s čijim se novcem otvaraju privatne škole, fakulteti, poliklinike.

Novi dnevnici

  1. Stranke za predsjednika RH od Mucke komentara 2
  2. Rizične izjave državnih dužnosnika, prva od rodjen komentara 0
  3. Ima li nade? od Weteran komentara 6
  4. Čermak - zločinac uz pokroviteljstvo Tuđmana od sjenka komentara 67
  5. Panika u Rusiji od Zlatno doba kap... komentara 18
  6. bogataš biti tko izbjegava? od aluzija komentara 0
  7. Rast 2015. = nastavak propadanja države od rodjen komentara 10
  8. Sirotinjo i Bogu si teška od boltek komentara 40
  9. stranački birači biraju predsjednika RH od aluzija komentara 0
  10. Rad lokalne samouprave od bosancero komentara 3
  11. Nekoliko 'pravih' pitanja predsjedničkim kandidatima, ali ne u stilu a'la ramljak od StarPil komentara 94
  12. Znanost: Ratnik i ubijanje – killology od bube komentara 36
  13. 1% od magarac komentara 30
  14. državni proračunci u krizi gospodarenja čovjekom i prirodom od aluzija komentara 0
  15. Ispovijed «neoliberalističkog» savjetnika na samrti* od rodjen komentara 3
  16. Ne poštivanje sudske presude pod pokroviteljstvom inspekcije od Mucke komentara 12
  17. Kako ih nije sram? od Weteran komentara 31
  18. Dr. sc. Franjo Tuđman / Veličanstven čovjek u strašnom vremenu od Laganini komentara 206
  19. SONJA SAMOKOVLIJA, i tamo gdje nema ljudi ostaje čovjek od Ljubo Ruben Weiss komentara 2
  20. Predizborna glupiranja kandidata od Weteran komentara 35
  21. Ugroženi Sr... Crnac usred gomile Rakarovih krvožednih Ku Klux Klanovaca od MKn komentara 65
  22. Deset smiješnih pitanja predsjedničkom kandidatu gđi Kolindi Grabar Kitarović od Laganini komentara 117
  23. čovjek je NJIMA višak ili otpad ili smeće od aluzija komentara 0
  24. Merkel i dvostruki standardi. od mario121 komentara 3
  25. Užasni EFZG i studentice od rodjen komentara 2

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Bigulica
  • grdilin
  • ppetra

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 3
  • Gostiju: 28

Novi korisnici

  • ljubbica
  • mario121
  • Gigaset
  • punktuar
  • Zlatno doba kap...