Tagovi

O jednom mehanizmu reakcionarne svijesti

Vrlo često čujem izjave običnoga svijeta koje smatram utegom oko nogu demokratizacije Hrvatske. Općenito se stvar svodi na izbjegavanje promišljanja uz pomoć postavljanja nerealnih ili preciznije apsurdnih zahtjeva.

Pa tako, umjesto da običan svijet da podršku idejama, ljudima, projektima, inicijativama koje su objektivno korisne i potrebne, upravo zbog gornjeg mehanizma, taj običan svijet postaje još dodatni uteg tim idejama, projektima i inicijativama. Kada su stvari postavljene tako da oni koji bi trebali dati podršku za realizaciju javnog interesa otežavaju, teško je uopće i pomisliti da se javni interes može sprovesti.

Ovaj dnevnik namijenjen je raščišćavanju barem dijela tih apsurdnih stavova upravo kroz promišljanje o samom zahtjevu, odnosno stavu.

Za tri mjeseca bit ću premijer

"Vrijeme je da čujem vaše želje, dam vam obećanja da ću vam vratiti budućnost, budućnost kakvu je pošten svijet poput vas i zaslužio. "

Prošlo je tri mjeseca, došao sam na vlast, nisam učinio ništa, sve je ostalo po starom.

Vi ste opet gunđali, nazivali me izdajnikom, prevarantom. Ali niste bili u pravu. Jer dao sam vam upravo onakvu budućnost kakvu ste zaslužili. Kao i moji prethodnici, između ostalog.

Istina, oni nisu bili toliko iskreni prema vama da vam to priznaju, već su vam prebacivali odgovornost na neke druge, umjesto da vam kažu istinu. Da ste uzrok cijeloga problema upravo vi, dragi moji razmaženi građani.

Dragi moji razmaženi građani. Gledate samo sebe, jer vas je strah gledati i druge. Za to vam mogu biti krivi svi, ali lako je tražiti odgovornost u drugima, bez obzira koliko opravdano to bilo. A vi ste kroz svo ovo vrijeme samo tražili opravdanja, gledali svoja posla i čekali da će ruže same od sebe početi cvasti.

Jacemjerje

Hm, izgleda da me za pisanje uvijek motiviraju teme koje nekako ne dobiju punu zastupljenost u medijima. Iako se pored nedavnih događanja, poput raspletanja klupka u slučaju HEP-a, Jadrankinom potpisu na odluci o privatizaciji TLM.-a, tema čini minornom, ipak je u jednu ruku značajna, budući jasno oslikava modus operandi naše premijerke. Dakle, Jadranka ne želi da ju zovu Jaca.

Priča je započela kad je premijerka Kosor, sudjelujući na okruglom stolu "Ravnopravnost spolova u medijima" u organizaciji HND-a pozvala urednike i novinare da osude njeno nazivanje “Jacom”, budući

”...to nije za uveseljavanje publike, ni za prodavanje novina, to je naprosto nedopustivo, to je nepoštivanje zakona.”

Jednaki

Jednaki

Demokracija je stanje uma i kulture društva. Društvo u kojem funkcionira dvostruki moral (stoka i vukovi), gdje je najnormalnije pognuti glavu pred moćnijim, jer ne postoji ništa što bi štitilo niti temeljne vrijednosti društva, u takvom društvu nema demokracije.

Demokracija tako deklarativno možda i postoji, baš kao što je demokracija postojala u Iraku za vrijeme (ili poslije) Saddama, no to je samo prazna riječ na papiru, baš kao i Ustav, baš kao i bilo što drugo u društvu prevare, laži i nasilja.

Hrvatska je društvo u kojem je ideja JEDNAKOSTI (okosnica demokracije) nešto realno nepostojeće. Prolazi Hrvatska kroz "tranziciju", no stvari ostaju iste. Nepisana pravila ostaju ista, politički monopol je jedino zamijenio politički oligopol, suština je ostala ista.

Kasta moćnika za koje licemjerni zakoni ne vrijede, kasta marve nad kojima se vrši svaki oblik terora (institucionalnog, parainstitucionalnog, vaninstitucionalnog) pogotovo ukoliko marva uđe u prostor koji je uzurpirala kasta moćnika.

"Antifašizam" Jadranke Kosor

i gotovo čitavog hrvatskog državnog vrha.

I dok se na Dan pobjede nad fašizmom Jaca&Co busaju u svoja tobože antifašistička prsa, jer znaju da su na taj dan izloženi pažnji civiliziranog svijeta, pa bi bilo nezgodno da i oni, koji su na čelu države koja je "zasnovana na antifašističkim temeljima", ne daju svoj doprinos proslavi toga značajnog spomendana.

Na svečanosti u KD "Vatroslav Lisinski" 09. 05. 2010. govornici su isticali veliki doprinos hrvatskih partizana u pobjedi antifašističke koalicije s kojom se Hrvatska svrstala na stranu pobjednika u Drugom svjetskom ratu.

"Barba Luka" je grmio:
"Pobjeda nad fašizmom i nacizmom najviši je civilizacijski doseg čovječanstva, to pokazuje da žrtve u borbi proitiv nacizma i fašizma u Drugom svjetskom ratu nisu bile uzaludne, da je njihova hrabrost svevremenska."

Jaca se zgražala nad relativizianjem antifašističkog pokreta govoreći:
"Odbacujem svaki pokušaj relativizacije antifašističkog pokreta u Hrvatskoj, nedopustivo je relativiziranje njegove uloge kao i uloge Domovinskog rata i njegove revizije."

KKK maškare

Vrijeme poklada i maškara je iza nas. Spaljen je fašnik te se sve vratilo u nenormalnu normalu pa smo ušli u korizmene dane koje većina građana ove zemlje ima veći dio godine kao ispostavljen račun za neodgovorno vladanje. Samo što nisu sve maškare prošle u veselju. Maškare u nekadašnjem Elektro-metalskom školskom centru imale su veseli razred maskiran u Ku-Klux-Klanovske odore sa razrednim niggerom koji je glancao cipele jednom profesoru.

Božić "loših kršćana" u Zagrebu

Odmah na početku dnevnika upao sam u problem: da li loše staviti u navodnike ili ne. Napravio sam kompromis i odlučio da naslov bude politički korektan, a nastavak u slobodnom stilu, drzak. Prije 6 godina, kada je dr. Ivo Sanader počeo pohoditi božićne domjenke vjernika koji slave Božić po julijanskom kalendaru, prevedeno Srba, pokrenuta je mala srbofilna groznica među stranačkim vođama i njihovim vojnicima, koja se prelila i na dio Zagrepčanaca. Tih se dana političari rastrče da bi se slikali sa nekim srpskim političarom, guraju se pred kamere ozareni toplim osmjesima i viču novinarima: „Slikaj ovo, slikaj ovo“. Svećenici i popovi razmjenjuju poruke dostojne najvećih ljubavnika. Nisu ni neki građani ludi. Dohvatili su se prastarih telefonskih imenika i traže nekoga Jovu, Stevu, Lazu, kako bi se pokazali ispravnima i politički korektnima. Sutradan će se ujutro u kancelarijama hvaliti svojom građanskom hrabrošću, visoko uzdignuti na svoj pijedestal samodopadnosti. Sve u svemu, ljubavi kao na Woodstocku, ali na mnogo težoj drogi.

Neka mi netko dokaže kako nismo licemjerno društvo

Nedavno sam potpisala peticiju kojom dajem podršku studentima u njihovim zahtjevima za besplatnim školovanjem. Tim potpisom sam dala i podršku njihovom buntu protiv licemjerja koje je u potpunosti zahvatilo naše društvo i udaljio nas eonima od onoga o čemu smo maštali sve ove godine. Kako drugačije objasniti činjenicu da oni koji su tijekom svojeg školovanja debelo iskoristili mogućnost besplatnog školovanja, besplatnog studiranja, besplatnog magisterija, besplatnog doktorata – da se ti isti intelektualci zalažu za plaćanje studiranja, magisterija, doktorata. Licemjerno je reći kako naše društvo nema novaca za besplatno studiranje jer se u isto vrijeme nekoliko stotina tisuća kuna, pa čak i milijuna kuna na projekte i stvari koje nisu od neophodne važnosti kao što su znanje i zdravlje. Hrvatski građani popriličnu svotu odvajaju i za školstvo odnosno prosvjetu i za zdravlje Možda bi pristali da odvoje i koju kunu više kad bi znali da novac ide za prosvjetu, odnosno besplatno školovanje i za zdravlje. Bilo bi zgodno provjeriti s čijim se novcem otvaraju privatne škole, fakulteti, poliklinike.

Novi dnevnici

  1. Ostojić je kukavica, zato je i zabranio okupljanje AHSP-a na trgu bana Jelačića od StarPil komentara 62
  2. hijerarhija po ŠEFovskim ili autorskim sposobnostima? od aluzija komentara 1
  3. Oluja nad Kupom od drvosjek komentara 6
  4. Jetrena pašteta od magarac komentara 59
  5. TRŽIŠTE od petarbosni4 komentara 20
  6. Ekonomska demokracija na socijalistički način od Tko je John Galt komentara 34
  7. aplikacije od leptir komentara 0
  8. Pomirba počiva na iskrenosti, a ne na laži, na pravičnosti i prihvaćanju odgovornosti za štete od ppetra komentara 32
  9. Branitelj ili plaćenik od NolS komentara 79
  10. Dvije Hrvatske u ringu: ako nema kruha, barem ima igara! od Zoran Oštrić komentara 74
  11. predsjednik KG Kitarović hoće li devastirati RH? od aluzija komentara 1
  12. Oluja nad Unom od drvosjek komentara 31
  13. Zoki popio dvije Kolindine pljuske u jednom danu od MKn komentara 122
  14. Pie, Jesu Domine, dona eis requiem! od Atomos komentara 5
  15. Pomirljiv tekst od drvosjek komentara 129
  16. Grčka i Njemačka – dve strane istog novčića? od Zoran Oštrić komentara 16
  17. Politika budućnosti od petarbosni4 komentara 18
  18. Bit ćemo bogata/siromašna zemlja od rodjen komentara 6
  19. Prava politika od petarbosni4 komentara 16
  20. Unoccupy Croatia od Pointer komentara 180
  21. KOS i peta kolona kontra branitelja i Hrvatske/ Točka 6. Memoranduma SANU od Laganini komentara 204
  22. Ubij pede... ups, šatordžiju od MKn komentara 116
  23. Tragovi u snijegu g. Josipovića i SDP-a te pola slike realnosti od rodjen komentara 4
  24. Tko je psihopat, ili novi način borbr za vlast od Skviki komentara 10
  25. Uhićen prosvjednik u Savskoj 666 od StarPil komentara 97

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • dinamitd
  • drvosjek
  • Foma Fomič
  • janus
  • Laganini
  • lignja
  • magarac
  • Mirtaflora
  • mr_brown
  • profesor

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 10
  • Gostiju: 30

Novi korisnici

  • Justine Weber
  • Živko
  • Sistemarš
  • zagonetni. djecak
  • zagonetni djecak