Da izvjesno neizvjesni Mijo Caktaš (nogometaš Hajduka i U-21 reprezentacije) nije potpisao peticiju "U ime obitelji", možda bi ste dragi moji čitatelji ostali bez još jedne visprene mudroserije iz moje butige. Vako' jebi ga, jednostavno, kao kukac što ne može odoljeti fatalnom zovu užarene žarulje, tako se i ja upuštam u ne baš pogubne ali svakako isprazne monologe. A monolog se nameće kao neminovnost, kada se mediokritet sa Acom Lukasom na usnama, krunicom oko retrovizora i propuhom u glavi, predstavlja kao čuvar kulturnog naslijeđa, tradicije, baštine i ni manje ni više nego - obitelji.
Ajmo iskreno, bez rukavica. Neću bubati o postotku, ali veliki dio (u što sam se imao priliku uvjeriti) potpisnika peticije za "zaštitu braka kao zajednice muškarca i žene", zapravo potpisuje peticiju "protiv pedera". To je činjenica. I sad se pitam kakav bi ja odnos trebao imati spram nekoga tko namjesto "u ime nečega" ustvari potpisuje peticiju "protiv nečega"? Kakvo bi ja mišljenje trebao imati o crkvi, udrugama, pojedincima koji stoje iza ove akcije potpisivanja namećući eventualno ostvarivanje prava LGBT osoba koja proizlaze iz braka, kao prijetnju društvu?
Remi, cajke i babe
Intelektualci i urbana ljevica su sami sebe doveli u vrlo nezahvalnu poziciju. Da bi nekako dali smisao vlastitom djelovanju unutar granica koje su sami postavili, omeđeni političkom korektnošću i ideologijom egalitarnosti, prisiljeni su pribjeći cenzuri i zastrašivanju. Upravo su cenzura i optužbe za "govor mržnje" postali uobičajena metoda djelovanja ljudi koji sebe pogrešno smatraju liberalima. To im je zaštitna mreža u koju sve ćešće padaju dok balansiraju na konopcu između puritanskog moralnog čistunstva i pozivanja na ono što liberalizam izvorno jest - a to je upravo ono što mu ime kaže, sloboda.
[Slika]
U nekoliko posljednjih godina, u tom našem preko svake mjere kontaminiranom hrvatskom medijskom prostoru, pojavio se cijeli niz istupa, tekstova i izjava domaćih javnih osoba i raznih visokih dužnosnika, koji u očima kakvog slučajnog izvanjskog promatrača mogu izazvati samo krajnju zbunjenost i nevjericu. Naime, ne samo da te izjave prelaze granice prihvatljivih političkih razmatranja i analiza, recimo nedostatakom elementarne pristojnosti i dobrog kućnog odgoja, nego neke čak izravno zakoračuju i u područje prekršajnog i kaznenog prava, odnosno kažnjivog ponašanja.
Jučer je svekoliko hrvatsko pučanstvo dobilo novu igračku, rekla bih kost za glodanje, koja bi ih trebala zabaviti da ne primjete kako u džepu imaju sve manje novaca, na stolu sve manje hrane a mnogi i sve manje kvadrata.
Porezna uprava je objavila listu dužnika:
Pravne osobe oznad 300.000 kuna
Fizičke koje obavljaju neku djelatnost iznad 100.000 kuna
i fizičke osobe građani iznad 15.000 kuna
Popis je ogroman, više od 100.000 imena fizičkih i pravnih osoba i vrtoglave cifre koje zajedno čine dug oko 50 milijardi kuna.
No što smo time dobili?
I što smo pri tome saznali, a što prije nismo znali?
Ovaj treći uradak pod naslovom Hrvatski izlaz iz krize upućen je nekim od kritičara Hrvatskog izlaza iz krize I.
Opet u formi pričice, i to ne zato što bih ja mislio da su oni pomalo retardirani, pa ne mogu shvatiti ništa kompleksnije, nego naprosto zato što je to najkraći i najugodniji način izražavanja.
No evo priče:
Kritičar
Bio jednom jedan čovjek pomalo čudne pameti. Nekom je prilikom je slušao o jednom velikom arapskom pjesniku i mudracu čije je pjesme i knjige od davnina hvalio cio ljudski rod. Čuvši što se o njemu sve govori, izrazi želju da i sam pročita njegove pjesme, i to u originalu, jer, kako je čuo, originali sadrže svo ono bogatstvo duha koje je pjesnik stavio u njih.
Ne prođe dugo vremena, a jedan mu njegov poznanik dostavi te pjesme i to upravo u originalu, kako je ovaj bio zaželio, i pisane arapskim pismom.
Kad je otvorio knjigu i htio početi čitati, vidio je da je dobio nekakvu knjigu sastavljenu od svakakvih nerazumljivih znakova sličnim škrabotinama, Nije znao da je to ustvari arapsko pismo. Ipak, jer su svi hvalili tog pjesnika, pokušavao je dugo vremena i vrlo uporno proniknuti u smisao tih «škrabotina».
HRVATSKA ČISTA ANTIFAŠISTIČKA SPRDNJA
GOMILA MLADIH BIJESNIH DUŠA SAKUPILA SE
KAKO BI JAJIMA, AKO NE VEĆ NEČIM DRUGIM,
POKAZALA MANJINI KAKO NEMA ŠTO RADITI NA NJIHOVOM TERITORIJU.
NAMAZALI SU SE CRVENOM UMJESTO CRNOM BOJOM,
I UMJESTO ŽIDOVIMA, CIGANIMA, PEDERIMA ILI SRBIMA STALA
OVU HRPIČICU FOSILA, MALOUMNIKA, EGZIBICIONISTA
I VEĆINOM ZAGUBLJENIH TINEJDŽERA NAZIVATI FAŠISTIMA.
JEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO
Zapadno društvo je generalno definirano kroz dva morala. Moralu ovce i moralu vuka. Ta dva morala komplementarni su i jedan bez drugog su neodrživi.
Moral ovce je moral forsiran sa strane crkve kao i sa strane prosvjetiteljstva. Utopizam, savršeni svijet kao mjera, odricanje od konteksta, parametri duboko ukorijenjeni u moral stoke.
Okreni drugi obraz, caru carevo, žrtvuj se, dijeli, nemoj slučajno biti sebičan, nemoj slučajno biti nasilan, nemoj slučajno biti osvetoljubiv, nemoj slučajno spominjati želju za moći, samo pati, pati jer dobit ćeš nagradu na drugom svijetu ili ćeš jednostavno raditi ono sto je amenovano sa strane moralizatora i stočnog okruženja.
Moral ovce je moral na koji se ljudi često pozivaju kada žele utvrditi kako su oni eto ispravni, dok je cijeli svijet naopak. Istina, moral ovce je prije svega fundamentalno licemjeran okvir, okvir koji kreira potrebu za vukom, za komplementom. Licemjeran u zahtijevanju savršenstva kod drugih tamo gdje ovca ne želi niti pristupiti.
Vrlo često čujem izjave običnoga svijeta koje smatram utegom oko nogu demokratizacije Hrvatske. Općenito se stvar svodi na izbjegavanje promišljanja uz pomoć postavljanja nerealnih ili preciznije apsurdnih zahtjeva.
Pa tako, umjesto da običan svijet da podršku idejama, ljudima, projektima, inicijativama koje su objektivno korisne i potrebne, upravo zbog gornjeg mehanizma, taj običan svijet postaje još dodatni uteg tim idejama, projektima i inicijativama. Kada su stvari postavljene tako da oni koji bi trebali dati podršku za realizaciju javnog interesa otežavaju, teško je uopće i pomisliti da se javni interes može sprovesti.
Ovaj dnevnik namijenjen je raščišćavanju barem dijela tih apsurdnih stavova upravo kroz promišljanje o samom zahtjevu, odnosno stavu.
"Vrijeme je da čujem vaše želje, dam vam obećanja da ću vam vratiti budućnost, budućnost kakvu je pošten svijet poput vas i zaslužio. "
Prošlo je tri mjeseca, došao sam na vlast, nisam učinio ništa, sve je ostalo po starom.
Vi ste opet gunđali, nazivali me izdajnikom, prevarantom. Ali niste bili u pravu. Jer dao sam vam upravo onakvu budućnost kakvu ste zaslužili. Kao i moji prethodnici, između ostalog.
Istina, oni nisu bili toliko iskreni prema vama da vam to priznaju, već su vam prebacivali odgovornost na neke druge, umjesto da vam kažu istinu. Da ste uzrok cijeloga problema upravo vi, dragi moji razmaženi građani.
Dragi moji razmaženi građani. Gledate samo sebe, jer vas je strah gledati i druge. Za to vam mogu biti krivi svi, ali lako je tražiti odgovornost u drugima, bez obzira koliko opravdano to bilo. A vi ste kroz svo ovo vrijeme samo tražili opravdanja, gledali svoja posla i čekali da će ruže same od sebe početi cvasti.
