Tagovi

Rakarova dvostruka mjerila

Nije teško vidjeti da je Pollitka doživjela sudbinu sličnu Fekalovoj. Kao notorno projugoslavenski, filosrpski i "ljevičarski" forum, funkcionirala je dok je gospodi drugovima bila potrebna, a kada su pomislili da je cilj postignut, prepuštena je odumiranju. No, za razliku od goleme većine drugih "lijevih" mjesta na hrvatskom Internetu i licemjernog buljuka domaćih "ljevičara" koji se na sva usta kite "slobodom govora", "progresivnošću" i "borbom za ljudska prava", Pollitika i njezin vlasnik Marko Rakar odista su posjedovali stanovitu količinu poštenja, osnovnog morala i osjećaja za fair play; tome mogu osobno posvjedočiti.

Nažalost, svemu dođe kraj.

Rakar je od poštenja odustao. Mjerila su mu postala različita - što jednima brani, drugima dopušta. Prisjetite se zabrane i blokiranja korisničkog računa jednog od najpoznatijih i najvrjednijih članova Pollitike Drvosjeka, u slučaju koji je okarakteriziran kao prijetnja:

"Zašto sam napustio ljevicu"

Prije nekoliko dana pojavio se video sadržaja koji slijedi u prijevodu. Riječ je o američkoj političkoj sceni koju je 8 godina Obaminih neostaljinističkih "progresivnih" "liberala" pretvorilo u pravu balkansku septičku jamu, pa čak i gore. Nema smisla komentirati, jer stvar je toliko snažna i strahovita, da najbolje govori sama za sebe:

"Vjerujete li u slobodu govora? Vjerujete li da ljude valja prosuđivati prema njihovom karakteru, a ne boji kože? Vjerujete li u slobodu religije?

Ako vjerujete u te stvari, vjerojatno niste progresivni. Možda mislite da jeste. Ja sam mislio da jesam. Moja emisija “The Rubin Report” izvorno je bila dio progresivne medijske mreže “The Young Turks”. Progresivci su me se dojmili kao liberali, samo glasniji. Progresivci su bili dobri dečki; brinuli su o malom čovjeku, ženama i manjinama; prihvaćali su promjene. Tko ne bi htio biti progresivan?

Ali u posljednjih nekoliko godina, značenje riječi "progresivno" se promijenilo.

Kukuriku farsa u Saboru

Po prvi put u 25 godina, Hrvatski sabor nakon izbora nije ustrojen:

Podolnjak odbio kandidaturu, sjednica Sabora prekinuta

Okej. Sad pogledajte prve naslove jed(i)nog HDZ-u naklonjenog medija:

VIDEO Dokaz: Milanović je svjesno 'silovao' Podolnjaka mimo dogovora

Nevjerojatno veselje Milanovića i Kotromanovića jer je Podolnjak propao

VIDEO Karamarko o 'silovanju' MOST-a i Podolnjaka politikom SDP-a

Silovanje? Nevjerojatno? Hm. Iskreno, nisam siguran da su HDZ & co. shvatili što se danas dogodilo. Da pokušamo. Milanović je namjerno, bez dogovora s Mostom, predložio Podolnjaka, znajući da neće proći. Zašto? Zato da sa sebe skine odgovornost za nekonstituiranje novog Sabora.

Bitka protiv leša

[Slika]

Znam da su moj skromni lik & djelo omiljeni i obljubljeni na Pollitici, pa i šire, ali molim lijepo, sad su u pitanje došla zajebantsko-autorska prava. Tako sam u prošlom dnevniku, koji se bavi licemjernom predizbornom provalom domoljublja Kukuriku čelnika, između ostalog rekao:

"Ma što aerodrom, cijeli Zagreb će preimenovati u Tuđmanovo, ako treba."
(Ned, 28/06/2015 - 13:12)

Detuđmanizacija otišla u 3pm

[Slika]

Znaju svi, i njihove mačke, da je sve to samo predizborna kampanja. Znaju svi da je Milanoviću i Kukurikavcima dogorjelo do nokata i da ih više ni drug Tito, ni đeneral Draža, ni silni "neovisni mediji", ni kukasti križevi, ni sve "ankete" Ipsos Plusa, Promocija Pulsa, Laži Šlusa i Crobudalometra, ma ni sam Bogo dragi, ne mogu sačuvati od skorog izbornog debakla i konačnog poraza. Neki od najpoznatijih detuđmanizatorskih štakora već su javno napustili tonući brod (D. G, G. M, D. K. ...), pa je došlo vrijeme da se spašava što se spasiti dade. Zato su se Kukuriku dosjetili Josipovićevog lignjavog načina i počeli pecati one, ah, malo sporije:

"Milanović: Franjo Tuđman u Zagrebu još uvijek nema dostojan trg"

Je li? Stvarno?! A što ćemo s detuđmanizacijom? Što ćemo sa "zajedničkim zločinačkim poduhvatom", Zoki? :-)

Vukovarsko znati i ne znati

Svake godine 18. 11. mnogi ljudi u Hrvatskoj iskreno žale i oplakuju svoje najmilije, koji su zahvaljujući Tuđmanovom ludilu prije vremena napustili ovu „dolinu suza“. Kolektivno oplakivanje održava se naravno u Vukovaru, gdje su najčešći oni koji tamo nemaju ni koga ni što oplakivati, a osim toga to gotovo više i nije odavanje počasti žrtvama, već je to svake godine sve više i više slavljenje pobjede nad „trećom komunističkom i četvrtom vojnom silom Evrope“, koja nije pojma imala da je tamo poražena. Ako je to bila pobjeda, pitam se kako li izgledaju porazi u očima onih koji tu „pobjedu“ slave?

Ili je vrhunaravna istina sadržana u onoj Merčepovoj da je „Vukovar morao umrijeti da bi Hrvatska živjela“, što upućuje na to da je sve ono što se događalo u i oko Vukovara ipak bilo s Tuđmanove strane vješto režirano.

Licemjerje - mehanizam koji uništava Hrvatsku

Stvar koja me daleko najviše živcira jeste licemjerje u politici.

Da je to neka nebitna stvar, mogli bismo reći da sam suvišno napet, ali ta kuga koja je u Hrvatskoj normativ ponašanja i razmišljanja zapravo je razlog zašto kao društvo propadamo i zašto ćemo kao društvo i nastaviti propadati sve dok se političko licemjerje uopće tolerira ili još gore, ono što je danas slučaj naširoko potiče.

Licemjer je danas osnovna jedinica političkog procesa u Hrvatskoj.

Znači, ne govorimo o političarima, ne govorimo o nepismenima, ne govorimo o primitivnima, ne govorimo o neodgovornima, govorimo o licemjerima.
Definicija iz Wikipedije - Licemjerje ili hipokrizija je čin kojim se osuđuje ili poziva na osuđivanje drugoga dok je kritičar i sam kriv za ono za što osuđuje drugoga. Etimološki potječe iz riječi hypokrisis koja znači "gluma".

U ime pedera i tune

Da izvjesno neizvjesni Mijo Caktaš (nogometaš Hajduka i U-21 reprezentacije) nije potpisao peticiju "U ime obitelji", možda bi ste dragi moji čitatelji ostali bez još jedne visprene mudroserije iz moje butige. Vako' jebi ga, jednostavno, kao kukac što ne može odoljeti fatalnom zovu užarene žarulje, tako se i ja upuštam u ne baš pogubne ali svakako isprazne monologe. A monolog se nameće kao neminovnost, kada se mediokritet sa Acom Lukasom na usnama, krunicom oko retrovizora i propuhom u glavi, predstavlja kao čuvar kulturnog naslijeđa, tradicije, baštine i ni manje ni više nego - obitelji.

Ajmo iskreno, bez rukavica. Neću bubati o postotku, ali veliki dio (u što sam se imao priliku uvjeriti) potpisnika peticije za "zaštitu braka kao zajednice muškarca i žene", zapravo potpisuje peticiju "protiv pedera". To je činjenica. I sad se pitam kakav bi ja odnos trebao imati spram nekoga tko namjesto "u ime nečega" ustvari potpisuje peticiju "protiv nečega"? Kakvo bi ja mišljenje trebao imati o crkvi, udrugama, pojedincima koji stoje iza ove akcije potpisivanja namećući eventualno ostvarivanje prava LGBT osoba koja proizlaze iz braka, kao prijetnju društvu?

Remi, cajke i babe

Remi, cajke i babe

Intelektualci i urbana ljevica su sami sebe doveli u vrlo nezahvalnu poziciju. Da bi nekako dali smisao vlastitom djelovanju unutar granica koje su sami postavili, omeđeni političkom korektnošću i ideologijom egalitarnosti, prisiljeni su pribjeći cenzuri i zastrašivanju. Upravo su cenzura i optužbe za "govor mržnje" postali uobičajena metoda djelovanja ljudi koji sebe pogrešno smatraju liberalima. To im je zaštitna mreža u koju sve ćešće padaju dok balansiraju na konopcu između puritanskog moralnog čistunstva i pozivanja na ono što liberalizam izvorno jest - a to je upravo ono što mu ime kaže, sloboda.

Fekalno naslijeđe mržnje vlastitog naroda

[Slika]

U nekoliko posljednjih godina, u tom našem preko svake mjere kontaminiranom hrvatskom medijskom prostoru, pojavio se cijeli niz istupa, tekstova i izjava domaćih javnih osoba i raznih visokih dužnosnika, koji u očima kakvog slučajnog izvanjskog promatrača mogu izazvati samo krajnju zbunjenost i nevjericu. Naime, ne samo da te izjave prelaze granice prihvatljivih političkih razmatranja i analiza, recimo nedostatakom elementarne pristojnosti i dobrog kućnog odgoja, nego neke čak izravno zakoračuju i u područje prekršajnog i kaznenog prava, odnosno kažnjivog ponašanja.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci