Hrvatska je licemjerno društvo, htjeli mi to priznati ili ne. Posebno u tom licemjerstvu prednjači HRT ili popularno zvana „Hrvatska katedrala duha“ koja je odlučila ovog puta skresati Đeli Hadžiselimoviću plaću jer je „krivo odabrao“. Znate li što je krivo odabrao?
Krvio je odabrao BBC-eve dokumentarce. U jednom se prikazuje, zamislite sramote, gutanje sperme! U drugome, o sodome i gomore, mlada djevojka priznaje roditeljima da je lezbijka! Možete li zamisliti išta strašnije za djecu od takvih scena? Možda kad u prijenosu utakmice s TV-a dolaze pokliči „ubi, ubi, srbina“ ili „srbe na vrbe“? Ili kad političari već u podnevnim vijestima lažu cijeloj naciji? Ne… ništa od toga nije tako strašno, kao gutanje sperme.
Jučer je na riječi Z. Milanovića u kojima je upozorio na to da nisu ukinute povlaštene saborske mirovine, Sanader odgovorio da ne mogu biti svi isti i da bi ukidanje povlaštenih mirovina bila uravnilovka i povratak u socijalizam.
Znači, kad građani traže prava za sebe odmah se digne dreka da ne može država davati svima i o svima se brinuti i da više nismo u socijalizmu, a kad se od političara traži da im se ukinu povlastice te da i oni ostvaruju svoja prava prema pravilima koje su donijeli za sve druge građane osim njih, onda se digne dreka da to ne može tako jer kao više nismo u socijalizmu, ovo više nije komunizam i to tako ne ide.
Dakle,nije uranilovka ako političari dobivaju povlastice i novce od države, već je uravnilovka ako građani traže svoja prava.
Eh da nema tu više povlaštene kaste političara kao u komunizmu, i čalnstvo u partiji više nije uvjet za ostvarivanje nekih prava. Je'l tako?
Kakvo licemjerje!!!
Slično licemjerje sam osjetio i kad je nedavno Lion Queen objavila post u kojem je nabrojila neke od olakšica koje država daje poduzetnicima ili onima koji će to tek postati i u komentaru na jedan moj post.
Na pisanje ovog posta me potakao jedan od komentatora mog prethodnog posta.
Zapravo sa teme o postu, nemrsu, korizmi smo otišli u vjeru i pripadnost Crkvi.
Naime, između ostalog smo pisali i o odluci svakog čovjeka da pripada nekoj vjeri.
Tvrdim i ostajem pri tome da je većina "vjernika" u Hrvata pripadnici Katoličke crkve prisilno.
Pa krenimo kronološki:
1. kada se rodimo roditelji nas vode u crkvu kako bi nas krstili, samim primanjem sv. sakramenta Krštenja postajemopripadnici Katoličke crkve - znači odlukom naših roditelja
2. odlukom i željom naših roditelja redovito svaku nedjelju odlazimo na sv. misu i na vjeronauk - znači opet odlukom naših roditelja
3. sakramentom svete potvrde ili krizmom čovjek potvrđuje pripadnost svojoj vjeri, no tu je problem što se sakrament vrši za vrijeme dok mladić ili djevojka nisu punoljetni i još se školuju. Prisilom roditelja i ucijenama moraju pristupiti Sv. sakramentu potvrde vjere, jer ako ne idu na Krizmu roditelji prijete kako žive pod njihovim krovom i da ih oni hrane i školuju. - opet znači odlukom roditelja.
Poruka svim licemjerima
Ljudi , pa nema dovoljno čamaca za spasavanje ,i shvatite da su nam potrebniji svjetionici od čamaca za spasavanje.
Hrvatska je već 15 godina , raj neuroze ,ljepilo straha i tjeskobe ,koje će nas zauvijek oblijepiti ako nismo voljni sami sebe spasiti, za nas pedesetgodišnjake ,ostalo je malo vremena .Mnogi su u užasnom stanju ,stoje nepomični kao u noćnoj mori ,počinjemo shvaćati i osjećati kontinuitet života što ga budućnost obećava. Ozdravljenje od neuroze leži u nama ne u psihijatrima.
Htjeli mi to ili ne htjeli krećemo se prema Nepoznatome . Stvarnost je cilj, ma kako god mi to poricali.
Godinama razvijam svakodnevno sposobnost primjećivanja ,poimanja stvari ,analiziranja, sintetiziranja ,kategoriziranja i ostalih ...anja
Nekad se u ovo vrijeme cestitao Bozic i Nova Godina...Nekad, nekad...Ali danas vise toga nema.Iz svih medija se daju savjeti kako predstojece dane iskoristiti za ugodan shopping.Pomaci ovog posveceng konzumerizma su zapanjujuce veliki i ne vidi im se kraja iz godine u godinu.
Osim vec tradicionalnih savjeta kako se lijeciti od pretjeranog prezderavanja i alkohola, ove se godine nastoji ovaj trend prebaciti i na maltretiranje kucnih ljubimaca.Moji su favoriti svakako ne "genijalno" osmisljene kapice za pse, nego prebolesne ideje za oblacenje npr papiga!? Tako ce "in" kucne ptice/zarobljenici imati ove godine - crvene kaputice. Priznajem kako ne znam tocno radi li se o modelima Guccija ili Prade.Sorry!
A ako vas na trenutak zabrine visina racuna, lijecite taj strah izderavajuci se na trgovce koji ce i ove godine srusiti sve rekorde i raditi duze, vise i bolje nego ikad prije. I imajte razumijevanja za povike iz Crkve protiv konzumerizma.Nije ni njima lako.Njihov se shopping centar Kaptol II, jos uvijek gradi, pa od masnih profita, ove godine jos nista...
Sretan shopping!
Gledam ovo predivno razbacivanje naše love s svakojakim plakatima i tv spotovima i mislim si kako imaju loš estetski pristup u trošenju tih naših šoldi... no
Prije nekoliko dana sam počela pisati komentar ali mislim da tema zaslužuje više i sve skupa ostavih za neki novi post. Pa eto ga. (na brzinu, imam još samo jedan slobodan dan!)
Radi se o komentarima ispod teksta Odgovor na komentar Ive Prpić među kojima se (za moj ukus) prečesto spominje riječ - licemjerje.
Prema wiki, licemjerje se definira kao postojanje dvostrukih mjerila, jednih za sebe (odnosno neku odabranu "elitu"), a drugih za ostatak svijeta.
Sigurno ste primjetili da je sama riječ popularna zadnjih dana. Popularnija od Nives Celzijus. (inspirirala me tema dana na novoj). Zahvaljujući političarima i kampanji. Nekako mi se čini da im se sve svodi na prokazivanje licemjerja. Naravno, tuđeg. Toliko promoviraju licemjerje da se čovjek zapita da li je prije njih postojao. Ili je ipak samo riječ o dijelu definicije u zagradi – postojanje mjerila za odabranu 'elitu'.
Za primjer citiram esperanzu koja u
E sad s druge strane za razliku od Ivica Račana, koji je i 25.6.1991 imao svoj stav kojega je do kraja branio, deset godina kasnije Ivo Sanader 5.12.2001. kao predsjednik HDZ-a nije imao hrabrosti napraviti iskorak i reći ovo je dobar potez za budućnost Hrvatske i podržati donošenje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU. Istog onog bez kojeg danas ne bi bilo niti statusa kandidata niti šanse da se približimo EU, a na što je Ivo Sanader vrlo ponosan (on često voli reći da je ova vlada napravila više nego sve dosad po pitanju EU).
Danas je u Stankovićevoj emisiji «Nedjeljom u 2», nekakav sugovornik novinara koji su radili prilog o gostu emisije Gordanu Jandrokoviću, kazao da je mladi lav HDZ-a ranije bio prilično liberalan, potpuno drukčiji i malo nalik na ono što predstavlja danas u hrvatskom političkom životu. Dok je bio mlađi, pa čak i kasnije, kada je već radio u Ministarstvu vanjskih poslova, Jandrokovićevi pogledi na život i životni svjetonazor općenito, bili su dijametralno suprotni onima koje isfurava danas. Jer kao član HDZ-a, on drukčije od ovoga i ne može. Ne smije. To je osnova HDZ-a. Onoga trena kad im se pridružiš, možeš zaboraviti na osobno, ne dao bog njima različito mišljenje. Moraš posve zaboraviti na to, kako se ne bi dogodilo da se izlaneš pred nekim u slučaju da izvan stranačkog foruma, unutar svoja četiri zida ipak razmišljaš normalno, normalno kao većina svojih vršnjaka koji ne vjeruju u bezgrešnost ikoga, pa tako i Franje Tuđmana, Ive Sanadera itd.
Često u posljednje vrijeme imam potrebu uspoređivati Zorana Milanovića i Gordana Jandrokovića. Dva mlada lika, relativno nova na hrvatskoj političkoj sceni. Tako slična, a tako drastično različita. Po nekakvom defaultu, HDZ bi kao konzervativna stranka trebala biti skup ljudi koji njeguju kršćanske vrijednosti, dobrotu, poštenje, smirenost, opraštanje, a od SDP-a bi čovjek po tom istom nekakvom, u mojoj glavi na stečenim iskustvima zamišljenom defaultu, očekivao upravo suprotno. Kad ono, na političkoj pozornici događa se baš obratno. Pa i kroz usporedbu ova dva, u svakom slučaju zanimljiva lika. Jandroković je u javnosti izgradio image bahatog, arogantnog tipa koji ne preže ni pred čime, pravi je komunistički omladinac od prije 30 godina, socijalistički prvoborac, oštar, drzak i bahat, zadojen do boli ultraljevičarskom doktrinom. Dok Milanović djeluje poput nekakvog laneta, studenta bogoslovije koji je ispunjen mirnoćom, staloženošću i fratarske potrebe za praštanjem. Kakva ironija!
Neovisni, ali ne i neutralni