pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Evo, za predah od silnog jotovanja i od dnevno-političkih tema, jedan dnevnik malo generalnijeg zahvata. Radi se o odnosu individulanog i kolektivnog u društvenom razvoju.

Mantra koju ponavljaju zagovornici neokrnjenog liberalizma – pa i oni u Hrvatskoj - podrazumijeva minimalizaciju uloge države u svakodnevnom životu pojedinaca i čitavog društva. Logika koja stoji iza toga jest shvaćanje da se samo u takvim uvjetima potencijali svakoga pojedinca, pa i društva u cjelini, mogu slobodno razvijati nesputani kolektivizmom kojega neminovno donosi razgranata država. To u praksi znači ukidanje uplitanja države i njene direktne angažiranosti u širokom spektru aktivnosti - obrazovanje, zdravstvo, briga o ostarjelima i djeci, nezaposlenost, mirovine, itd. - i njihovo prebacivanje u sferu privatnog. Jer, reći će liberali, jedino što proizlazi iz prisutnosti države u tim sferama jest lijenost, ovisnost i stvaranje mentaliteta stada.

Taj transparent sam primjetio danas na dnevniku, u rukama jednog srednjoškolca. I taj transparent mi je potvrda onog što odavno mislim, ali nijedan mediji ili tzv. politički analitičar se ne usudi izreći. Narod je bijesan i dio svojih frustracije prenosi na svoju djecu, djecu koja nisu uškopljena, djecu koja imaj muda, djecu kojoj se sviđaju revolucije..........promjene, MOGUĆNOST IZBORA . Djecu kojoj mladost daje naboj, naboj koji vodi u promjene, djecu koja gleda svijet daleko bistrijim očima. Jer na kraju krajeva šta vas boli kurac šta će biti sutra, kad ovo danas kurca nevalja. Prema tome, vi stariji, nemojte samo prenosit svoje frustracije na mlađe , pomozite im...... "I vi se možete organizirati". I promjeniti nešto. Netko će tada ostati kratkih rukava, netko možda i nastradati, ali ako se ovako nastavi dalje svi ćemo ostati u najmanju ruku gladni.

Opredjeljenje za naviknutim uspjesima i napredovanjima se ne može opustiti, iako otpora praktički nema. I u tako potpunoj pobjedi snalaženja treba još više, i kada se situacija kontrolira. Jer prilično brojne elitne jedinice su turbo liberalne, protiv stege a i malo reda. Ovo nam je naša borba dala, što imamo Tita za maršala. Kada je kucnuo trenutak, maršal se je odužio - na poticaj mašiniste Brežnjeva je nakon 1971.g. uveo stegu i čistke a potom na poticaj Nixona izražen u vidu novca je dao zabavu. Bez maršala nema stege a bilo kakav red je davno prevladani niži stupanj razvitka.

Od tada sve do sada liberalizam sirovo hara. Stega i red nemaju nikakve šanse med elitnim divizijama, dok sitni zub vapi za tim i njemu se ipak malo udobrovolji. Glavna tehnologija je snalaženje, spoj imotske i boljševičke sa dodacima raznih drugih, što se sve zajedno zove sposobnost (snađi se druže, snađi se gospodine; sposobni i nesposobni).

Žvaka je ono što u ustima premeće američki vojnik kada ga slikaju u dominantnoj figuri naspram iračke bijede, ono što djeca lijepe ispod školskih klupa, ono to u zabrinutoj odsutnosti s dva prsta rasteže student u čekanju na ispit...

„Žvaka“ u šatro govoru je pojam kojim se označava razgovaranje bez značajnog uticaja.

Suverinitet (državni)
označava potpunu vlast (jurisdikciju) nad određenim terirorijem koju provodi „suveren“. U suvremenim uređenjima Ustav i Sabor su provodioci suvereniteta.

Suverenitet (ekonomski)
označava utjecaj države na usmjeravanje kredita, kamatne stope, vlasništva banaka i na slobodu kretanj međunarodnog kapitala. Ekonomski suverenite se u konačnici ogleda u zadovoljstvu građana kvalitetom života ili (drastičnije) brojem studenata koji namjeravaju poslije studija napustiti zemlju.

Pitanja o suverenitetu

O lijepa,
o draga,
o slatka slobodo

pjevao je Gundulić u svojoj Odi slobodi još u Dubrovačkoj republici prije par stotina godina.

Kako to samo lijepo zvuči!
Čitajući te stihove obuzmu me osjećaji koje ne mogu i ne znam opisati. Valjda u tome i jest ljepota poezije ...

U ovom postu, Zvone Radikalni u gostima kod kolege blogera tragicnamisao. A povod je njegov post „Taj naš liberalizam“

Detaljno ćemo ga secirati :-). (sav bold dalje by Z.R.)

Pa da krenemo:

U tzv. totalitarnim režimima svatko je znao tko je zapravo njegov protivnik. U fašizmu je to bio rasni, a u komunizmu klasni neprijatelj. Isto tako, svaki inteligentniji građanin u nekadašnjim socijalističkim državama znao je da je vladajuća ideologija ideologija, i to ideologija laži koja se vrti na svim valnim duljinama 24 sata dnevno

No problems here. Ali onda počinjemo...

Liberalizam je novi duh vremena, novi mainstream iako soft ideologija koja sebe uopće ne smatra ideologijom, koji ima drugačija sredstva represije i neviđene mogućnosti terora nad slobodoumnim ljudima.

Tako govoriti o liberalizamu koji je u svojoj biti posvećen slobodi pojedinca od terora i represije !!!??? Jel' mi pričamo o istom liberalizmu ??? Jer liberalizam, barem kako ga ja doživaljvam je bogom dan za slobodumno ljude !!!

Dakle, Zvone Radikalni je službeno proglašen „političkim analitičarem“ na blog.hr servisu :-))))). Doduše, prijelazak s Cool liste na listu blogova koji se bave Izborima 2007 će vjerojatno uzrokovati određeni pad posjećenosti :-(, ali ruku na srce sljedećih 30-ak dana će se ovdje tako i tako pričati (uglavnom) o politici (a tako je većinom bilo i prethodnih godinu i par mjeseci) pa je to u neku ruku i pošteno prema posjetiteljima blog.hr naslovnice.

A u ovom postu ću obraditi temu koja mi stoji na TODO listi već 15-ak dana. Naime, u komentarima na moj post „Napisao sam mail prof. Ivu Bancu“ kolega bloger tragicnamisao mi je postavio nekoliko pitanja koja svakako zaslužuju odgovor.

Pa idemo redom ...

1. Koji je to stav na TV-u zastupljen ako ne liberalni?

Prekjučer sam poslao mail prof. Ivu Bancu, potaknut njegovim gostovanjem kod Aleksandra Stankovića u emisiji Nedjeljom u 2. A danas me (već !) iznenadio odgovor u kojem prof. Banac, odgovarajući na moja dva pitanja, kaže ovako:

Postovani profesore ...,

Velika Vam hvala na Vasem sadrzajnom pismu. Odgovorio bih Vam ovako:

(1) Po Tudjmanu se doista ne bi trebali nazivati javni prostori, ulice i trgovi. Zasto? Za razliku od Tita, cija vlast nikada nije prosla demokratsku provjeru, Tudjman je dva puta izabran za predsjednika RH na demokratskim izborima. Unatoc tomu, njegov ucinak na nerazvijenu hrvatsku demokraciju bio je izuzetno negativan (zagrebacka gradska kriza, totalitarna kontrola elektronicnih medija, poticanje etnicizma), a ucinci njegove politike prema BiH bili su razorni i zlocinacki. Stoga on ne moze biti uzor za nasljedovanje, jer bi to samo poticalo protudemokratske tendencije u hrvatskom drustvu. Drzim da ovdje ne smije biti nikakvih kompromisa unatoc poznate cinjenice da je Tudjman zasluzan za hrvatsku nezavisnost i drzavnost.

Gužva je ovih dana na sve strane. Politički narod priprema se za izbore. Programi su na cesti, projekti su nacrtani i sada samo treba odlučiti “ki če kega”. I to provesti u predatorsku praksu. Uglavnom neukusno i uglavnom nikome na korist. Na štetu mnogima. I onima koji gađaju i onima koji su pogođeni. A što radi bijeli svijet?

Čitam, primjerice, neki dan jednu sitnu vijest u Večernjaku – britanski parlament donio odluku (zakon, valjda, što li) po kojem ubuduće svi koji dolaze raditi u Veliku Britaniju moraju prethodno položiti ispit iz engleskog jezika. Na ovlaštenoj ustanovi. Dakle, u nekoj školi, za pretpostaviti je. Dekadentni Englezi, posjednici lingue france, općeprihvaćenog jezika za sporazumijevanje današnjeg doba, dosjetili su se da im ide na jetra da u britanskim gradovima postoje kvartovi u kojima se ne govori engleskim jezikom, a valjda i to da na raznim mjestima (kod njih, ipak, najčešće slabo plaćenim i onima na kojima Britanci uglavnom ne žele raditi) rade ljudi s kojima se ne mogu sporazumijevati na jeziku zemlje čiji su ponosni građani. Ima tu, vjerojatno, još i drugih socioloških, kulturoloških i inih razloga, ali ovo su, za pretpostaviti je, temeljni i zbog njih je britanski parlament donio takav propis. Naravno, nikom zdrave pameti ne pada na pamet da ustanovi kako Britanci i nisu baš neka demokratska nacija, kako su zaostali otočni rasisti i kako takav način postavljanja vlastitog jezika u povlašteni položaj znači gadan otklon od liberalne demokracije. To ne pada na pamet EU, a ne pada na pamet ni nama. Svi klimnu glavom i utvrde da Englezi u Engleskoj žele govoriti engleski. To je normalna stvar.

Ljeta su udarni dani u godini kad plodna i iskusna zemlja sprema slasne plodove i sve dalje. U tom ritmu uspjesi neupitno teku, tek poneke dvojbe ko nijanse bogate čula i maštu. (R)evolucija stremi skokovima. Gale usporava ali stare i nove snage naprijed kroče. Oko igre na rezultat dvojbi više nema. Vrata za uspjehe posve otvorena, slobodno je bez zadrške. Defetizam, skepsa i poneka dvojba bit će ulonjeni, sa prašnjavom starudijom, medijskom i drugom, opet parkirani u stranu.

Suglasje je postignuto. Sada više nema nismo znali ni vrištanja kada igra zakuhava. U igri na rezultat je složenije od revolucije i rada pa i samog sporta, tu se stalno pobjeđuje samog sebe pa sve drugo oko sebe. Nema žalbi niti tko ih sluša, nema drame. Igra apsolutno čista, (nad)realna bez ostatka.