Tagovi

Dijete kao industrijski proizvod – roba na tržištu!

Kada sm svojevremeno na ovom portalu napisao da ubrzo dolazi vrijeme kada će se djeca kupovati u robnoj kući – svi su me smatrali ludim i neuračunljivim. Međutim, pokazuje se da nisam ja ni najmanje poremećen već su uistinu poremećeni svi oni koji su zagovarali istopolne brakove i njihovo pravo?? na usvajanje djeteta. Pravo, s kojim pravom?
Čak su „napredni“ i „itelektualno superiorni“ idioti i debili tvrdili da su moje definicije i premise što je to Obitelj, Dom i Domovina nešto „ognjištarsko“, dekadentno i neprisbodobivo današnjoj „civilizaciji“ koja nije ništa drugo već ponovljena Sodoma i Gomora. To je nezaustavljivo vodi u ništavilo i uništenje.
Gdje sam to i kada tvrdio?
Pa evo: http://pollitika.com/obitelj-dom-domovina-drzava#comment-446387
otpisani
— Pon, 18/11/2013 - 11:31.
Skviki, davno sam im ovdje
Skviki, davno sam im ovdje napisao da dolazi vrijeme kada će djecu kupovati u robnoj kući ali nisam znao da će ih @zaphod prizvoditi u svom labosu.:):):):)

Dođi da ostarimo zajedno ...

Teško mogu zamisliti Michela Foucalta kako demonstrira i traži pravo na brak
Teško mi je, ali nije nemoguće (u Hrvatskoj), zamisliti gay pride koji se sastoji od stotina i stotina parova, koji stupaju, u redovima, u svečanim odjelima, svadbenim opravama, praćeni radosnom rodbinom, uz zvuke svadbenog marša, u Hrvatskoj vjerovatno i trubljenjem kolone automobila, i mahanjem torcidinim/BBB šalovima, kao neko čudno južnokorejsko masovno vjenčanje…(ili sjevernokorejska parada)
Mislim da je duboka tajna moderne ideje o homoseksualnom braku, nije u odnosu većine prema manjini, nego u odustajanju manjine, od revolucionarnog traženja slobode (nagovaranju na..)
Izaći izvan poretka, izvan zakona, izvan definiranog, prihvaćenog, reguliranog…, nije više moguće. I Sanja i Sandi su pripitomljeni, pristali su u zamjenu za legalitet braka, ozakonjenje zajednice, odustati od ispitivanja, promjene…od slobode

Pet stadija pred referendum

Referenduma o ustavnoj definiciji braka u Hrvatskoj će ipak biti. To je činjenica s kojom se polako, ali sigurno, mire i njegovi najfanatičniji protivnici. To se sve može vidjeti kroz javne reakcije hrvatskog kulturno-političkog establishmenta koje u posljednjih šest mjeseci pružaju  gotovo školski primjer Kübler-Rossovog modela pet stadija žalovanja.

Prvo se cijela stvar poricala. Tvrdilo se da se u današnjoj, modernoj, demokratskoj, "cool" i sada već formalno europskoj Hrvatskoj jednostavno ne može skupiti dovoljan broj potpisa za jednu tako reakcionarnu inicijativu.

Kada se ispostavilo da nije tako, počelo se bjesniti zbog toga što se uopće došlo do takve situacije. Pri tome se kao dežurni krivac navodi HDZ-ovski "krtičarski" kadar u Ustavnom sudu i relevantnim institucijama, koji je sve to mogao, ali, eto, nije htio zaustaviti. Samo mali broj komentatora će se usuditi uprijeti prstom na  Milanovićevu katastrofalno kraktovidnu i aljkavu pregovaračku strategiju prilikom donošenja ustavnih promjena 2010. godine.

Kinsey namjesto Marxa

Nakon upravo nevjerojatnih događaja na predavanjima i pojavljivanjima dr. Judith Reisman, te njihovog nezapamćenog medijskog predstavljanja, prisiljen sam opet reći da me, ono, prilično sram što živim u ovakvoj Hrvatskoj.

Točno, dosad smo vidjeli i čuli stvarno svašta - osobito u tom protraćenom, promašenom i propalom desetljeću "detuđmanizacije" - ali vjerujem da tolika količina javne imbecilne netolerancije, birtaškog primitivizma, analfabetskog bezobrazluka, frustrirane mržnje i agresije nije zabilježena u samo nekoliko dana još negdje od vremena Miloševićeve huškačke ratne propagande o "ugroženoj srpskoj nejačadi". A zbog čega?

Zbog javnih nastupa jedne žene stare 77 godina, inače gotovo posve nepoznate u ovom dijelu svijeta, s čijim se tezama, stajalištima i nazorima možete ili ne morate slagati, ali koja je u "novinarskim" prikazima tih naših "medija" predstavljena u najmanju ruku kao majka Adolfa Hitlera osobno - i to prava nazi-mama koja sa sobom dovodi cijele SS divizije homofobnih klerofašista koje će jamačno, u roku keks, Kukuriku LGBT "nenaoružanu nejačad" strpati u plinske komore.

Higijena ideologije

O Jovanovićevom zdravstvenom (pre)odgoju već je izrečeno mnogo. Na Politici je u jednom trenu bilo blizu desetak dnevnika na popisu, svi na istu temu, u rasponu od pravih izljeva jugoslavenske fašističke mržnje, preko plitkih pokušaja duhovitosti i dosadnih naštrebanih bezvezarija, pa do vrlo zanimljivih, utemeljenih i dobro obrazloženih uradaka. Puno se pričalo, a s priče se odmah prešlo i na otvorene uvrjede oponenata, kako pristalica, tako i protivnika, i to traje još uvijek. Zato s pomalo lijenim žaljenjem utvrđujem da doba volontersko-edukativnog javnog pisanja o stvarima koje bi trebale biti notorne, pa i samorazumljive, još uvijek nije iza mene :-)

Kako su pederi rusili komunizam i slicne stvari

Medju manje poznate podatke spada i onaj da je prvi festival gej i lezbijskog filma u Europi bio odrzan u Jugoslaviji 1984 godine. Odrzao se u Ljubljani u Cankarjevom domu i na ljubljanskom filozofskom fakultetu.
Iste godine je u Ljubljani s radom poceo i prvi gej klub u socijalistickoj dijelu Europe. Drugovima iz SK se takva aktivnost nije svidjela, o protu-revolucionarnim snagama se raspravljalo i u lokalnim komunistickim komitetima sirom Jugoslavije i pravilo nacrte kako zaustaviti reakcionarne pederske snage.
Srecom, lokalni slovenski savez komunista se htio napraviti naprednijim od ostatka tadasnje drzave i tolerirao odredjena reakcionarna ponasanja. Do 1986. godine. Festival je trebao prikazati prvi film 25. svibnja. Ocita provokacija. A ime festival je promijenjeno u kongres gej i lezbijskog filma. Jos veca provokacija.

Najkomentiraniji članci