Navedeno pitanje za gradsku vlast Trogira na 30-oj sjednici (29.12.2008.) Gradskog vijeća nije ni trenutka bilo upitno kada se donosila odluka o zaduženju grada kako bi se u slijedeće dvije godine izgradio novi nogometni stadion. Čak ni činjenica kako se radi o zaduženju od 30 milijuna kuna što predstavlja čak polovinu jednogodišnjeg proračuna, kao ni to da su lokalni izbori pred nama već za nepunih pola godine te da nema ni političkog opravdanja zaduživati se u tom periodu, nisu promijenili stav HDZ-a koji je uz parlamentarnu (sam i apsolutnu) većinu za navedeno zaduženje dobio već poslovično i potporu vijećnika HSP-a kao i bivšeg SDP-ovca Duje Coce.
Čitajući komentare i tekstove koji govore o trenutnoj situaciji koja se odvija u državi sjetio sam se jedne anegdote iz privatnog života. Bilo je to davne 70-ti i neke., vraćajući se iz škole kao živi i nadobudni pionir, uzoran član svoje pionirske razredne zajednice, vrijeme nakon škole sam kratio izvođenjem svakakvih "gluparija" zajedno sa grupicom svojih istomišljenika. Tada su se djeca još igrala po ulicama. Dakle, obični topli, bezimeni, rujanski ponedjeljak kasno posljepodne. Ali nije to bio običan ponedjeljak, to je bio dan koji mi se i danas s vremena na vrijeme vrati u sjećanje., kao da je bio jučer. Došavši kući, shvatio sam da nisam donio torbu i knjige koje mi je majka taj dan spremila i koje sam nosio u školu. Krivnja, strah i panika trenutno su me svladali (tada su djeca imala nekakvu odgovornost). Plačući nad sudbinom što će me zadesiti kada se roditelji vrate kući, ukazao se moj spasitelj., moj DIDA. Obrisao mi je suze, uzeo me za ruku i krenuli smo "vanka". Mala đačka torba s knjigama bila je na nekom bezimenom zidiću pored školskog igrališta uredno naslonjena i čekala je svog đaka.
Tamo negdje u travnju mjesecu ove godine sam napisao dnevnik u kojem sam kazao da se "Brodogradilišta u Hrvatskoj se ne/zatvaraju", pa onda nešto kasnije koncem svibnja u slijedećem dnevniku "Program restruktuiranja Brodotrogira d.d. u verziji: Piši-briši by Televizija Trogir" na istu temu opisao situaciju sa onim već propalim programom za restrukturiranje brodogradilišta. U tom sam dnevniku u jednom od komentara iznio zanimljivu kronologiju zbivanja na jednoj od sjednica GV Trogira. Pa kako sam već tada i obećao, donosim nastavak priče o Brodotrogiru uz sada već opće je poznato započet proces privatizacije.
Prava je rijetkost da netko sa ovog potala naglo obriše svoj dnevnik, a kada to netko uradi dva puta u nekoliko sati onda tu doista nešto debelo ne štima. Televizija Trogir naime i na ovom portalu ima istoimeni NICK koji je jutros u 08:36 objavio tekst zanimljiva naslova: "Program restruktuiranja Brodotrogira d.d." na koji sam stavio svoj komentar nadajući se da će kao i svaka druga rasprava imati što zanimljivog ponuditi zainteresiranima, a posebno jer sam na kraju komentara u PS-u stavio i naznaku kako je ovo možda i prava prilika mladom sastavu TVT-a da pokaže kako su nadmašili učitelja.... (ja sam naime pokretać Televizije Trogir). No vidi vraga, ekipa iz samo njima znanog razloga nešto oko podne brišu dnevnik i ponovo ga dižu u 13:38 i to sa potpuno istim tekstom osim dodatka u vidu PS-a gdje kažu "činjenica je da učenici uvijek budu bolji od tzv. "učitelja", iz čega bi se dalo zaključiti da su samo male frustracije bile razlog za brisanje prethodnog.
DIDATAK, 23.04.2008.
Evo i nastavka priče o hrvatskim škverovima koje će izgleda zadesiti teška sudbina "Gase se Brodotrogir i škver u Kraljevici" naslov ej udanašnjem listu Slobodna Dalmacija. Sindikalci su naravno već "prozvali" odgovorne tj. HR vladu, no pitnje je dali radi radnika trogirskog škvera ili mogućeg gubitka svojih "sindikanih mizernih" primanja...
05.04.2008.
Brodotrogir, Brodosplit, itd.... po mjerilima EU komisije nisu napravili prihvatljiv program restruktuiranja prenosim dio članka iz Trogirskog lista,
Brodotrogirov program restruktuiranja, kao i programi ostala naša četiri najveća brodogradilišta, pala su na ispitu pred Europskom komisijom, što je izazvalo novi problem s EU. Vlada RH dobila je manje od dva mjeseca da dokaže kako će njezina brodogradilišta ubuduće moći poslovati bez državne pomoći i bez gubitaka.
Da se čovjek mora smijati i kada je to doista neumjesno da ne kažem morbidno pokazao mi je jedan snimak razgovora uplašenog djelatnika splitskog škvera (BIS) koji je onako sav iznebušen nazvao vatarogasce. Esad to što ih je nazvao je sasvim normaln asstavr jer gori ni manje ni viš enego brod nan avozu što znači šteta od 50 i viš emilijuna dolara, ali hebi ga, tek što se dežurni vatrogasac javio ispalo je da to nisu oni koje je on zvao, tj. jesu vatrogasci, ali ne BIS-ovi i nikako da se sporazume tko koga i zašto zove itd. itd. itd. Ma ne mogu ja to ispričati toliko vjerno koliko je to smiješno ispalo. Šala (uspjela) ili zbilja MA NAJBOLJE JE DA SE SAMI UVJERITE