Ovo o čemu danas pišem je isto politika, ali tema od koje u Hrvatskoj isto boli glava. Ovo je lokalni primjer, al' zajednički (hrvatski) problem.
Naime, u današnjoj "Slobodnoj Dalmaciji" naišla sam na članak o gradnji nove stambeno-poslovne zgrade u Splitu, u neposrednoj blizini starog placa, onog poznatog, famoznog starog placa "Hajduka" iz serije "Velo misto". Na tom mistu nalazi se mali pazarić (ili kak' Zagrepčanci kažu - plac) koji postoji već desetljećima i stjecište je okolnih kvartova - Spinuta, Skalica, Dobrog, Poljuda i drugih. Tu se ljudi, i prodavači i mušterije, ponašaju kao obitelj, svak svakog poznaje, znaš točno šta ćeš kod koga kupit, kod koga je najkvalitetnija blitva, najbolje jabuke i naranče, najbolji sir, mliko, kiseli kupus, cviće ...
Žene koje tu prodaju su drage, neposredne, drago mi ih je vidit kad subotom dođem u sedmičnu kupovinu. Popričamo o svemu, nasmijemo se , rastužimo, šalimo.