Još sam 05 prosinca 2008 objavio članak „GUVERNER COSMO ROHATINSKI“. Bit ću bezobrazan pa ću sam sebe citirati jednim jako prognostičkim dijelom tog teksta:
Prvi dnevnik, stara ofucana tema. Dopustiti deprecijaciju ili ne?!
Primjer 1.
Poljaci nemaju takvih problema. Poljaci imaju plivajući tečaj. Tako je u godinu dana poljska zlota pala u odnosu na euro za 25%. Rezultat - poljska ekonomija najuspješnije među tranzicijskim zemljama prolazi kroz krizu. Dok neke države koje tvrdoglavo brane tečaj bilježe u prvom kvartalu dvocifreni postotni pad BDP-a(Estonija, Latvija, Litva), Poljaci prolaze relativno bezbolno. Čak bilježe lagani rast od 0,8%. Iako daleko od toga da nemaju probleme. Udio nenaplativih kredita je u ožujku porastao na 5.3%(kod nas 5,1% - što btw. ne mora biti precizan pokazatelj situacije zbog reprogramiranja kredita) sa 4,75% mjesec ranije. S obzirom da je 70% stambenih kredita u Poljskoj denominirano u stranoj valuti ( pored eura i u švicarskom franku u odnosu na kojega je zlota pala 28% u godinu dana), to su sasvim prihvatljivi gubici. Poljski bruto vanjski dug u 2008. čini 57% BDP-a.
Primjer 2.
Kako to da je kod nas sve tako skupo?
Kako to da se isplati sve uvoziti?
Kako to da ne možemo izvoziti više?
Kako to da izvoznici tvrde da je kuna prejaka?
Prvo, ograda. Ovaj članak pišem kao amater a ne kao neki makroekonomist. Ako mislite sasuti drvlje i kamenje na mene radi prejednostavne argumentacije, ne trošite vrijeme, ovo je napisano ionako za vašu razbibrigu i kao vježba iz teorije novca.
Drugo, za trenutak zanemarimo sva moguća muljanja i pelješenja, "pijanke", šodere, terme, operacije s robnim, deviznim, vodnim, rudnim, i tko zna kakvim rezervama i pretpostavimo da su one konstanta, bilo je toga prije otprilike koliko i sada, to je konstantni minus, toliko posišu paraziti.
U jednom trenutku svoje povijesti je Hrvatska počela uzimati inozemne kredite. Kad kažem Hrvatska, ne mislim samo na vlast, nego na sve zajedno, jer netko iz Hrvatske mora vratiti taj kredit. Zato ovdje neću govoriti samo o državi iako i ona ima prste u pekmezu.
Budući da sam bila poprilicno razočarana pročitanim osvrtom iz večernjeg lista u svezi okruglog stola s temom interneta kao slobodnog medija, na koji nas je Mrak pozvao tj. obavjestio, obvezala sam se da ću predoćiti situaciju na okruglom stolu:"Svijest- svijet, hrvatska stvarnost - stanje i perspektive hrvatskog gospodarstva" koji se danas u 17h održao u pulskoj Zajednici Talijana (Circolo) u organizaciji SIK-a pod vodstvom gospodina Brune Bulića. Gost tribine bio je prof.dr.sc Slavko Kulić s Ekonomskog instituta u Zagrebu.
Prof.Kulić je govorio puna 2 sata nakon čega je odvojeno 10tak minuta za upite gostiju. Govor se u većini temeljio ili bolje reći, vraćao na svijest covjeka i njegovu bitnu ulogu u razvoju društva.
Napominjem, da je ovaj text moje osobno shvaćanje s predavanja i da ne mora biti autentičan onime što je prof.Kulić želio prenjeti.
Tko je svijet, tko je europa i tko smo na kraju mi?
Mi smo zemlja koja trči ispred znanja, umjesto da idemo uz njega.
U Hrvatskoj postoji jedan broj svih brojeva: ispisan je na mnogim mjestima po gradu, obično kao "kupujemo 7.30 prodajemo 7.40" ili slično. Nalazi se u svim novinama, na brojnim internetskim portalima. Radi se naravno o tečaju kune prema euru.
Sama pojava tog broja ukazuje da postoji neka sudbonosna veza između kune i eura, između Hrvatske i EU. Što mislite, ima li u SAD mjenjačnica po ulicama, kupuju li tamo ljudi masovno eure i prodaju ih. Naravno, ne. SAD je velika ekonomija, a Hrvatska mala. Ne znam mogu li jače podcrtati tu razliku, mi ne kreiramo ponudu koja utječe na cijene na svjetskom tržištu, oni da.
Pratim tečaj marke, a kasnije eura otkad se sjećam. Uvijek je taj broj bio sudbonosan na neki meni neshvatljiv način dok sam bio dijete. Niti kasnije nisam sve shvaćao. I sada ne shvaćam sve. Vodio sam evidenciju tečaja, ali sam je negdje zagubio. Srećom, dobri ljudi u HNB su stavili na Internet dugogodišnje mjesečne prosjeke, kojima sam ja dodao par najnovijih datuma:
Prvi dani nove 2009 godine još prolaze u slavljeničkim ugođajima, ali centralna državna banka je već uzavrela. Rohatinski vuče užurbane poteze, jer se vanjska financijska kriza konačno useljava i u Hrvatsku i počinje miješati s onom našom, već postojećom unutarnjom krizom (koja se uspješno prekrivala proračunskim magijama kroz posljednjih nekoliko godina). Ovaj put guvernera Hrvatske Narodne Banke ne želim napadati za prelijevanje potencijala s produktivnih na neproduktivne grane. Mada se još ne pretvara i u mog junaka, definitivno plijeni i moje simpatije.
Mada javno obećah Gnjusu i Smogiju, da se više neću javljat na“Krug za trg”, nakon jutrošnjeg lagodnog jedrenja internetom i googlanja u slobodnom stilu promijenih mišljenje jer su me odveli u komičnu dimenziju, pa mi se čini da nije loše moje impresije podijeliti s prijateljima i neprijateljima (ne očekujući da izaziva preveliku pažnju). A i općenito mislim (a to sam jednom u nekom komentaru rekao) da je došlo vrijeme promatrati prošle stvari s manje strasti a više humora. Ne da bismo se rugali tragičnim događajima (koji su se zbili u prošlosti), nego onima koji u sadašnjosti od tragedija čine komediju.
Neovisni, ali ne i neutralni