pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Moj tekst o socijalnoj politici izazvao je prilična protivljenja. A kao što nema socijalne politike, ovaj tekst kaže to isto i za kulturnu politiku.

Napomena autora: i kulturna politika je politika. Ovdje je pitanje u tome, kako se jedna tiskotina u vlasništvu države odnosi prema orkestru koji je u vlasništvu grada.

Već prije sam uočio lik i djelo zagrebačke kritičarke Mirte Špoljarić i to u nekoj kritici u kojoj je ona pomiješala i izvođaće i djela koja su se izvodila - ukratko sve. No onda još nisam imao svoj blog.

Sad mi je pak zapeo za oko kritički osvrt Mirte Špoljarić (Vjesnik 02.06.) na nastup Zagrebačke filharmonije povodom Dana grada Zagreba u Lisinskom. Već sam davno pokušao komentirati pisanja glazbenih kritičara no urednici (npr. Mario Bošnjak u Vijencu) nisu mi to htjeli objaviti. Situacija je naime ovakva: u redakciji sjedi urednik kulturne rubrike koji se u glazbu razumije kao Kirin Yubito u politiku. Ali njemu je nekad davno netko rekao da treba donašati kritike koncerata. E, on to radi. I ima glazbene kritičare koji da bi pisali kritiku moraju stvoriti privid kako oni sve to što se izvodi bolje poznaju i bolje znaju od onih koji to izvode. To što još nisam upoznao glazbenog kritičara koji zbilja znade čitati partiture, to još nikog od njih nije sprječilo, kritizirati izvedbu recimo simfonija ili opera(pa onda pišu o onome čega u partituri uopće nema ili sl.).