Ljudi, mentalitet, drustvo, kultura
Britanski Otok odvojen je od evropskog kontinenta kanalom La Manche kojeg oni zovu, a kako bi drugacije nego - Engleski Kanal (English Channel). Mozda je bas ta prostorna odvojenost i vjekovna izoliranost i glavni razlog njihove razlicitosti od Evropljana. Samo 40-tak kilometara vode u najuzem dijelu Kanala izmedju engleskog Dovera I francuskog Calais-a (Kalea) stoji izmedju Britanije i Evrope a toliku je razlicitost uvjetovao!
U svemu i po svemu. Doduse, tako je bilo dok globalizam i internetizacija nisu dosli ovamo, pa sada ta razlicitost nije vise u svemu.
U Britaniji zivi blizu 60 milijuna dusa, pa je Otok povrsine oko 250.000 kvadratnih km prenapucen. Iako je napucenost vidljiva i ocita, zbog dobre organizacije i upravljanja nije teska i tegobna.
Crtice iz Engleske.
Tokom mog 9-godisnjeg zivljenja u Engleskoj (u njenom srcu koje se naziva Midlands) vidjela sam, cula i dozivjela svasta. I lijepoga i ruznoga. Prosla sam ju uzduz i poprijeko, a svoja zapazanja, dojmove, saznanja, spoznaje i iskustva sazela sam u knjizicu "Crtice iz Engleske" ili Engleska ocima i usima jedne strankinje. Ovo vrijedi za Englesku koja je najvazniji dio i dusa V.Britanije ili Ujedinjenog Kraljevstva. Za Skotsku, Wales i Sjevernu Irsku ne znam posto nisam zivjela, a niti bila u njima.
Ovo su odlomci iz te knjizice.
Evo za razonodu i razbibrigu!
Zapocinjem s crticama iz prometa:
Jučer je, nakon višednevne agresivne kampanje/propagande u Gliptoteci HAZU otvorena izložba "Kultura pušenja od tabua do tabua".
Usprkos iznimnom mentalnom naporu teško mi je dokučiti što je stvarni cilj/svrha izložbe. Motiv je,naime, poprilično jasan!
U raznim tiskovinama i na portalima navodi se da ni u kojem slučaju nije riječ o propagiranju pušenja već da je riječ o provokaciji (?!), iznimno hrabroj izložbi koja da je jedinstvena u hrvatskoj kulturnoj povijesti, a nje ima eheeeej... Navodno je, za svaki slučaj, da tupani koji zalutaju na vrhunski kulturni događaj ne shvate krivo poruke, uvršten i crtić "Reci DA nepušenju!"
Navodno je to svojevrsna kulturna (!?) šetnja kroz "specifičan proces razvijanja kulture pušenja u Hrvatskoj". Promišlja se, navodno, kroz navedenu izložbu i povijest duhana, duhanske industrije, povezanost s politikom, kulturom... Izložiit će se razni artefakti, fotografije, plakati, ulja na platnu, koja imaju veze s pušenjem... čibuci, nargile, duhankese, cigare, cigarete... Tko je sve u povijesti politike, a tko od umjetnika podlegao tom poroku?
Kako se društveno tretiralo pušenje prije, a kako danas?
UPORIŠNO SIDRO
kultura krapinskog praČovjeka privlači pozornost i dobro je posjećena izložba,
kultura čovjekRazumitelja ima bezBroj izložaba, a svaka ima zasebni uvid u rezultate Razumitelja,
evo
još jedan zasebni uvid u rezultate čovjekRazumitelja,
AUTOR I ALAT I ALATNIČAR STVORILI SU KULTURU RAZUMITELJA,
antiKultura uništava kulturu Razumitelja,
uvodno i ukratko
objašnjenje/tumačenje korak po korak,
AUTOR S/TVORI ALAT,
alat uvjetuje alatničara,
alat i alatničar urade - početak,
početak uvjetuje - ponavljanje,
ponavljanje uradi - trajanje,
Autor i alat i alatničar = A3 > stvorili su trajanje kulture Razumitelja,
ALAT UVJETUJE ALATNIČARE
alat „vozilo“ uvjetuje - alatničara vozača,
alat „satelit“ uvjetuje - alatničara astroNauta,
alat „pisaljka“ uvjetuje - alatničara pisara,
alat „učenik“ uvjetuje - alatničara učitelja,
gle alata - vozilo, satelit, pisaljka, učenik,
gle alatničara - vozač, astroNaut, pisar, učitelj,
ZAKLJUČAK
alati proizvode alatničare,
alati i alatničari proizvode kulturu Razumitelja,
Autor i alat i alatničar = A3 > stvoriše kulturu Razumitelja,
Kapital nije ono što mislite da jest.
U samo tri godine, stoljećima dug "progres" čovječanstva se pretvorio u kolaps ljudske civilizacije - potpuni financijski, politički, socijalni, kulturni i moralni fijasko.
Negiranje prava ljudima da sami proizvode hranu i kontroliraju lanac oskrbe, negiranje prava na slobodu kretanja u vlastitoj zemlji, negiranje privatnosti... Svi smo sad Indijanci, a planeta veliki rezervat? Tako nekako, ako ne i još gore...
Ako svijet postaje sve bolji i bogatiji, zašto se onda osjećamo sve lošije i siromašnije?
Naše gospodarstvo, naša kultura, cijeli naš svijet, izgrađen je na dugu. Nitko nas nikada nije pitao da li smo baš to htjeli, jednostavno, sustav je već bio takav kad smo u njega upali. Ljudi su do sada živjeli s pretpostavkom da je dug osnovni pokretač uspješnog društva. Od nedavno, počeli smo se pitati koja je opipljiva korist od ovisnosti o na dugu baziranoj ekonomiji, ako uopće nekakva postoji.
Vijekovima smo trpjeli autokraciju, kleptokraciju, apsolutne monarhije - ponekad izgleda kao da se patnja nikada neće završiti.
Sloboda je zarazna. Zarazna je zbog osjećaja da se ipak može osloboditi.
Učenje je posao s punim radnim vremenom, 24 sata na dan, sedam dana u tjednu, sve do trenutka u kojem vrijeme ne istekne i ti se ne nađeš jašući oblake uz zvuke harfe. Neki ljudi međutim misle da odlazak u mirovinu s posla učenja počinje u dobi od dvadeset godina.
Korisni idiot ne kondicionira samo sebe, on također postaje uzročnik i menadžer tog kondicioniranja i u drugima.
Neki od nesretnih članova našeg društva su doista tek ovce koje bezumno jedna drugu slijede bez pokazivanja ikakvog zanimanja za konačno odredište.
Korisni idioti su ljudi koji su u poziciji da svojim radom utječu na druge ljude bez obzira na besmislenost vlastitog postojanja ili svrhe prema kojoj napreduju.
Korisni idioti pričaju, korisni idioti ne slušaju. Njihova sposobnost je ograničena samo na pamćenje. Problem s ovakvim načinom gledanja na svijet je taj što isključuje kritičko razmišljanje, intuiciju, empatiju i mudrost.
Ironično, ponekad su najbolje kvalitete dobrih ljudi one najgore kvalitete korisnih idiota, i obrnuto.
JEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO
Kad se jednom budu zbrajala postignuća sadašnje hrvatske Vlade možda netko prozre i gustu maglu koja skriva Ministarstvo kulture i njezina prvog čovjeka Božu Biškupića koji je kako sada stvari stoje, jedan od najžalosnijih njezinih likova; čovjek koji se u medijima rijetko pojavljuje, općenito ostavljajući utisak da mu do toga nije stalo jer 'ima važnija posla' Odakle ovakva osuda? Kad bi slučaj nezaposlene 'jezikoslovke' Snježane Kordić i financiranja njezinog jezičnog pamfleta o srpsko-hrvatskom jeziku bilo jedino o čemu je ovdje riječ, bila bi to epizoda za koju je moguće reći da se dogodila 'slučajno'. Biškupić bi mogao pojasniti da je sredstva knjizi Snježane Kordić dodijelio neki referent iz, na primjer, 'kvote' SDSS-a koja je rezultat koalicijskog sporazuma na osnovu kojeg uopće i opstaje ova Vlada za vrijeme dok je on, Biškupić, bio na bolovanju. Ministarstvo obrazovanja i športa također se proslavilo s nekoliko istovrsnih poteza tajnika Uzelca pri čemu se opstruiraju neke akcije Ministarstva koje imaju 'hrvatski' značaj ali istovremeno bez i najmanje krzmanja odobrava ono što je u interesu SDSS-ova vrha.
Kako rade i ponašaju se ova dva Ministarstva kad je riječ o brizi za hrvatske interese u pokazuje i sljedeća priča:
U Rusiji, u Moskvi, na Moskovskom gospodarsko-sociološkom fakultetu već godinama radi kroatist profesor Artur Rafaelovič Bagdasarov o čijem djelovanju treba reći da je vlastitim sredstvima 2007 objavio novi i jedini rusko-hrvatski rječnik s 30 000 pojmova (svi ostali rječnici su srpskohrvatsko-ruski). Detalji o njegovom radu mogu se naći na poveznici www.ihjj.hr/images/Izdanja/Rasprave/33_prikazi.pdf i na mnoštvu drugih adresa na Internetu. Istovremeno, profesor Bagdasarov je izvan malog kruga jezikoslovaca u Hrvatskoj gotovo nepoznat. Je li to slučajno? Pogledajmo...
Profesor Bagdasarov već preko četiri godine pokušava na svojoj katedri zaposliti lektora za hrvatski jezik te se u vezi toga obratio najprije na adresu Biškupićeva Ministarstva. Ono ga je glatko odbilo odnosno nakon uvodne dugotrajne šutnje dalo mu naputak da se obrati Ministarstvu obrazovanja (Min. Primorac!) u čijem je zapravo mandatu da se bavi s takvim slučajevima. Bagdasarov se potom obratio Ministarstvu u Draškovićevoj koje mu uporno odgovara (već nekoliko godina!) da 'nema sredstava predviđenih za lektora hrvatskog jezika u Moskvi pri njegovoj katedri'...
Netko će upitati 'u čemu je onda krivica' Bože Biškupića ako je sve spomenuto problem nekog drugog a ne njegovog Ministarstva?
O tome što znači imati u Rusiji takvog agilnog 'kulturnog atašea' i jezikoslovca u vrijeme kad je hrvatski teškom mukom dobio svoje mjesto među svjetskim jezicima (pa je i u Kongresnoj biblioteci u Washingtonu dobio samostalnu oznaku), dakle u državi čije su kulturne veze sa Srbijom stoljetne i u kojoj Hrvatska u kulturnom smislu 'ne postoji', gotovo je nemoguće i zamisliti. Birokratska nezainteresiranost Ministarstva za ovaj problem i njegovo prepuštanje bratskoj birokraciju pod rukovodstvom nekadašnjeg ministra Primorca izazivalo je i izaziva bijes hrvatskih jezikoslovaca. Posebno zato jer je 'meštar' zadužen u Biškupićevom Ministarstvu za financiranje svega što je u interesu hrvatske kulture u zemlji i inozemstvu - tko? Čedomir Višnjić, član SDSS-a! To je isti onaj pod čijom je kapom Ministarstvo kulture početkom ove godine odbilo u program financiranja javnih potreba uvrstiti kulturni program ‘Dani dr. Franje Tuđmana - Hrvati kroz stoljeća'. Na dva dosad održana skupa Dana dr. Franje Tuđmana u Velikom Trgovišću sudjelovao je cijeli niz hrvatskih povjesničara. Ova je odbijenica i kulturna politika koja stoji iza nje, pljusketina obnovitelju hrvatske države i njegovom rodnom mjestu, svima koji su na Danima dosad izlagali i koji će ubuduće izlagati, povijesnoj struci, kulturi općenito i svima nama kojima je stalo do toga da Hrvati sami pišu svoju povijest, a ne da im povijest pišu obrijani Karađorđevići, načela Save Štrbca, perika Carle del Ponte i obiteljski obrt Goldstein, napisalo je tada Hrvatsko Slovo.
Vratimo se na Bagdasarova i ponovimo i ovo: to isto Biškupićevo Ministarstvo već tri godine odbija tiskati Bagdasarovljev rječnik...
Podsjetimo se: prije četiri godine (2006) pod ravnateljskom palicom Čedomira Višnjića novcem Ministarstva objavljena je panorama novijeg srpskog pjesništva "Nebolomstvo", koju je izdalo Hrvatsko društvo pisaca, u koju su uvrštene i pjesme Matije Bećkovića, Gojka Đoge i Rajka Petrova Noge, poznatih po podržavanju velikosrpske (ili popularno, ‘četničke' ideologije. Što je na zgražanje javnosti rekao Čedomir Višnjić?
‘Politiku velikosrba ne branim, ali branim njihove pjesme'- odgovorio je on svojim kritičarima. Postojanje novina kao što je 'Hrvatsko slovo' oduvijek sam branio i uvijek ću braniti. U tome ne vidim nikakav problem, ali je problem to što se u tim napadima (na Višnjića i politiku Ministarstva, op.a) zastupaju pogromaški stil, duh i ciljevi, nastavlja Višnjić. Pogromaški je dakle protestirati protiv objavljivanja četničke ideologije novcem hrvatskih poreznih obveznika no što je onda s Milom Budakom? Usporedimo li to s gnjevom s kojim se na ime hrvatskog pisca Mile Budaka reagira zato jer je bio ‘velikohrvat' po kojemu se čak ne smiju zvati ni ulice... što reći na to osim s nevjericom vrtjeti glavom?
Kako očekivati razvoj i promicanje hrvatske kulture kad su ključni ljudi u ključnim Ministarstvima koji su zaduženi za taj posao pripadnici srpske manjine za koje je protestiranje protiv velikosrpske ideologije - pogromaštvo? Višnjić, tajnik u Biškupićevom Ministarstvu istovremeno i predsjednik srpskog kulturnog društva 'Prosvjeta' kaže još i ovo: Kao pripadnik manjine, zainteresiran sam za pitanje očuvanja i stvaranja hrvatsko-srpskih kulturnih veza...
U takvom svjetlu Božu Biškupića bi netko mogao okarakterizirati žrtvom koalicijskog sporazuma HDZ-SDSS. Međutim, sramotna politička (nipošto ‘kulturna') praksa koju provode Pupovčevi ljudi u sadašnjoj Vladi svakog bi moralnog čovjeka prisilila da ako već ne može utjecati na nju kao glavni čovjek Ministarstva da onda jednostavno - dade ostavku. U tome je objašnjenje Biškupićeve opskurnosti; prizme koja ga prikazuje samo kao još jednog aparatčika kojem je ministarski položaj važniji od nasljeđa koje će ostaviti iza sebe. Osim ako sve ovo nije dobro izrežirana igra u kojoj svatko pa i sam Biškupić imaju uloge koje sa zadovoljstvom igraju...
Pod maskom mirenja, ‘hlađenja' srpsko-hrvatskog sukoba svake vrste ovaj se podjaruje tj kultura se rabi kao neka vrsta cjepiva kojom bi trebalo uništiti virus uzajamne netrpeljivosti koji buja iza fasade koalicijske ‘suradnje'. Ima u Hrvatskoj sva sila Srba kojima se gade i Pupovac i Uzelac i Prosvjeta; kojima je Kordićka sa svojim srboslovljem odnosno kroatofobijom posve irelevatna (ili u najviše slučajeva za nju nisu ni čuli). Međutim, oni nemaju svoje stranke niti je s njima Sanader sklopio koalicijski sporazum. Kako je moguće da Ministri ne kontroliraju svoje podređene (posebno ako su ovi iz redova SDSS-a) i je li doista moguće da Višnjić i njemu slični mogu raditi što ih je volja i skrivati se iza Vijeća za knjigu Ministarstva kulture jer je zapravo ono to koje je knjigu odobrilo (Višnjićevo objašnjenje)? U kojem sjede isti takvi birokrati kakav je i sam ministar i kojima je Višnjić - šef?
Slučaj financiranja Kordićkine knjige sasvim je pouzdano još jedna SDSS-ova podvala i Višnjića samog. Gdje je Biškupić, zašto se ne javlja? Je li ga sramota da kulturnu politiku hrvatskog Ministarstva kulture vodi zastupnik kulturnog dijaloga s - četnicima?
Slučaj Bagdasarova s kojim smo počeli ovu priču pokazuje da u Hrvatskoj politici nema ludila; zapravo nema mu ni traga. Ima sistema, ima podvala koje izazivaju nevjericu jer treba reći otvoreno - hrvatsku kulturnu i obrazovnu politiku s jedne strane vode neprijatelji Hrvatske a s druge moralne nule među koje spada i Božo Biškupić. Čak i da se doista radi o dobronamjernim ljudima, kakvim se prikazuje Višnjić, politika koja odobrava da minorna manjina drastično različitih moralnih mjerila i drastično drugačijih interesa određuje bitne stvari ogromnoj većini, onkraj je pameti. Suradnja Hrvatske Demokratske Zajednice s SDSS-om i razmjeri do kojih su najvažniji resori hrvatske politike prepušteni ideologiji s kojom smo petnaest godina unazad ratovali i izgubili dvadesetak tisuća života poraz je zdravog razuma.
Ili jezgrovito: hrvatsku kulturnu politiku i njezino financiranje definira i kreira predsjednik srpskog kulturnog društva ‘Prosvjeta', Čedomir Višnjić?!
Ne treba se zanositi mišljenjima kako je Kordićka beznačajna a hrvatski jezik ‘priznat'. Sve što se događa planirano je sistematski i sistematski se provodi, korak za korakom. ‘Što smo izgubili u ratu dobit ćemo u miru' - novi je slogan srpske politike, i one Tadićeve i ove Pupovčeve.
I dok se medijski promovira karađorđevština a politika izdašno podupire spomenik jugomitu, kulturna politika odriče se istinskih hrvatskih veličina i istinskih prijatelja u svijetu. Opravdano je postaviti pitanje: kome u Hrvatskoj smetaju Dani dr. Franje Tuđmana? Kome smeta rječnik oslobođen jezičnog drača? Kome koristi odbacivanje kriterija nacionalnog i odbijanje hrvatskih prijatelja u svijetu?
No, stanimo s retoričkim pitanjima jer odgovor na njih svima je poznat. Zašto onda ne učinimo nešto?
Prvobitno objavljeno na www.hrvati-amac.com
Ovaj kratki članak želim napisati kao sumu komentara koje sam napisao pod neke članke i rasprava o nekim temama.
Radi se o tome da ljudi vrlo često pokušavaju lokalnom perspektivom protumačiti i pojmiti mnogo šire pojave. Naravno, promatrajući tok potoka i micanje pijeska mi promatramo i Svemir, i zaključujemo mnogo čega o njemu, ali to ne znači da je uvijek bilo pijeska i da svugdje teku potoci.
