Unaprijed svjesna da ću na sebe navući gnjev i desnih i lijevih, no kako mi se po dobrom starom običaju za to fućka, podijelit ću sa vama svoje impresije u vezi (ne "u svezi" ili "glede"!) aktualnog premijera.
Kako se na dotičnog osula paljba nezadovoljnika različitih političkih uvjerenja, ja ću probati sažeto i jasno napisati što je ono što me se dojmilo kod njega i zbog čega mi je narastao u očima možda čak više kao čovjek nego kao političar (iako je teško vjerovati da su i političari ljudi).
Prvo - inzistiranje na primjeni hrvatskih zakona na hrvatskom teritoriju. Mislim prvenstveno na uvođenje dvojezičnih natpisa u Vukovaru. Bez obzira da li se to uvodi po međunarodnoj direktivi ili ne Milanović je pokazao čvrstinu i odlučnost kako u srazu sa pomahnitalim braniteljskim parazitima koje je angažirao HDZ za prljavu rabotu rušenja vlasti, tako i prema bezličnom Ivi Josipoviću koji je otvoren čak i za promjenu tog zakona, ukoliko će mu to jamčiti ostanak na vlasti.
(Napisano 18. 02. 2013.)
Sustav vladavine Kukuriku koalicije “sposobnost” Zorana Milanovića i Vlade kojoj je on na čelu, “sposobnost” ministara i drugih vodećih kadrova iz sustava vlasti, kao i njihovu voljnost da rade u interesu općeg dobra opisao sam već prije:
http://pollitika.com/lazljivi-nesposobni-ignorantski-bescutni-i-potpuno-...
Jedan od najnesposobnijih iz plejade slučajnih ministara slučajne Vlade je Ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić, koji je najavio novi Zakon o radu koji bi mogao biti donesen u drugoj polovici godine, a potrebu donošenja tog novog zakona opisao je riječima: “Zakon o radu kakav je napisan ne odgovara sadašnjem trenutku i de facto moramo donijeti novi zakon o radu.", jer, paz' sad, “Zakon o radu je zakon koji primarno treba štititi slabijeg, a u tom slučaju su radnici uvijek slabija strana.”, pa se valjda zato daljnjim obespravljivanjem “slabije strane” ta strana dodatno “štiti”.
Tako je svojedobno po principu obmane znane kao “deloriranje radi očuvanja nevinosti” i Tuđman pokrenuo “rat radi očuvanja mira”.
A referendum?
Govoreći pred članovima Glavnog odbora SDP-a. Zoran Milanović je naglasio kako će predstojeći izbori za zastupnike u Evropskom parlamentu zapravo biti odabir između, kako je rekao, onih koji zagovaraju modernu Europsku Hrvatsku, kakvu želi SDP, i onih koji to ne žele i ne razumiju hrvatsko društvo.:
Ovi izbori bit će odabir između prave, moderne europske Hrvatske, kakvom je mi doživljavamo, kakvom je mi vidimo i želimo da bude, i onih koji, da ih ustvari pitate, i nisu za Europu, nisu za modernu Hrvatsku i ne razumiju što je to moderna Hrvatska, ne razumiju hrvatsko društvo i tako će to i ostati.
-Halo, Vrhovni sud, da li ste primili žalbu koju Vam je poslao Čedo Prodanović??
-Na koju mislite žalbu, Čedo Prodanović i njegova kancelarija non-stop nam pišu žalbe!?
-Pa mislim na onu koju Vam je poslao u ime počasnog brigadira i višestruko odlikovanog Radimira Čačića??
-Aha, braniteljska pitanja, vojna pitanja??
-Ma ne, pitanje hoću li i kada i na koliko mjeseci u zatvor?
-Aha, pa to ste vi gospodine Gazimir Čačić??
-Jesam, ali ne Gazimir, već Radimir Čačić. Još jednom me nazovete Gazimir, tužit ću Vas. I to preko Čede Prodanovića!
SVAKA ČAST ČEDI PRODANOVIĆU, ALI…
-Gospodine Čačić, svaka čast Čedi Prodanoviću, ali njegova zvijezda tamni, kako Vi to ne razumijete?? usudila se upitati mlada žena.
-Kako tamni, pa njegova je kancelarija najbolja u Hrvatskoj!
-Vjerojatno najskuplja, ne i najbolja! Među nama, mislim da ima toliko pomoćnika i posla da on 99 % materijala u sudskom spisu ne vidi, jedva stigne potpisati!
-Oprostite, kako Vi to znate??
-Pa on je sam rekao da je pod prismotrom, dakle, znamo! A zašto mislim da mu zvijezda tamni, hoćete znati??
-Naravno, pa zastupa me, plaćam ga, čak ima prednost pred plaćama radnicima Coninga!
U povodu treće godine njegovog petogodišnjeg mandata predsjednik Republike Ivo Josipović dao je intervju Hrvatskoj televiziji koja je i ovom prilikom kao javni servis pokazala da je, skoro bi se moglo reći, privatni medij predsjednika Republike. U jednoj demokratski uređenoj zemlji javna televizija bi tim povodom na razne novinarske načine trebala ocijeniti i procijeniti učinak predsjednika Republike u protekle tri godine. Međutim, kako HRT kao javnu televiziju kontrolira vlast, u ovom slučaju ne vladajuća Kukuriku koalicija nego predsjednik Republike koji se kao bivši Titov gardist pobrinuo na čelno mjesto dovesti svojeg ideološkog prijatelja, odnosno Titovog omladinca i uz to posljednjeg direktora komunističke TV Zagreb Gorana Radmana, onda se na njegovu treću godinu mandata nije moglo drukčije očekivati.
Odustajanja od napretka nema!
„Odustajanja od napretka nema“ – tim je riječima premijer Zoran Milanović razriješio sve dvojbe u vezi predloženog Zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske. Retoričkim pitanjem „Zašto bismo to radili?“, odbacio je s mnogih strana upućene optužbe da njegova vlada predloženim zakonom omogućuje i stvara uvjete za rasprodaju prirodnih resursa i javnih dobara Republike Hrvatske. Da Milanovićevo pitanje nije tek retoričko, to je ono na koje nit očekuješ niti želiš odgovor, kritičari bi mu vrlo uvjerljivo odgovorili – radili bi to zato da u kratkom vremenu prikupite novac neophodan za održavanje postojećeg sustava, još malo odgodite poduzimanje neophodnih strukturnih reformi i na taj način si osigurate politički miran mandat. Eto, to bi se moglo reći na premijerovo „Recite mi jedan razlog zašto bismo mi rasprodavali Hrvatsku.“
„Zar je moguće da će mo ni dvadesetak godina od završetka krvavog Domovinskog rata u kojem smo se nakon niza stoljeća konačno izborili za pravo da budemo svoji na svome dopustiti da Kukuriku Vlada svojim izdajničkim Zakonom sve to poruši vračajući nas u doba kada Hrvati na svome nisu bili svoji.
Ove magične riječi - TANDARA, MANDARA, BROČ – čuo sam davnih godina od jedne Novosađanke, koja se ratnih devedesetih godina našla u Beču. Bavila se novinarstvom i imala je dar opisivanja situacija i često je koristila taj niz riječi: TANDARA, MANDARA, BROČ, a da mi zapravo nikada nije objasnila što te riječi znače. Nakon više druženja i slušanja shvatio sam da taj niz riječi ne znači ništa konkretno, nego ga se koristi da bi se označilo nešto kao brojalica, beskorisno lupetanje, riječi čarobnjaka ili vještice, slične ABRAKADABRI, kao neka radnja koja se odvija i na kraju ne donese ništa dobroga, nego se naglo prekine! Poslije se ponovi: TANDARA, MANDARA, BROČ…(nisam siguran da li s „Č ili „Ć“!??) Eto, kada biste me sada pitala što je za mene bila 2012. . godina u Hrvatskoj, kao iz topa bih vam odgovorio: TANDARA, MANDARA, BROČ! Drugim riječima, iako je bilo i velikih događaja protekle godine, bila je to godina „malom čovjeku“ za zaborav – puno meljave, malo brašna, mlaćenje prazne slame, mladi bi rekli - puno klikova, malo koristi, puno FB prijatelja, malo iskrenih, na koje se možemo osloniti, puno očekivanja, malo ostvarenog…
Već na samim počecima obnašanja vlasti Kukuriku koalicije, bivši PPHV, Radimir Čačić, izrazio je potrebu za istjerivanjem socijalizma iz Hrvata:
http://pollitika.com/istjerivanje-socijalizma-iz-hrvata
Bez obzira o čemu se radilo, borbi za u svijetu odavno izborena radnička prava, za cjelovitu i besplatnu zdravstvenu zaštitu, besplatno školstvo, jednakost sviju pred zakonom ... kukurikavci predvođeni tobpožnjim socijaldemokratima, doživljavaju sve to kao napade na vlast osvojenu na demokratskim izborima.
Odgovarajući na te „napade“ često se potežu i „najjači“ argumenti obično sadržani u opomeni/prijetnji: „Nije vam ovo socijalizam!“
I u pravu su!
U uvjetima samoupravljanja poštovana su radnička prava, zdravstvena zaštita bila je sveobuhvatna svima dostupna i besplatna, školstvo je bilo potpuno besplatno, pravosuđe sasvim solidno, jednako kao i teritorijalni ustroj zemlje ... ondašnje vlasti ni štrajkove do kojih je povremeno dolazilo u pojedinim poduzećima, nisu doživljavale kao napade na vlast.
Pa jel' onda čudno što je bilo moguće Hrvate istjerati iz socijalizma, ali socijalizam će biti, radi pobrojanog, teško istjerati iz Hrvata?
Moja prva reakcija nakon što je Radimir Čačić dao ostavku na mjesto Prvog Potpredsjednika Vlade, ali u isto vrijeme zadržao mjesto predsjednika HNS-a, bila je – treba dati ostavku i na stranačku dužnost, kako se ne bi pretvorio u Budišu ove Vlade. Nažalost, kako vrijeme prolazi, izgleda da je ta reakcija „na prvu“ bila više nego opravdana.
Što sam time htio reći? Na izborima 2000. pobjednička je bila koalicija SDP-a i HSLS-a, koja je nakon izbora sa Porečkom četvorkom (HSS, IDS, HNS i LS) formira vladajuću koaliciju. Ivica Račan je na parlamentarne izbore izašao kao premijerski kandidat, dok je Dražen Budiša, predsjednik druge stožerne stranke vladajuće koalicije HSLS-a, bio kandidat za predsjednika države. No situacija se zakomplicirala pobjedom outsidera – Stjepana Mesića. Budiša je ostao bez mjesta u izvršnoj vlasti, a kako u Vladu nije ušao ni Tomčić – koji je kao predsjednik HSS-a izabran na mjesto predsjednika parlamenta, oformljena je zloglasna „koordinacija šestorke“, neinstitucionalno tijelo na kojemu se usuglašavala i bistrila koalicijska politika. Ovaj mali povijesni uvod je važan kako bi se shvatio kontekst.
