pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U svjetlu prethodnog napisa kolege Quinquaginta i pripadajućih komentara (od kojih su neki bili žalosni) prokomentirao bih sinoćnji nastup na HTV-u (u Otvorenom) „debelog“ Šukera koji je bio više nego znakovito znakovit:

Jučer sam pročitao u novinama da 20-25% kruha ode u povrat koji se baca, tamo također piše da se godišnje proizvede 113.000 tona svježeg kruha.

20-25% toga kruha se baci.
Koliko je to u vjetar bačenog poticaja za pšenicu? Koliko tona mineralnog gnojiva? Koliko goriva je potrošeno samo da bi se tolika količina kruha bacila? Koliko je električne energije potrošeno na kruh koje će se baciti?

S jedne strane se potiče ljude na energetsku učinkovitost, ekološki ih se osvještava, osuđuje se one koji bacaju hranu, a sve to se dozvoljava proizvođačima.
Naravno cijenu njihove neučinkovitosti plaćaju potrošači.

Može li se što učiniti da se baram smanji tolika neučinkovitost i rasipanje resursa?

Slično je i s drugim proizvodima s kratkim rokom trajanja: jogurti, povrće, voće, mesne prerađevine...
Dio svega toga propada. Veliki trgovački lanci, a i male trgovine žele ostaviti dojam obilja i velike ponude. Posljedica toga je upropaštavanje i bacanje hrane.

Kad se govori o štednji energije uglavnom se priča o štednim žaruljama, automobilima koji troše malo goriva, pasivnim kućama...

Zadnih tjedana bilo je puno vike i strke jer je kruh poskupio za nekih dvije kune. Ovo poskupljenje je bilo opravdano lošom žetvom i rastom cijena žita na globalnom i europskom tržištu od 6%. To je naravno vrlo zanimljivo i čisto ekonomski opravdan razlog da cijena kruha raste. A da li ste čuli od tome da je 2006. došlo do smanjenja cijena kruha u Hrvatskoj? Niste? E pa to je zato jer se to nije dogodilo, iako je 2006. cijena pala 6% s obzirom na 2005. zbog vrlo rodne godine.

Tu je link na članak koji se bavi time u Njemačkoj. U Njemačkoj je naravno sada cijena kruha porasla za 6%, na razinu cijena koje su bile 2005.

Kruh poskupljuje 10, a brašno do 25 posto

Uz ljetne požare, ovo je udarna vijest ovih dana. Mi paori smo opet dobro preveslani, a kako i ne bi kad nemamo dvije najvažnije stvari s kojim bi mogli manipulirati vlastitom pšenicom - robnu burzu i financijsku snagu.
I nakon 16 g. od osamostaljenja države, očito je da sadašnje stanje bez poljoprivredne burze više odgovara trgovačkim monopolima i pojedinim vladinim resorima.

Seljačka pšenica je ove godine isplaćena (1,04kn) po 13% skupljoj cijeni od lani , a brašno poskupljuje 25%. Ajd dobro, tako je na svjetskom tržištu. Čak je i u opjevanoj Mađarskoj otkupna cijena 1,22 kn.