pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

"Večerašnjim atentatom u kojem su poginuli novinar i izdavač Ivo Pukanić i stručnjak za marketing tjednika Nacional Niko Franić, terorizam je ušao na ulice glavnog grada Republike Hrvatske. Kriminalno podzemlje suočilo je pravnu državu i cijeli sustav s izazovom s kakvim se do sada nismo susreli. Svaki građanin Republike Hrvatske s pravom se večeras pita: tko je sljedeći? Na teror i terorizam država i sustav moraju odgovoriti trenutno, energično i sa svim raspoloživim mjerama. Ovo je trenutak kada naše društvo mora biti jedinstveno. Pitanje s kojim se suočavamo jest: ili mi, ili oni", oglasio se predsjednik države Stjepan Mesić. I tako prvi usmjerio priču o atentatu na Ivu Pukanića prema nekom novom, nepoznatom terenu - terorizmu - čime se izbjeglo da se opravdani bijes građana usmjeri prema njemu i Ivi Sanaderu, jer su upravo njih dvojica, svojim ovlastima, dužni spriječiti da se terorizam na ulicama Zagreba uopće dogodi. I u tome su itekako bili uspješni - pogledajte naslovnicu Jutarnjeg lista, a vjerojatno su i sve druge slične - terorizam tako zastrašujuće zvuči, da sad svi stavljaju glave na kup i čekaju što će oni isti, koji nisu spriječili da do ovih mafijaških obračuna dođe, napraviti da bi nas građane izvukli iz ove teške situacije. To je spin, to je uokviravanje priče (eng. framing), kada priču usmjeravate u željenom smjeru, odmičući, bar za neko vrijeme, opasnost od kritika od sebe. Akcija je bila vrlo koordinirana. Sanader je puhao u isti rog...

Na dnevnik Idemo dalje – krizno komuniciranje po Sanaderu dobio sam komentar na pollitika.com u kojem mi se željelo sugerirati da je pola milijuna gledatelja RTL-a na prvu večer Sanaderova obraćanja bilo unatoč svemu relevantna publika i da ne bi trebao problematizirati činjenicu da je samo jedna TV izravno prenosila Sanaderovo obraćanje.

"Činjenica da se o pitanjima i ponašanju Sanadera na samoj presici danas ne govori jer to praktično nitko nije vidio."
gospodine Macan ne vjerujem da biste za gotovo pola milijuna ljudi rekli da su praktično nitko... što znači da pišete na temelju dojma, a ne činjenica.

Danas me je više ljudi i medija zvalo za analizu zadnjih Sanaderovih i Milanovićevih poteza, pa da vidimo kako to sada izgleda 24 sata kasnije. Maknimo se od politike i pokušajmo to gledati s aspekta kriznog komuniciranja. Kriza je incident, događaj ili vijest koji utječu na okolinu, proizvode ili ugled tvrtke i ono što je jako bitno rezultira negativnim percepcijom u javnosti. Sve te elemente je slučaj hladnokrvne likvidacije Ivane Hodak imao. Iako Vlada nije izravno kumovala tom događaju, ogromnom brzinom je utjecao na sve građane i rezultirao negativnom percepcijom po Vladu jer građanima nije uspjela osigurati osnovno pravo - pravo da se sigurno kreću ulicama svojih gradova.
Kažemo u krizi su bitna prva dva ili 24 sata, ovisno o rokovima medija i tu dolazimo do prvog roka kojeg se Sanader morao bojati - u prva dva sata Zoran Milanović je mogao usmjeriti strah i potom bijes građana zbog tog osjećaja straha prema predsjedniku Vlade Ivu Sanaderu, kao isključivo jedinom i odgovornom npr. za to što su na čelu MUP-a proteklih godina bili totalni nesposobnjakovići. Ma pogledajte samo što je Ivica Kirin izjavljivao u onom svojem famoznom gostovanju u Otvorenom...