Tagovi

„Pred svakom hrvatskom krčmom raspeti Kristuš visi“

„Pred svakom hrvatskom krčmom raspeti Kristuš visi“

„Pijan kao majka“, često izrečeno.

Nekada su rakiju davali i trudnicama – da bi im olakšali porod. Odatle tako zvučan opis pijanstva.
Stoljećima je poznata ljekovitost rakije: za obloge, masažu, dezinfekciju rana, skidanje temperature, liječenje srčanih tegoba (u kombinaciji s glogom), u liječenju bolova u trbuhu (stomaklija), ekcema, zubobolje , za uklanjanje masnoće u krvi i sniženju krvnoga tlaka ( u kombinaciji s bijelim lukom), za liječenje dišnih organa (s anisom, mentom), pa i za prevenciju svinjske gripe.

Medovina je bila piće starih Egipćana, Grka, Rimljana, Vikinga pa i Slavena.

Crkva je nedodirljiva - zašto?

Štednja uz gotovo 400 milijuna kuna prihoda…

Zanima me bi li se broj katolika u Hrvatskoj ( oko 90% ) drastično smanjio uvođenjem crkvenog poreza, kao primjerice u Austriji… Hrvatska iz državnog proračuna, na temelju ugovora sa Svetom stolicom za vjerske zajednice godišnje izdvaja oko 400 milijuna kuna, od čega najviše ide najbrojnijoj katoličkoj zajednici. U što taj novac ide? Ne bi li Bog trebao biti svugdje i uvijek ˝dostupan˝ za svoje vjernike? Možda su nove crkve, brojna zemljišta u vlasništvu Crkve, ulazak u pojedina poduzeća na vodeća mjesta od strane Crkve način da se vjernici približe Bogu? Iako će i sam Bozanić optužiti konzumerizam, izgleda da je Crkva odlučila biti u stopu s vremenom i masno naplatiti svoj težak posao posrednika između Boga i ljudi. Mogu samo zamisliti kako se jedan vjernik osjeća prosvjetljeno i ˝spašeno˝ kada uđe u novu Crkvu, sa oltara sluša čovjeka koji će mu suptilno sugerirati za koga glasati, sa kime i kako praviti djecu i možda najvažnije pozivati na štednju i racionalno trošenje novca. Taj osjećaj mora da je neopisiv.

Interes vjernika – što je to?

Kako možemo svi sudjelovati u izlasku države iz krize

Tokom prethodnih dana sam puno razmišljao o situaciji s božićnicama i tko je u pravu a tko je u krivu. I zašto je tu uopće takav problem. Došao sam do nekog zaključka koji bih htio podijeliti s vama- jedan prijedlog koji može biti prvi korak u boljem smjeru.
Osnovni problem u cijeloj priči je zapravo na neki način logični zahtjev zaposlenika u javnim službama i državnim poduzećima- ako radim trebam biti plaćen u skladu s mojim radom. To stoji i nitko to ne osporava. Ali tu postoji jedan problem-nikad nije tako jednostavno.

Znanstvenici mogu pomoći

Ovaj puta ne će biti moj dnevnik, nego s izičitim dopuštenjem autora publiciram njegovo dielom objavljeno pismo u današnjem "Vjesniku", jerbo su tamo izpustili najvažnije (ovdje u sivilu). Na pollitika.com (ups! com...mercial?), jerbo je publika odlična, inteligentna i agilna.:

Znanstvenici mogu pomoći
Među brojnim tekućim raspravama je i ona mogu li znanost i tehnologija i kako pomoći pri izlasku Hrvatske iz krize? Autorov je odgovor jednostavan - mogu, ali srednjoročno i dugoročno.
Dio krize je uvezen. Međutim, dio krize je strukturne prirode. Sada dolazi na naplatu najmanje četvrt stoljeća deindustrijalizacije. Hrvatska nema dovoljno, prije svega izvoznih proizvoda i, što je još gore, nema dovoljno stručnjaka svih razina za promjenu stanja. Posebno u industrijskim institutima.
Pokušat će se sažeti promišljanja koja su javno predočena prvi put pod nazivom »Vrhunski kadrovi i za - proizvodnju« (»Danas«, 23. prosinca 1986.). U kontekstu suvremenih rasprava treba spomenuti i tekst: »Kad ne čuju oni koji bi trebali, ne čudi da je i ovaj put poticaj za proizvodnju došao od Predsjednika države« (»Vjesnik«, 21. studenoga 2000.).

Biće bolje, neko viče, na papiru mrtvo slovo...

... moju zaradu drugi troše,
vreme bez promjene uglavnom loše...

... veliki uporno zezaju male,
za ideale ginu budale,
fabrike truju okolinu,
kreteni dižu bune i ginu...

Biće bolje, neko viče
na papiru mrtvo slovo,
na istoku stare priče,
na zapadu ništa novo"

Bio sam valjda još osnovac, kad su ovi stihovi bili popularni. Iako potječu s one strane Drine, s koje nam je došlo puno zla krajem prošlog stoljeća, ne mogu se oteti dojmu da nam je puno više zla došlo (i ostalo) iz naših krajeva, od ljudi koji nam se uporno cinično smješkaju i govore da će biti bolje.

Baš se sjetih kako je još moja nastavnica u osnovnoj školi, prije ovog nesretnog rata iz kojeg su isplivali i na površini se na žalost zadržali ratni profiteri i hoštapleri svih vrsta, govorila kako je situacija teška, kako treba stegnuti remen još malo, kako trebamo svi skupa pomoći naših hrabrim pastirima da nas odvedu u zemlju gdje teče med i mlijeko.

Ante Marković možda je bio na dobrom putu, ali tu su se našli neki drugi zlikovci, i "sve je otišlo u Honduras".

Sindikati kao suvozač na putu do dna

Zašli smo već prilično duboko u rujan, a jedini prosvjedi koji su počeli prilično neslavno su oni sindikata HUS. Svi ostali sindikati ne žele sudjelovati u prosvjedima navodeći svakakve razloge. No to sad nije ni toliko bitno zašto ne sudjeluju na prosvjedima koje organizira HUS, već činjenica da drugi sindikati uopće niti ne razmišljaju o organizaciji prosvjeda.

U posljednjih par mjeseci aktualna nesposobna vlast dodatno je pogurala ovu zemlju na dno ljestvice nekonkurentnosti gdje smo već prije kriznog poreza i povećanja PDV-a smješteni u društvo Namibije i Vijetnama, a sad su veći oni za nas „zapad“ bar kad govorimo o konkurentnosti ekonomije. U svakoj normalnoj zemlji već sama činjenica da se nalazimo u društvu takvih zemalja bila bi sindikatima povod za prosvjede, no u Hrvatskoj sindikati na to i ne pomišljaju. I imao je Radimir Čačić pravo kad je rekao da sindikati nisu u stanju organizirati prosvjede, jer ti sindikati uopće ne zastupaju radnike, već drže štangu HDZ-ovoj vladi iz kojekakvih sitnih interesa vodećih ljudi sindikata.

..:Kazališna publika:..

Opet slušam istu priču,
"intelektualci" odjednom od svud niču.
Svi znaju kako i kuda,
dok treba tipkarat, ima ih po svuda!
Svi imaju neke savjete,
dok upadaju drugima u usta,
internetske stranice nam prepune "heroja",
a ulica odviše pusta!

Žale se svi kako premala im plaća,
al nema ih za čut,
kad treba dignut stražnjice iz naslonjača!
Kad treba krenut korakom u boj,
odjednom zaboravljaju parole:
"Moja hrvatska i moj dom!"

Tada im svejedno postaje,
tko ih pljuje a tko gazi,
bitno je da se u njih nedira,
dok loši zakoni već su na snazi.

Nije bitno tada,
dal hrvatska je moja i tvoja,
ti hrvati veliki se zatvaraju,
a četri zida svoja.

I mrmljaju sebi u bradu,
kako imaju status loš,
jedva se živi od plaće do plaće,
i svi se trpaju u isti koš.

Koš kazališne publike,
što i sada je na snazi,
odigravaju svoje preformanse,
dok ih Bič Božji gazi!

čekaju na "povoljnije" vrijeme,
da se odluče,
hoće li otići na prosvjed,
ili ostati kod kuće.

i razlozi su dosta "jaki"
za njihove dileme,
valjda iskušavaju koliko dugo još,
mogu stiskati reme!

I dok oni čekaju
i dok se bezobzirno klate,

...Hrvatska Realnost!...

Lupi petama i reci evo sve za Hrvatsku,
stih koji slušam stalno na radiu,
Neki su lupili i puno više,
zato demokracija kod nas spada u mrtvi" klišej,
Igramo se stalno nekih demokrata,
a nečije djete već 18 godina viče: "Gdje mi je tata?"

Neke su fronte još pune kostiju,
dok Velikani bezbrižno primaju Hostiju!
Nerazminirana područja uzimaju živote,
dok se lažni branitelji kod nas kote.

Nikad ratišta ni crtu prve bojišnice vidjeli,
al' očito su se Nekome od Gore jako svijdjeli,
danas voze aute, grade vile,
20-godina mlađe im žene hodaju u haljama od svile.

Ne plaćaju struju, ne plaćaju vodu,
i nemo'š se zajebat, prepoznaješ ih po hodu:
Prolaze pored branitelja pravog,
žena ga gura u kolicima, na krilo je stavio malog.
A oni jure, zdravoga tijela,
5 000 eura u đep psihijatra,
i invalidska mirovina je sijela.

Danas u štampi vijest još jedna:
branitelj si raznio glavu,
ubila ga nemoć i bijeda.
ostavio ženu i 2-godišnje djete,
što u suzama se pita: "Mama, gdje to anđeli lete?"

Ulice odavno prepune krvi,
"mladost" se kod nas odavno mrvi.
Sve je pusto, čuje se samo "klik"
nebo propara bolan krik.

Andrijin križ (ili Priča o križu, vjeri, novcu i moći).

Andrija i križa
Mjesto gdje se nalazi Andrijin križ označava mjesto obaveznog zaustavljanja.
Odnos ljudi prema religiji je suptilan i ambivalentan. Vjera je ustvari osjećaj, pa kad god se zametnu rasprave o vjeri (tako i vjerskim simbolima, ceremonijama, statusima isl.) stvari skreću prema strastima, a strasti vode u sukobe, pa čak i ratove. Vjerska povijest je puna vjerskih ratova koji su se vodili radi raznih političkih interesa, ali i političkih sukoba koji su se oblačili u vjersko ruho. Najpoznatiji je bio Tridesetogodišnji rat koji je u ime križa i vjere opustošio cijelu Europu.

Novi dnevnici

  1. Zločini SDP-a od borko komentara 0
  2. 'Fashion is this big industry that can really do better od likedress komentara 0
  3. Za Ivu Josipovića i dalje Hrvatska nije bila žrtva agresije nego je to bio građanski rat od vkrsnik komentara 4
  4. Full New Zealand Fashion Week 2016 lineup announced od likedress komentara 0
  5. Bog je emotivna varka-iluzija od sjenka komentara 26
  6. Pakleni tjedan od marival komentara 20
  7. Novi hrvatski ustupak Srbiji – Memorandum2 SANU se ostvaruje od vkrsnik komentara 11
  8. Diplenje u iste diple od Feniks komentara 5
  9. Ljudski svijet je obična septička jama od sjenka komentara 25
  10. At least Melania Trump's fashion choice had something unique to say od likedress komentara 0
  11. 'I thought newsreader dresses and kitten heels made me look grown up. Then I realised I needed to dress for me, not the person I od likedress komentara 0
  12. Otvoreno pismo Predsjednici Republike od borko komentara 0
  13. IZMEĐU POKEMON SAFARIJA I DŽIHADIZMA od Julijana Mirkov komentara 86
  14. SONA guests asked not to wear long dresses od likedress komentara 0
  15. Roland Mouret celebrates a decade of the dress loved by everyone from Victoria Beckham to Beyoncé od likedress komentara 0
  16. Sličnosti propalog Turskog i Sovjetskog državnog udara od Zlatno doba kap... komentara 5
  17. čovjek čovjeku NE smije biti vuk ŠEF od aluzija komentara 0
  18. Wedding ring winners chosen in contest started by Calgary musician od likedress komentara 0
  19. Metoda za otkrivanje kvarnih pripadnika vlasti od rodjen komentara 0
  20. „Nikada nismo inzistirali na foteljama“ – može li Petrov s tom pričom na izbore mirno? od sm komentara 4
  21. Pokušaj DU u Turskoj s potpisom CIA-e, Mossad-a i MI-6 od sjenka komentara 55
  22. Medijska reanimacija orjunaša, komunista, četnika i jugofila. od Panonicus komentara 21
  23. Stvaranje neznanja – Pišu li "znanstvenici "ne znanstveno? od rodjen komentara 0
  24. Bili smo teroristi od drvosjek komentara 45
  25. HSS uz SDP: Što ne može shvatiti prosječni hrvatski desničar od sm komentara 30

Preporučeni dnevnici

Najkomentiraniji dnevnici

Tko je online

  • hlad
  • tomyslav
  • Zlatno doba kap...

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 3
  • Gostiju: 48

Novi korisnici

  • leolacrossley6922304
  • style chic
  • Praseća glava d...
  • McKrmak
  • TORINO 67