Tagovi

Kako možemo svi sudjelovati u izlasku države iz krize

Tokom prethodnih dana sam puno razmišljao o situaciji s božićnicama i tko je u pravu a tko je u krivu. I zašto je tu uopće takav problem. Došao sam do nekog zaključka koji bih htio podijeliti s vama- jedan prijedlog koji može biti prvi korak u boljem smjeru.
Osnovni problem u cijeloj priči je zapravo na neki način logični zahtjev zaposlenika u javnim službama i državnim poduzećima- ako radim trebam biti plaćen u skladu s mojim radom. To stoji i nitko to ne osporava. Ali tu postoji jedan problem-nikad nije tako jednostavno.

Znanstvenici mogu pomoći

Ovaj puta ne će biti moj dnevnik, nego s izičitim dopuštenjem autora publiciram njegovo dielom objavljeno pismo u današnjem "Vjesniku", jerbo su tamo izpustili najvažnije (ovdje u sivilu). Na pollitika.com (ups! com...mercial?), jerbo je publika odlična, inteligentna i agilna.:

Znanstvenici mogu pomoći
Među brojnim tekućim raspravama je i ona mogu li znanost i tehnologija i kako pomoći pri izlasku Hrvatske iz krize? Autorov je odgovor jednostavan - mogu, ali srednjoročno i dugoročno.
Dio krize je uvezen. Međutim, dio krize je strukturne prirode. Sada dolazi na naplatu najmanje četvrt stoljeća deindustrijalizacije. Hrvatska nema dovoljno, prije svega izvoznih proizvoda i, što je još gore, nema dovoljno stručnjaka svih razina za promjenu stanja. Posebno u industrijskim institutima.
Pokušat će se sažeti promišljanja koja su javno predočena prvi put pod nazivom »Vrhunski kadrovi i za - proizvodnju« (»Danas«, 23. prosinca 1986.). U kontekstu suvremenih rasprava treba spomenuti i tekst: »Kad ne čuju oni koji bi trebali, ne čudi da je i ovaj put poticaj za proizvodnju došao od Predsjednika države« (»Vjesnik«, 21. studenoga 2000.).

Biće bolje, neko viče, na papiru mrtvo slovo...

... moju zaradu drugi troše,
vreme bez promjene uglavnom loše...

... veliki uporno zezaju male,
za ideale ginu budale,
fabrike truju okolinu,
kreteni dižu bune i ginu...

Biće bolje, neko viče
na papiru mrtvo slovo,
na istoku stare priče,
na zapadu ništa novo"

Bio sam valjda još osnovac, kad su ovi stihovi bili popularni. Iako potječu s one strane Drine, s koje nam je došlo puno zla krajem prošlog stoljeća, ne mogu se oteti dojmu da nam je puno više zla došlo (i ostalo) iz naših krajeva, od ljudi koji nam se uporno cinično smješkaju i govore da će biti bolje.

Baš se sjetih kako je još moja nastavnica u osnovnoj školi, prije ovog nesretnog rata iz kojeg su isplivali i na površini se na žalost zadržali ratni profiteri i hoštapleri svih vrsta, govorila kako je situacija teška, kako treba stegnuti remen još malo, kako trebamo svi skupa pomoći naših hrabrim pastirima da nas odvedu u zemlju gdje teče med i mlijeko.

Ante Marković možda je bio na dobrom putu, ali tu su se našli neki drugi zlikovci, i "sve je otišlo u Honduras".

Sindikati kao suvozač na putu do dna

Zašli smo već prilično duboko u rujan, a jedini prosvjedi koji su počeli prilično neslavno su oni sindikata HUS. Svi ostali sindikati ne žele sudjelovati u prosvjedima navodeći svakakve razloge. No to sad nije ni toliko bitno zašto ne sudjeluju na prosvjedima koje organizira HUS, već činjenica da drugi sindikati uopće niti ne razmišljaju o organizaciji prosvjeda.

U posljednjih par mjeseci aktualna nesposobna vlast dodatno je pogurala ovu zemlju na dno ljestvice nekonkurentnosti gdje smo već prije kriznog poreza i povećanja PDV-a smješteni u društvo Namibije i Vijetnama, a sad su veći oni za nas „zapad“ bar kad govorimo o konkurentnosti ekonomije. U svakoj normalnoj zemlji već sama činjenica da se nalazimo u društvu takvih zemalja bila bi sindikatima povod za prosvjede, no u Hrvatskoj sindikati na to i ne pomišljaju. I imao je Radimir Čačić pravo kad je rekao da sindikati nisu u stanju organizirati prosvjede, jer ti sindikati uopće ne zastupaju radnike, već drže štangu HDZ-ovoj vladi iz kojekakvih sitnih interesa vodećih ljudi sindikata.

..:Kazališna publika:..

Opet slušam istu priču,
"intelektualci" odjednom od svud niču.
Svi znaju kako i kuda,
dok treba tipkarat, ima ih po svuda!
Svi imaju neke savjete,
dok upadaju drugima u usta,
internetske stranice nam prepune "heroja",
a ulica odviše pusta!

Žale se svi kako premala im plaća,
al nema ih za čut,
kad treba dignut stražnjice iz naslonjača!
Kad treba krenut korakom u boj,
odjednom zaboravljaju parole:
"Moja hrvatska i moj dom!"

Tada im svejedno postaje,
tko ih pljuje a tko gazi,
bitno je da se u njih nedira,
dok loši zakoni već su na snazi.

Nije bitno tada,
dal hrvatska je moja i tvoja,
ti hrvati veliki se zatvaraju,
a četri zida svoja.

I mrmljaju sebi u bradu,
kako imaju status loš,
jedva se živi od plaće do plaće,
i svi se trpaju u isti koš.

Koš kazališne publike,
što i sada je na snazi,
odigravaju svoje preformanse,
dok ih Bič Božji gazi!

čekaju na "povoljnije" vrijeme,
da se odluče,
hoće li otići na prosvjed,
ili ostati kod kuće.

i razlozi su dosta "jaki"
za njihove dileme,
valjda iskušavaju koliko dugo još,
mogu stiskati reme!

I dok oni čekaju
i dok se bezobzirno klate,

...Hrvatska Realnost!...

Lupi petama i reci evo sve za Hrvatsku,
stih koji slušam stalno na radiu,
Neki su lupili i puno više,
zato demokracija kod nas spada u mrtvi" klišej,
Igramo se stalno nekih demokrata,
a nečije djete već 18 godina viče: "Gdje mi je tata?"

Neke su fronte još pune kostiju,
dok Velikani bezbrižno primaju Hostiju!
Nerazminirana područja uzimaju živote,
dok se lažni branitelji kod nas kote.

Nikad ratišta ni crtu prve bojišnice vidjeli,
al' očito su se Nekome od Gore jako svijdjeli,
danas voze aute, grade vile,
20-godina mlađe im žene hodaju u haljama od svile.

Ne plaćaju struju, ne plaćaju vodu,
i nemo'š se zajebat, prepoznaješ ih po hodu:
Prolaze pored branitelja pravog,
žena ga gura u kolicima, na krilo je stavio malog.
A oni jure, zdravoga tijela,
5 000 eura u đep psihijatra,
i invalidska mirovina je sijela.

Danas u štampi vijest još jedna:
branitelj si raznio glavu,
ubila ga nemoć i bijeda.
ostavio ženu i 2-godišnje djete,
što u suzama se pita: "Mama, gdje to anđeli lete?"

Ulice odavno prepune krvi,
"mladost" se kod nas odavno mrvi.
Sve je pusto, čuje se samo "klik"
nebo propara bolan krik.

Andrijin križ (ili Priča o križu, vjeri, novcu i moći).

Andrija i križa
Mjesto gdje se nalazi Andrijin križ označava mjesto obaveznog zaustavljanja.
Odnos ljudi prema religiji je suptilan i ambivalentan. Vjera je ustvari osjećaj, pa kad god se zametnu rasprave o vjeri (tako i vjerskim simbolima, ceremonijama, statusima isl.) stvari skreću prema strastima, a strasti vode u sukobe, pa čak i ratove. Vjerska povijest je puna vjerskih ratova koji su se vodili radi raznih političkih interesa, ali i političkih sukoba koji su se oblačili u vjersko ruho. Najpoznatiji je bio Tridesetogodišnji rat koji je u ime križa i vjere opustošio cijelu Europu.

oćemo više sjahat s tog lika?

ja bih da mi netko nešto objasni. što će se to esencijalno bolje desiti sa hrvatskom kada se konačno otarasimo zlog mesića? koliko je meni razvidno; ostat će nam šukeri, šeksovi i vice vukojevići, bahati premijeri u bijegu, mutava opozicija na infuziji, nevažne male stranke koje si umišljaju da su važne, kurjak i onaj drugi će se i dalje iz inozemstva smijat pravosuđu i svima nama, gnjila država će i dalje gnjiliti od korupcije, nepotizma, grabeža i svih ostalih kriminalnih varijanti iskorištavanja položaja a vlada će naše novce i dalje programirati za sulude gluposti kojima će si nastojati osigurati glasove, lova će iz proračuna dalje u potocima curiti na sve strane, mi koji radimo ćemo i dalje osim za bake pumpati i za one koji sa 35-40 godina sjede u mirovini a raditi mogu, i dalje će se utajivati porez kako god se može i tkogod stigne i porezna nikad nikoga neće pitat odakle mu vila od 500 kvadrata i zatamnjeni terenac od činovničke plaće a država će se i dalje ponositi prestrašnim brojem administrativnih tijela kojih se možda i može riješiti ali zaposlenike ne smije otpustiti nego preraspodijeliti na druga radna mjesta.

Teško vrijeme

Ljudi jednako preuveličavaju i sreću i nesreću, a nikad nismo ni tako sretni ni tako nesretni kako se govori, rekao je još pred 150 godina slavni Honoré de Balzac, duhovni začetnik europskog realizma.

I doista, danas, kad je hrvatsko društvo suočeno s brojnim zabludama o uspješnosti naše ekonomske politike, ne treba paničariti već „spustiti loptu na zemlju“ i povlačiti racionalne poteze.

Bespuća hrvatske neozbiljnosti

Ovaj dnevnik se bavi razmišljanjima koliko se država treba miješati u situaciji nastanka financijske krize, te koliko nam je u razdoblju od nastanka Hrvatske koristila ili štetila konstantna ekonomska politika.

Trebaju li vlade ublažavati porast cijena imovine ne bi li smanjile vjerojatnost financijske krize? Treba li središnja banka postati „zajmodavatelj u krajnjoj nuždi“ u situaciji kad kriza likvidnosti posljedično dovodi i do krize solventnosti? U takvoj situaciji spriječava se jaka deprecijacija valute koja zbog nelikvidnosti uzrokuje val stečajeva. To opet uzrokuje rast nezaposlenosti, pad kupovne moći, pad izvoza, pad uvoza, manje ubranih poreza u državnoj blagajni.

Kroz povijest je bilo mnogo primjera kad su vlasti odlučile ne intervenirati, ali su na kraju ipak promijenile odluku. Opća pravila da bi država uvijek trebala intervenirati ili nikad ne intervenirati jednako su pogrešna, no bavljenje financijskim krizama ostaje uvijek veliki suvremeni problem.

Novi dnevnici

  1. Dvostruka mjerila i u Hrvatskoj policiji: branitelja ubiti smiješ, a kriminalca ne od ppetra komentara 4
  2. Koliko su slični KGK i IJ kao predsjednici države? od rodjen komentara 1
  3. Spor oko mimohoda kao puzajuća ustavna kriza od vkrsnik komentara 42
  4. Srnjak i žena koja to nije od drvosjek komentara 41
  5. Istria - terra dolente od Atomos komentara 15
  6. Dosta mi je više falsifikatora istine i vremena (nastavak) od Feniks komentara 62
  7. Dosta mi je više falsifikatora istine i vremena od Feniks komentara 24
  8. predsjednica opet razočarala od aluzija komentara 28
  9. Miljenićev poučak: Trebaju li političari počet bježati od građana? od sm komentara 59
  10. «De-photoshop-iranje» najvažnije rečenice za budućnost države* od rodjen komentara 4
  11. Ja sam zbunjen od drvosjek komentara 56
  12. "Antifašizam" Zorana Pusića kao borba protiv hrvatstva i demokracije od vkrsnik komentara 9
  13. Ministar V.Mornar dužan je postupati po rezoluciji Vijeća Europe i zaštititi školarce od ppetra komentara 35
  14. Četiri novosti iz energetike: Finska (nuklearna), Jordan (solarna), Italija (baterije), Kina (ugljen) od Zoran Oštrić komentara 10
  15. Dva presedana od bosancero komentara 7
  16. Bleiburg - mitovi i stvarnost od Weteran komentara 123
  17. «10 najvećih problema» i 10 najvećih uzroka teškoća države od rodjen komentara 0
  18. Makedonija ti daje ljubav i sne od 3103 komentara 12
  19. Komemoracija ili prije „komemoracija“ u funkciji povijesnog revizionizma od Feniks komentara 12
  20. blajburška tumačenja kako razumjeti od aluzija komentara 0
  21. Pola godine prije parlamentarnih izbora od Robert Hirc komentara 0
  22. Za posao u Pravosudnoj policiji, nazovi 098 477 911 Orsat Miljenić i Arsen Bauk sređuju stvar od ppetra komentara 46
  23. 17. svibanj 1945. – 17. Svibanj 2015. od otpisani komentara 41
  24. Navlakuša pa sačekuša otimača ljudskih egzistencija* od rodjen komentara 0
  25. Srbi vole Luzera, đenerala Dražu od Zoran Oštrić komentara 24

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Feniks
  • hlad
  • indian
  • leddevet
  • otpisani

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 5
  • Gostiju: 33

Novi korisnici

  • efka
  • Saša Ceci
  • darkblueau
  • A jel
  • trigan