Ovaj dnevnik se bavi razmišljanjima koliko se država treba miješati u situaciji nastanka financijske krize, te koliko nam je u razdoblju od nastanka Hrvatske koristila ili štetila konstantna ekonomska politika.
Trebaju li vlade ublažavati porast cijena imovine ne bi li smanjile vjerojatnost financijske krize? Treba li središnja banka postati „zajmodavatelj u krajnjoj nuždi“ u situaciji kad kriza likvidnosti posljedično dovodi i do krize solventnosti? U takvoj situaciji spriječava se jaka deprecijacija valute koja zbog nelikvidnosti uzrokuje val stečajeva. To opet uzrokuje rast nezaposlenosti, pad kupovne moći, pad izvoza, pad uvoza, manje ubranih poreza u državnoj blagajni.
Kroz povijest je bilo mnogo primjera kad su vlasti odlučile ne intervenirati, ali su na kraju ipak promijenile odluku. Opća pravila da bi država uvijek trebala intervenirati ili nikad ne intervenirati jednako su pogrešna, no bavljenje financijskim krizama ostaje uvijek veliki suvremeni problem.
Danas je 01.08.2009. godine, PDV nam je 23%, uveden je krizni namet, turisticka sezona ce podbaciti, sve u svemu ne pise se dobro. Prica se da bi predsjednik Mesic ostao na Pantovcaku jos jednu godinu, da bivsi premijer Sanader i dalje se cuje sa ministrima a i nedavno je snimatelj dobio otkaz radi majce na engleskom jeziku.
Ovim kratkim dnevnikom zelim se osvrnuti na svoje prijasnje dnevnike, te zaobici politiku. Ajmo malo pricati o ljudima, o narodu koji trenutno zivi u ovom stanju. Cjelo vrijeme se pitam, koliko ovaj narod moze trpiti? Trpili su madjarski hegemonizam, srpski hegemonizam, trpili su sve i svasta,no nisu se predali. Problem je sto sad trpe od svojih.
18.08.2008.- http://pollitika.com/sta-sad-samo-se-znate-buniti-cmizdriti-zaliti
14.01.2008.- http://pollitika.com/kamo-dalje
Upravo pobjegli predsjednik Vlade dugo nas je obmanjivao uvjeravanjem kako će Hrvatska ostati po strani od globalnih zbivanja, pa je kriza neće zahvatiti ili će je samo neznatno okrznuti.
Zabavljao nas je „zlim“ Slovencima prikazujući ih kao glavni hrvatski problem.
Ljudi od struke su znali da Hrvatska ne može ostati po strani i da će doći do produbljivanja krize, koja će neminovno iz financijske prerasti u gospodarsku, a Vlada nije imala i nema program za ublažavanje posljedica koje će kriza generirati kroz gubitak radnih mjesta, smanjenje kupovne moći, a onda nemogućnost punjenja državnog proračuna o kojem opet ovisi i školstvo i zdravstvo, plaće i mirovine i ..... sve.
Državni proračun 2009. donesen je na način kao da krize nema.
Uspaničeni pobjegli predsjednik Vlade, kad je vidio da je vrag odnio šalu, oformio je pri Vadi savjetodavni tim stručnjaka, koji nije i bojim se da neće moći pomoći, ne radi nedostatka volje i znanja, već radi ograničavajućeg djelovanja politike.
Vlada bi možda i prihvatila neke ideje i prijedloge, samo kad bi na Savjet mogli prebaciti i svu odgovornost.
U prošlom dnevniku pisao sam o fiskalnoj i monetarnoj politici. Kao reakciju dobio sam više privatnih pitanja, pa sam zbog opsežnih odgovora odlučio sve staviti u novi dnevnik.
U ovom dnevniku pisat ću o ustroju Europske središnje banke i HNB, te o njihovim strukturama, ciljevima i zadacima, kao i o nekim inicijativama Znanstvenog društva ekonomista oko rješavanja aktualne gospodarske recesije u Hrvatskoj.
Također ću se osvrnuti i na fiskalnu politiku unutar zemalja Europske monetarne unije i Hrvatske.
Prvi dio dnevnika je više edukativni, a namjera mi je jasno istaknuti kakvu monetarnu politiku vodi ESB, a kakvu HNB, a u drugom dijelu iznijet ću i svoja razmišljanja.
EUROPSKA SREDIŠNJA BANKA sastoji se od Savjeta guvernera (između ostalog formulira monetarnu politiku Eurozone), Izvršnog odbora (implementira monetarnu politiku i provodi regulatorne odluke) i Generalnog savjeta (doprinosi sustavu nadzora i koordinaceije ESB-a).
Ciljevi monetarne politike EU su održavanje stabilnosti cijena u srednjem roku uz nisku stopu inflacije od oko 2%, podupiranje gospodarske politike unije, visoka zaposlenost i održiv neinflacijski rast.
Samo se cuju crne vijesti, a na zalost premalo prijedloga za skupljanje love.Raspravlja se kome treba uzeti vise, a kome manje.OK ima tu i nesto dobro:
Prvi put primjecujem da ljudi razumijevaju koliko je ozbiljna situacija.Jos prije 5-6 mjeseci vecina nije ni sanjala sve ovo.Lokomotiva naseg razvoja koja se kretala u 5 brzini ( 3 km na sat) se polako zaustavlja ali.... na nizbrdici.
Uppppppppppps jako nezgodno!
Uzrok je sasvim jednostavan: u pec lokomotive se vise nema sto ubaciti:Zadnja je skurena INA.Trebao je biti i HEP ili nesto drugo, ali paralelna svjetska kriza nas je sprijecila da i njega spalimo na putu u nove pobjede.( I jos veci dug)
Putnici se polako dizu i razmicu zastore i kuze da se zbiva zastoj sa laganim proklizavanjem lokomotive u nazad.Tu i tamo koja kapljica znoja niz zabrinuta cela...
Imamo prvi element:
PREPOZNAVANJE REALNOSTI
Prave krize jos nema, ali ima sve vise nelikvidnosti, ali nas ni kriza sad vise nece zateci na spavanju.
I to je dobro.
U Hondurasu, digla se velika frka oko banana Chiquita.
Banane su naime veoma važan faktor za tu zemlju.
Demokratski izabrana vlada predsjednika Manuel Zelaya-e, povisila je plafon najnižeg mogućeg osobnog dohotka za 60%.
Prošla su samo dva tjedna, i vojska je srušila vladu.
Je li ovo povezano sa velikim naporima koje su uložile multinacionalne kompanije da se povuče zakon o minimalnom osobnom dohotku, za sada nije poznato.
Poznato je samo da se Chiquita obratila za pomoć obratila ustanovi "Honduras National Business Council" kako bi se na vrijeme zaustavili uzroci, bog te pito čega osim Kalimerove nepravde.
Inače, plantaže banana Chiquita se opisuju kao koncentracijski logori. Radno vrijeme je od 6.30 ujutro, do 19.00 navečer.
Radničke ruke gore u gumenim rukavicama na visokim temepraturama.
Mnogi od njih imaju samo 14 godina.
Pod vodstvom Sam "Banana Man" Zemurray-a, Chiquita posluje s bananama od početka 20 stoljeća.
Zemurray je jednom prilikom izjavio: "U Hondurasu, jedan magarac je skuplji od jednog člana parlamenta".
Još je od dvadesetih godina prošlog vijeka Honduras počeo ovisiti o milosti i nemilosti ove velike tvrtke.
Višegodišnja politika ulaganja u one društvene skupine koji su zapravo potencijalni birači umjesto u kvalitetne programe za poticanje gospodarstva daje i odgovarajuće (loše) rezultate. U ekonomiji se malo toga događa slučajno. Ako vučeš poteze paušalno, nerespektirajući struku, nego s jednim okom gledaš papir na kojem nabacuješ zakonske prijedloge, a s drugim gledaš kroz prozor da vidiš tko ti je došao protestirati, ni ne možeš očekivati nikakav kvalitetan pomak.
Eto dogurao sam i do devetog nastavka – što znači da sam bio više uporan nego vidovit - jer je samo naivnima današnja kriza bila nešto neočekivano! Svaka kriza uz loše i zaoštrene gospodarske prilike nužno komplicira ukupnu društvenu klimu, koja se nužno negativno prenosi na kvalitetu međuljudskih odnosa. Tako je posvuda već dobrano prisutna „navijačka!“ nervoza (očito i na ovom portalu), koja, uz rastuće siromaštvo, nesigurnost i neizvjesnost skreće naglaske s bitnih stvari ka preživjelim ideološkim nabojima. Kad bi se stvari potpuno zapustile uskoro bismo se mogli naći u unutarnjim sukobima.
Da su takve opcije moguće pokazuje nekoliko stvari kojima smo zadnje vrijeme svjedočili:
• Posljednji lokalni izbori su bili prezagušeni porukama o takozvanoj opasnosti od „komunizma“ (mada je ovaj kolabirao sam od sebe i više se ne može vratiti);
Danas je u jutarnjem objavljen zanimljiv članak. U tom članku reporterka Forbesa govori o različitim aktualnostima za vrijeme krize u SAD-u i Hrvatskoj, investicijskom bankarstvu, komparira itd. Sve je to toliko površno napisano da sam odlučio reagirati jer ovim se javnosti (namjerno ili nenamjerno) plasira određeno mišljenje koje baš nema previše veze sa realnošću...
U lipnju 2009. registrirano je 56,4 posto novih vozila manje nego u lipnju 2008. U prvih šest mjeseci ove godine broj registriranih novih vozila za 48,6% posto je manji u usporedbi s istim razdobljem 2008.
Bruto domaći proizvod realno je manji za 6,7% u prvom tromjesečju 2009. u odnosu na isto tromjesečje 2008. godine.
U razdoblju od lipnja 2008. do svibnja 2009. ukupna industrijska proizvodnja u usporedbi s istoimenom proizvodnjom iz razdoblja od lipnja 2007. do svibnja 2008. bilježi pad za 3,8%.
Mjesečni obujam industrijske proizvodnje u Republici Hrvatskoj u svibnju 2009. u usporedbi s industrijskom proizvodnjom iz svibnja 2008. bilježi pad za 7,1%.
