S proljećem vrača se živost na ulice i trgove gradova. U Zagreb su se ovog vikenda događale neobične igre bez granice. Mladi vodeće stranke pozicije i isto takvi vodeće stranke opozicije izvodili su ulične performanse. Mladi HDZ-a su pokretima tijela pokušali dočarati nerad prvog čovjeka opozicije, Zokija Milanovića, a mladi SDP-a parolama su ukazivali na nesposobnost Premijerke Kosor i njenog HDZ-a u rješavanju gospodarskih problema.
I jedni i drugi su u pravu. Milanović i SDP rade premalo. Jadranka Kosor, HDZ i sateliti ne rade na rješavanju problema već suprotno, stvaraju nove. Ali ljudi, mladi ljudi, pa to su i ptice prije odlaska u tople krajeve znale. Jeste li vi mladi i naivni ili se informirate preko starih tiskovina. Stvarno starih.
Zašto vladajuće smeta nerad opozicije?
Izvor: Crom Alternativne Vijesti, 22 Ožujak 2010
Ima nešto od čovjeka do čovjeka što nas sve veže, a neda se dirati, omogućuje samodrživost elite i u isto vrijeme spriječava istinski napredak čovječanstva.
To nešto je toliko jednostavno da od jednostavnosti može zaboljeti glava, stvarati i dodjeljivati si novac, bogatiti se i kupovati tišinu bilo kojeg glasa koji pokuša prijaviti najveću prevaru otkrivenu nakon 2 Svjetskog rata. Ključ ogromne moći koja nam je okovala svaki pokret proizlazi iz stvaranja platežnog sredstva. Najveća od najvećih igara se sastoji u privatnom upravljanju sustavom za izdavanje sredstava za plaćanje.
Stiglo je doba promjena.
A imamo li mi za
velike promjene
još uopće vremena?
Ulice su pune prosjaka,
ljudi nemaju ni posla, ni plaće.
Krediti stigli na naplatu
a u kući žena jauče, dijete plače.
S čim ćemo im kupiti knjige i teke?
Odakle da im damo za prijevoz i hranu?
U kući imamo tek sitnice neke,
a od hrane, brašno šećer i po koju bananu.
Niti možemo mi ovako,
a niti djeca naša živjeti.
Dok god ne isplaćuju plaće
ne isplati se niti raditi.
Da bi na posao otišao
moraš kredit dignuti,
podmiriti prijevoz, gablec
a plaću mjesecima čekati.
Za to vrijeme treba sve plaćati
i krediti su došli već odavno na naplatu
noćima i noćima razbijam glavu
odakle novac za struju, vodu, za ratu.
Htio bih biti pošten čovjek
i učiti djecu jednakom poštenju,
a riječ mi zastaje u grlu
dok gledam u praznu zdjelu.
Gledam po ulicama ljude koji posrcu, s grčem na licu, očiju koje se cakle od suza. Neki posrču od očaja, neki od umora, neki od briga, a poneki od alkohola, ubijajući u njemu svoju tugu i nedostatak povoljnih životnih prilika.
Jesmo li u govnima?
Narod željan krvi – to smo mi postali. Hranimo se aferama, skandalima, krađama, mitom i korupcijom. Ako nam protekne par dana bez takve droge izgubljeni smo, nastupa apstinencijska kriza. I nije za zamjeriti većini ljudi koji su postali ovisni o lošim stvarima. Sve je crno, ništa nije dobro, ništa ne može biti dobro i ništa neće. Nije nam vladajuća garnitura, a ni ona oporbena puno pomogla da razmišljamo pozitivno.
Još sam 05 prosinca 2008 objavio članak „GUVERNER COSMO ROHATINSKI“. Bit ću bezobrazan pa ću sam sebe citirati jednim jako prognostičkim dijelom tog teksta:
Ovaj sasvim kratki članak želim napisati kako bih pojasnio zašto smatram da je u slučaju prazne državne blagajne (dakle: kod nas) najbolje dići PDV, a ne uvoditi druge poreze.
Prvo da kažem da nisam ekonomist po struci, dakle, nemam diplomu. Ovo su razmišljanja na temelju zdravog razuma.
Postoji fama da u ovoj krizi treba poticati potrošnju i smanjivati poreze. To je tako u udžbenicima. Manji porez povećava potrošnju (jer se cijene smanjuju), a potrošnja povećava potražnju za proizvodima, a potražnja povećava proizvodnju, što dovodi do većeg zapošljavanja, a više zaposlenih do veće potražnje itd.
To je tako u udžbenicima. Međutim, potrošnja se može podijeliti na potražnju za domaćom robom i uvoznom robom. Uvozna roba su ne primjer čokolada, automobili, veći dio obuće i odjeće itd. Već je dosta vremena naša potrošnja iznad realnih mogućnosti (razlika dolazi iz zaduživanja). Velika potrošnja dovodi do toga da smo uglavnom orijentirani na uvoz, i na prodaju uvozne robe.
Naša "draga" premijerka priča ono što joj najbolje ide. Priče za malu djecu. Pričica Crven-ka-pica kako ju priča sijeda glavica natjerala mi suze na oči. Kada sam čuo nisam mogao vjerovati. Što to ona hoće reći? Borba protiv korupcije u kojoj nema nedodirljivih?
 Prosvjednici na cesti Velika Gorica - Zagreb |
Ovo doba godine — poznato kao sezona grijanja i poreznih prijava — me uvijek nagoni na razmišljanje, što bi moglo bolje, što bi trebalo biti jednostavnije itd.
Evo što mi pada na pamet...
Porez na dohodak
Recimo, porezna prijava. Sjećam se kako je nekad prijava bila dokument koji je valjda samo idiot mogao krivo popuniti. Sjećam se da sam je popunjavao rukom. Danas, mislim da ne bi bilo šanse popuniti rukom poreznu prijavu, uvijek popunim obrazac Erste banke u Excelu, isprintam ga i pošaljem. Ali je taj obračun vrlo složen.
Jeste li ikad razmišljali koliko se novaca troši na izradu poreznih prijava, njihovo tiskanje, slanje, pa obradu u poreznoj upravi, isplatu — na na ono što se vraća, već trošak isplate na račun? Prošle godine je bilo oko milijun prijava. Neka papir i toner koštaju kunu, ili neka obrasci koštaju 5 kn, poštarina 10 kn, trošak obrade jedne prijave i isplate povrata još 5 kn, to je 20 kn po prijavi (minimum!) dakle 20 milijuna kuna! (Radi jednostavnosti, milijune kn ću skratiti kao Mkn u daljem tekstu)
Negdje krajem siječnja ( SEEbiz od 20.1.2010) HNB je priopćio javnosti da su Prihodi od turizma pali 15% ili više od milijardu eura.
„Pred svakom hrvatskom krčmom raspeti Kristuš visi“
„Pijan kao majka“, često izrečeno.
Nekada su rakiju davali i trudnicama – da bi im olakšali porod. Odatle tako zvučan opis pijanstva.
Stoljećima je poznata ljekovitost rakije: za obloge, masažu, dezinfekciju rana, skidanje temperature, liječenje srčanih tegoba (u kombinaciji s glogom), u liječenju bolova u trbuhu (stomaklija), ekcema, zubobolje , za uklanjanje masnoće u krvi i sniženju krvnoga tlaka ( u kombinaciji s bijelim lukom), za liječenje dišnih organa (s anisom, mentom), pa i za prevenciju svinjske gripe.
Medovina je bila piće starih Egipćana, Grka, Rimljana, Vikinga pa i Slavena.
