pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

O krizi je teško govoriti obzirom da imamo najviše nekretnina, casha, auta a sada i jahti u Evropi, obzirom da gradimo i takve skupe stvari koje nikad nitko nije i neće, obzirom da imamo najviše aparata za izvanredna stanja i sređivanje, obzirom da se kod nas najviše uživa i poklanja, obzirom da sve to jako dugo teče i da ni rat nije mogao ništa tome, obzirom da imamo istu vlast desetljećima, najviše cijene i zarade na raznom a i na kamatarenju te najviše prihode u proračunima uz najviše imovine.

O krizi je također teško govoriti kada se u sređivanju cesta, ulica i infrastrukture zarađuje kao nigdje a da je nered svakim danom sve veći, nestaju jedno za drugim vodocrpilišta i raspada se jedan za drugim dio osnove koju je nekad netko postavio i izgradio, čak do stupnja da više nitko i ne pomišlja stvarno srediti kakvu katastarsku kartu.

O krizi je također teško govoriti kada su zarade financijskog sektora veće nego ikada igdje u svijetu.

U Italiji poznatog Berlusconija krasi jedan slikoviti nadimak „Il cojone“ („kojun“ po dalmatinski ili „Il coione“ talijanski znači mudonja ali s negativnom konotacijom). Ali i mi za trku „kojuna“ imamo! Ne samo jednoga!!

Kriza je u svijetu, pa eto, kriza i kod nas – samo kao da bismo se trebali strpiti! Tako nam naša vlast direktno ili indirektno poručuje. Eh, kad bi samo to tako bilo – ali sve se bojim da nije. Pamćenje sličnih stvari iz prošlosti ne daju mira. Prijatelj iz Belgije mi nekidan piše da je i kod njih inflacija dosegla 2,5 %, i da su sve zabrinutiji. Tamo su cijene goriva: Super 98 €1.59, Super 95 €1.58, Diesel €1.45; tekući plin €0.60. Kod nas je neznatno niže, ali razlike u osobnim dohocima, mirovinama i ukupnom standardu su neusporedive. Uostalom, mi točimo nekvalitetno gorivo proizvedeno u našim rafinerijama koje tamo na crpke ne bi moglo ni doći, pa znači da smo s cijenama goriva na istome, ili višem nivou nego kod njih - a razlike u standardu nemjerljive.

Analizom podataka o prosječnom rastu neto plaće za prosinac 2007. godine (posljednji objavljeni podatak u svih 6 zemalja, bez Kosova) prikupljenih sa stranica nacionalnih statističkih agencija, došli smo do još jednog poraznog podatka za Hrvatsku. Na godišnjoj razini, najviši nominalni rast plaća ostvaren je u Crnoj Gori i Srbiji (22%). Slijedi Makedonija (12%), BiH (11%), Slovenija (6%), i na kraju Hrvatska (5%). Izražena u eurima, prosječna plaća u prosincu 2007. Iznosila je 870 eura u Sloveniji, 676 eura u Hrvatskoj, 436 eura u Srbiji, 376 eura u Crnoj Gori, 348 eura u BiH i 253 eura u Makedoniji.

Dok se narod zabavlja zbivanjima na Kosovu (koje Hrvatska još nije priznala) i Srbiji, Državni zavod za statistiku u tišini je objavio da je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za prosinac 2007. iznosila 4.958 kuna. To je 223 kune više nego u prosincu 2006. godine, ili 4,7%. Kako je inflacija na godišnjoj razini u prosincu iznosila 5,8%, plaća u prosincu 2007. godine tako je bila realno 1,1% NIŽA nego u istom mjesecu prošle godine.

Naravno, neki takvo stanje ne drže dramatičnim pa se zabavljaju problemom Kosova, referendumom za NATO, Pankretićevim autom, Milanovićem i Pusićkom. Nek se narod igra...