Ovo ide za ekipu koja nije zadovoljna Josipovićem, naravno. Aktivističku scenu koja je ljuta na establishment, koja vidi snagu u narodu. I mudrost isto tako.
Pitanje za ekipu: Možemo li mi pronaći kandidata koji će biti toliko dobar, da bismo bili toliko motivirani da glasamo za njega, umjesto za Josipovića. I da ga otfuramo u drugi krug.
Na prošlim izborima imali smo tako samo kandidate establishmenta. Možda pokoji padobranac, ali bez šire političke podrške, znači nebitan lik.
E sad. Kada bismo hipotetski mogli pronaći svog kandidata, taj ne bi bio iz establishmenta, a imao bio širu podršku. Znači nešto što još nismo vidjeli.
No, vjeruje li netko od vas da mi možemo naći takvog kandidata koji će biti bolji od kandidata establishemnta? Od Ive Josipovića?
Ivo Josipović je čisto usputno govoreći, dobio 32,4% od 44% izašlih na izbore u prvom krugu. Iliti 14,3% ukupne glasačke populacije. Ne zvuči toliko puno.
Ustavni sud je - u usporedbi sa ostalim predmetima - brzo donio odluku o haraču, tj. kriznom porezu kojeg nam je Jadranka namjerila obračunavati do kraja slijedeće godine. I dobro da je tako - na posebno važna pitanja nacionalnog značaja treba reagirati brzo. U ovom slučaju, Ustavni sud je imao i dodatni motiv za brzo djelovanje - naime, teško je obavljati redovan posao kada je Ustavni sud konstantno zasipan desecima tisuća novih prijedloga za ocjenu ustavnosti kriznog poreza - a sve zbog prakse da paravo na povrat harača imaju samo oni koji su podnjeli zahtjev za ocjenom ustavnosti.
Rezultat je pred nama - svojim priopćenjem (pdf file) od 17. studenog Ustavni je sud podržao harač. U tom priopćenju suci Ustavnog suda redom odbacuju prigovore koji su stavljeni na teret kriznom porezu - osobno se ne osjećam kompetentnim komentirati sve, no jedno objašnjenje mi je istoga trenutka privuklo pažnju.
Lokalni izbori su uistinu posebnost, i to iz više razloga – od toga da se koalicije često spajaju na lokalnoj razini po principu dobrih osobnih odnosa, do veće naklonjenosti biračkog tijela nezavisnim kandidatima, a od ove godine su i snažno obojeni osobnim karizmama pojedinaca, budući su se župani, gradonačelnici i načelnici po prvi puta birali neposredno. U takvom spletu brojaka prilično je teško detektirati rezultate, pobjednike i gubitnike. K tome u cijelu priču treba ubaciti i podatak o izrazito velikom broju jedinica lokalne samouprave, tako da nitijednoj stranci nije teško nabaciti neki podatak o stotinama vijećnika ili desetinama načelnika. Kako bi se što pravilnije procijenili pokazatelji ovih izbora, nužno je odrediti kriterije, koji će s jedne strane biti dovoljno jednostavni kako bi bili razumljivi, a s druge strane dovoljno kompleksni kako bi što vjernije opisali političke promjene.
Vratimo li se koji korak unazad, doći čemo do rasprave o unaprijeđenju stranice pollitika.com. Tu sam osobno malo nadobudno odmah u glavu predložio ideju JOT lobija kao prirodne posljedice jedne javne političke stranice koja okuplja ljude sklone aktivizmu, no prvi problemi nastaju već u samom startu bilo kakvog izlaska u javnost. OK. Pollitika.com možda je spremna za korak dalje, ali ne previše. Ipak smo ovdje više manje svi ziheraši.
Stoga ću u nastavku proslijediti sljedeći tekst koji prije svega govori o nivoima kvalitete rasprave.
Naime, pollitika.com je postala mjesto s određenom reputacijom ne samo zahvaljujući znanju, već možda prije svega zahvaljujući kulturi dijaloga koja je uzrokovala mnoge kvalitetne rasprave i umrežavanju tog znanja koje po sebi ne predstavlja puno.
O JOT lobiju
TitoTudjman reče kako samim time što bloga on postaje dio JOT lobija.
Ta mi se ideja priznati ću, ne sviđa niti najmanje. Lobi ne može biti jak ako nema jak kriterij za uključenje, što i samom lobiju daje smisao i snagu. Može svatko blogat, blogaju i Lion Queen i Bijesdrugi i Mithandir i Pajo Patak i mnogi drugi uvaženi i manje uvaženi članovi.
No, teško da je internet postao jak zahvaljujući nevjerodostojnim pojedincima. Čisto za primjer, pojedinci koji izjavljuju da je najnormalnije da se u predizborno vrijeme laže i koji samim time i osobno najnormalnije lažu, rijetko kada će biti citirani kao relevantan izvor i okosnica kreiranja mnijenja.
Jedno neodgovorno i manipulatorsko pisanje ostavilo je tako blagi dojam da se ne internetu pojavljuje svakakav materijal koji je eto čak i niže kvalitete od materijala koji izniču iz klasičnih medija. Svi znamo da na internetu ima doslovno svega i svačega, ali internet je postao jak medij upravo zahvaljujući relevantnim izvorima, izvorima koji tetoše vjerodostojnost i osobni ugled.
U rapravama oko potencjalnih kandidata za budućeg premijera, jedan od najčešće isticanih i zahtjevanih kriterija jest da kandidat mora biti politička ličnost. I odmah zatim slijedi ocijena da jedan od najozbiljnijih kandidata za premijera, Ljubo Jurčić, jednostavno nije politička ličnost.
Kvalifikacija da netko nije "politička ličnost" spada u rang takozvanih samorazumljivosti ili "argumenata" koje nije potrebno dalje kritički obrazlagati. Naime, samorazumljivosti ostavljaju takav efekt. Slično kao kad za nekoga danas biva rečeno - "on je komunjara". U mnogih nakon toga slijedi samo "aha", bez potrebe za daljnjim pojašnjenjem, sve u trenutku postaje potpuno jasno.
