Gledajući jučerašnje vijesto o konačnom oslobađanju kapetana Laptala prva misao koja mi
je pala na pamet:"Koju li će paradigmu za svoje ničim izazvane javno izrečene/napisane prejudicirane optužbe kapetana Laptala sada izmisliti poznati hrvatski bard IZ Čičak?"
Dobih odgovor u današnjem izdanju Jutarnjeg lista, a koji je plemeniti Čičak sveo na :"Znam kako je biti u zatvoru kada nisi kriv!"
E, pa ljudi do kud seže licemjerje i amoralnost ovog lika!!! On je tipičan primjer kako se licemjerje pratvara iz sramotne karakteristike osobe u društveno prihvatljivu osobinu. Zar njegovo robijanje može biti opravdanje za sve lopovluke, pogodovanja, malverzacije i sl. koja je činio i čini i činiti će nadalje skupa sa Puhovskim i Bancem???!!!
Nagradno pitanje glasi:"Koja je profesija, zanimanje, zvanje IZČ?"
Ovdje se neću baviti krivnjom ili nevinošću kapetana Kriste Laptala. Pokušat ću objasniti kako je Jutarnji list u slučaju Laptalo uspio da "vuk bude sit, a koza cijela", odnosno kako se dogodilo da te novine ne demantiraju informaciju svog novinara Ivana Zvonimira Čička da su hrvatski političari imali informaciju da je Laptalo znao za drogu na svome brodu i da bi bio uhićen u Hrvatskoj da nije u Grčkoj, ali da objavom "isprike" u kojoj se žali što je Čičkov tekst "shvaćen kao sugeriranje Laptalove krivnje" dobiju od osuđenika interview.
Nije više novost da je kapetan Kristo Laptalo, naš Dubrovčanin, onaj fetivi Dubrovčanin završio iza rešetaka grčkog Zatvora u Ateni. Ulaziti u odluke suda više nema smisla. Sve je rečeno više puta i u ovom trenutku uz odgovornost grčkog pravosuđa možemo jedino još optužiti Ivicu Sanadera, Dubravku Šuicu, ministra vanjskih poslova te pravosuđa na licemjernom ponašanju tjekom suđenja i nakon suđenja. Dubravka Šuica napravila je toliki gaf pokazajući koliko je ograničena samom činjenicom kada je pljuvala odluku suda u Grčkoj, a da pritom nije rekla riječi na one koji nisu pomogli, a mogli su, a uzgred imaju i utjecaja. Može njoj Kristo biti i susjed i drag građanin, pošten, vjeran, uzoran i cijenjen kad ona ne prima novac od njega već od onih koji nisu dragi, nisu pošteni, nisu vjerni, nisu uzorni i nisu cijenjeni, a to je Država pod paskom Hrvatske demokratske zajednice.
Koja je razlika između apatrida i osobe s državljanstvom? Apatrid nema domovinu, nema državljanstvo, ali svejedno negdje živi, negdje radi i svojim radom doprinosi nekoj sredini. Nema pravo birati ili biti biran u organe vlasti (to je privilegij osoba s državljanstvom), ali u konačnici apatridu je svejedno. Ono što apatrid nema je osjećaj da će ga njegova država zaštiti nađe li se negdje u Svijetu u nevolji, za razliku od osobe s državljanstvom.
Tome služi državljanstvo. Valjda. Ukoliko imate državljanstvo zemlje s uređenom diplomacijonm. Diplomacijom koja ima stil, manire, školu i tradiciju.
A što je s kapetanom Laptalom? Da li je on apatrid ili se možda samo tako osjeća? Jer kaže predsjednik Mesić da Laptalo i NIJE PREVIŠE TRAŽIO POMOĆ! Nije mi jasno Predsjedniče, što je trebao napraviti Laptalo, kleknuti na koljena i zamoliti državni aparat da ga pita kako je? Ili je možda trebao poslati molbu s biljezima!? Pa valjda se podrazumijeva da će se diplomacija njegove države angažirati na njegovom slučaju, pa valjda tome diplomacija i služi. Ukoliko nije tako, čemu slati diplomate uokolo i plaćati im smještaj u vrijeme modernih komunikacija kada se sve može obaviti telefonom ili internetom?
Dubrovnik je opet u šoku.
Dva događaja, dva sudska procesa, oba izvan Dubrovnika i granica Hrvatske, ponovo su uzbudila duhove u gradu podno Srđa. Jedan s drugim nemaju nikakve veze, ali vremenska koincidencija izricanja presuda i nehotice navode na usporedbu. A ona dodatno konsternira javnost.
Pravda je spora ali dostižna, stara je izreka za kojom se poseže u trenucima nezadovoljstva kad raskorak između prava i pravde 'bode oči' i 'para uši'. U ovoj situaciji ni to ne pomaže. Prije bi se moglo reći: Nije pravda toliko spora, koliko je nedostižna! Uza svu konsternaciju koju ovakva sintagma nosi.
Ukoliko ste kojim slučajem zaboravili, kapetan Kristo Laptalo još uvijek se nalazi u pritvoru u nekom od grčkih zatvora pod optužbom da je kao kapetan broda švercao kokain. U čitav slučaj uključio se predsjednik Mesić koji je izdao garancije za Kristu Laptala, atenski profesor prava Nikolaus Androulakis , pa čak i nogometni golman Tomislav Butina koji se stavio na raspolaganje obitelji Laptalo. No Ivo Sanader, koji se javno hvalio u predizbornoj kampanji kako je grčki premijer njegov dobar prijatelj, još uvijek nije ništa poduzeo kako bi pomogao kapetanu Laptalu.

Sjećate se HDZ-ovih promidžbenih spotova u nedavnoj predizbornoj kampanji? U nekima se Sanader pojavljivao uz razne europske dužnosnike. Neki su čak i otvoreno podržavali Sanadera. Sve je to bilo u svrhu pokazivanja običnom puku kako je Sanader prihvaćen u Europi. E dobro… a sjećate li se kapetana Laptala? Ne? Kristo Laptalo? Možda vam je poznato… uglavnom… radi se o našem čovjeku koji je bio kapetan broda kojeg su grčke vlasti zatvorile jer je na tom brodu pronađena pošiljka droge u jednom od kontejnera.
Svi oni koji bar malo znaju kao to izgleda na brodu punom kontejnera, znaju da kapetan broda apsolutno nema pojma što se u tim kontejnerima stvarno nalazi već mu jedino ostaje vjerovati tovarnom listu. Brod je samo sredstvo prijevoza. Baš kao i što je autobus sredstvo prijevoza, pa ako uhvate nekog putnika da nešto šverca, nastrada putnik, a ne vozač.