Otišao nam je Sanader, nacija je u deliriju. Pobijediti će Josipović, čekaju nas bolja vremena.
Da.
Hajmo biti malo realni. HDZ nije Sanader, već je cijela korupcijska mreža koja prekriva sve institucije unutar Države. Odlazak jednog čovjeka je priča o Pedru, ne o rješenjima. Isto tako, SDP nije Josipović, niti njegovi snovi. Već je struktura koja savršeno dobro funkcionira godinama u suživotu sa korupcijskom mrežom. Razlog zašto je Bandić napustio ovaj brod nije zato što je Bandić korumpiran, već zato što je previše uzimao, bez rukavica, primitivno, pa je postao trn u oku javnosti. SDP više voli birokrate koji će mjesecima prodavati priču da bi si nešto maznuli, namjestili natječaj i slično. No, to je u modusu operandi naših partija. Iskoristi poziciju, ne budi lud.
Izgleda da je Damir Petričić, „baby-face“ politolog i negdašnji aktivist Akcije Mladih“ mnogo toga „skrivio“. No skandal u kojeg nas je zapetljao ima dugačke i daleke korijene.
Donedavno poznati Krašićanin Ivan Penić je imao je blistavu karijeru u hrvatskoj politici koja je poslije izbora 2003 godine naglo zgasnula. S njegovih cca 55 godina rano je za povlaštenu saborsku mirovinu. Zašto ga „renovirani“ (Sanaderov) HDZ nije više trebao za nas nije važno pitanje. On i nije glavni lik ovog članka; spominjem ga tek kao uvodnu ilustraciju onoga što se ovih dana događa. To se slikovito može prezentirati blic-uvidom u njegovu političku biografiju. Pamtim ga kao predsjednika Fonda za privatizaciju, potom Ministra privatizacije (u onim nesretnim vremenima koja je Šima Krasić svojim nalazima ovjekovječila - ali tadašnji Sabor i Vlast nisu stvari popravile, ni krivce pokažnjavali (ni danas za to nemaju volje ni hrabrosti - mada su donijeli odluku da se u novi Ustav ugradi nemušta klauzula o nezastarijevanju pretvorbeno-privatizacijskog kriminala – što je „ribica na dugom štapu“.)
Sjenkina napomena!. . .
Jedna od zagonetki koja me proganja već duže vrijeme je uvođenje ISO (International Organization for Standardization ) normi u državna poduzeća i ustanove. U hrvatskim firmama najčešće se uvode sustavi upravljanje kvalitetom ISO 9000 i upravljanje okolišem ISO 14000. Hrvatski zavod za norme ili skraćeno HZN član je ISO-a.
U pravilu, nakon implementacije sustava kvalitete firme priređuju svečanosti kod dodjele certifikata i s ponosom objavljuju tu novost u poslovanju. Tako su napravile i Hrvatske autoceste, HEP, HŽ, Podravka ali i mnoge druge državne i privatne firme, ministarstva i ustanove. Produkt sustava kvalitete trebla bi biti racionalna proizvodnja uz kvalitetniji i jeftiniji proizvod ili usluga. Korisnici tih proizvoda i usluga trebali bi to prepoznati.
Možda je došlo vrijeme da skinemo ružičaste naočale, protrljamo okice i pogledamo oko sebe. To što se vidi je tmurno, crno, ma tamno crno. Za krizu koja nas razara uglavnom optužujemo gospodarstvenike. Od radnika preko menadžera pa do odgovornih u vladi. Optužbe su uglavnom opravdane.
Međutim, postoje indirektni krivci. Policija, pravosuđe, financijske inspekcije i državno odvjetništvo. Oni moraju gospodarstvu omogućiti poslovanje prema zakonima.
Posao policije, državnog odvjetništva i financijskih inspekcija obavljaju "zviždači", novinari blogeri i ostali amateri. Profesionalci za tu vrstu posla, policija i odvjetništvo, uglavnom nakon otkrivanje nepravilnosti "utrče" u predmet, osumnjičenim omoguće uništenje dokaza i onemoguće javnosti pristup novim informacijama. S vremenom se predmet zagubi u ladicama ili se razvodni pa takav nema osnova za pokretanje postupka. Krivci za nepravilnosti budu nagrađeni i napreduju u karijeri. U svakom trenutku ti nagrađeni kriminalci mogu a i ponekad podižu tužbe protiv onih koji su se drznuli ukazati na kriminal što su biseri odradili.
Prema svim saznjanima opći nered i nerad, javašluk, nepotizam, kriminal (javne nabave) i potpuna neodgovornost na svim razinama glavne su značajke rada i poslovanja HEP-a.
Preplaćivanje HAC-a, "Dalekovoda", Izgradnja HE Ličko Lešće bez lokacijske dozvole ...
HEP se, kao i mnoga druga poduzeća, sustavno razarao kroz potpuno neodgovornu kadrovsku politiku, jer je to javno poduzeće (kao i druga uostalom) poslužilo kao mjesto uhljebljenja vjernih vojnika partije. I dok je u sustavu socijalističkog samoupravljanaj generani direktor morao biti član SK-a, za partijsku opredjeljenost nižeg rukovodnog kadra jedva da je itko pitao, sada je čitava rukovodna vertikala sastavljena od "partijskih" kadrova, gotovo da i nema rukovoditelja koji nije član HDZ-a.
Dok je na vlasti bio SDP bili su oni iz SDP-a. SDP je poslije onog poludebila D. Begovića doveo partijskog poslušnika i "biciklistu" (pognut prema gore, gazi prema dolje) Ivu Čovića, čovjeka koji istinaibog ne zna što o nečemu misli i kakav stav ima, ali zato jako dobro zna što misli i kakve stavove zastupa njegov šef.
| Da su danas izbori kome bi dali svoj glas? |
Zanimljivo je koliko ozbiljnih žena i muškaraca žele postati fikusi, odnosno predsjednica/predsjednik RH. Obično kada se želi omalovažavati predsjednika onda se kaže da je biljka s malim, skoro nikakvim ovlastima. S druge strane na tog istog predsjednika strašno se ljute što je učinio ili rekao ovo ili ono. Na njega se ljuti crkva, ljute se vladajući, ponekad i spavajući. Pojam spavajući označava oporbu koja u ležećem položaju, uz lagano grickanje budžeta čeka da vladajući sami odustanu od vladanja.
Osim interesa pojedinaca za Predsjednika RH, interes pokazuju stranke, udruge i razne podzemne organizacije. Svi bi oni željeli imati pod kontrolom osobu koja obnaša predsjedničku funkciju.
Tvrdnja iz naslova žalosna je istina koja se dokazuje u bezbroj primjera. Mediji, nakon odlaska Sanadera, slobodnije istražuju i objavljuju primjere pljački u svemu čime upravlja država. Upravo je nevjerojatno što se otkrije, koliko drsko i bezobrazno uprave javnih poduzeća pljačkaju proračun. Nevjerojatno kako sve te pljačke odobravaju: Skupštine društva, Nadzorni odbori, Radnička vijeća, sindikati i radnici.
 Sredstvo korupcije na Zračnoj luci Zagreb
|
Uprave nisu u mogućnosti samostalno provesti pljačku. Pljačke se obično provode kroz nabave roba i usluga. U procesu nabave postoje određene zakonske odredbe koje propisuju određene procese. Da bi se stvorio privid zakonitosti poslovanja uprave su organizirale svoja povjerenstva, svoje direktore i svoje računovođe. Svi oni rade protivno pravila struke, zakonskih odredbi i zdravog razuma.
Isto tako, uprave su organizirale svoje nadzorne odbore, svoja radnička vijeća, sindikate, braniteljske udruge, ribička i teniska društva...
Te "svoje" ljude uprave su nagradile radnim mjestima, visokim plaćama, stimulacijama, privilegijama tipa automobil, službena kartica i sl. Od svojih ljudi uprave dobiju sve potrebno za pljačku. Dobiju zakonski privid, šutnju i podršku pred radnicima i javnošću.
Želimo li razumjeti temelj problema u svezi SH moramo se vratiti u 1991. kad je na ondašnjem VUR-u, 18. travnja donesen Zakon o pretvorbi, a i još mnogo ranije. Zašto?
Upravo zato jer je tim zakonom Republika Hrvatska postala vlasnik svih dotada društvenih poduzeća.
Ovo naglašavam zbog onih koji tek sad nakon 18 godina, uzaludno i manipulacije radi, raspravljaju o legitimnosti i legalnosti tog zakona.
Temeljem Zakona o privatizaciji od 1. ožujka 1996. Fond za privatizaciju, nakon završenog međunarodnog javnog natječaja, provedenog na zakonit način (suparnici u natječaju se nisu žalili) 18. lipnja 2005. potpisuje ugovor s Orco-m o javno-privatnom partnerstvu.
Da je u tom ugovoru (sporazumu) javno-privatno partnerstvo vrlo dvojbeno, to je valjda svakome jasno.
Ali,postavlja se jedno logično pitanje: Zašto prema hvarskom poduzeću bitno drugačiji odnos nego prema bilo kojem drugom u Hrvatskoj?
Odgovor je vrlo jednostavan. Pravna služba u SH-u je, svojom dugogodišnjom neaktivnošću, dočekala privatizaciju s neraščišćenim imovinsko-pravnim odnosima.
