Tagovi

Dubrovnik sazrio za uvodjenje policijskog sata ?

Sasvim iznenadjujuce ( barem za mene) cini se ove ljetne sezone Dubrovnik preuzima primat jednog od najopasnijih gradova na Mediteranu.Proslogodisnje udaranje Menzela u straznjicu i par incidenata sa turistima iz Srbije se jos moglo podvesti na pojedinacne incidente i pojasniti na osjetljivost bombariranog grada spram turista iz Srbije ili Crne Gore.
No ove godine vise nema nikakvih posebno istaknutih meta.
Napada, se pljacka divlja i rastjeruje turiste na globalnoj bazi.
Poslije premijerkinog truda na granici i doceka Madjara uz dobrodoslicu i obecanu sigurnost ( kad je vec ljubaznost stvar daleke proslosti) je tocka na i duge liste incidenata koji su sad vec daleko prije INCIDENTI i PRAVILO nego slucajnost i pojedinacni slucajevi.
Sve cu cesci clanci i pisma turista iz Ceske koji se zale na incidente, provokacije napade, kradje i ostecivanje imovine na Jadranu.
Na zalost nekad zaista sigurni Dubrovnik uz opce bezvlasce i afere na dnevnoj bazi sasvim je zanemario ovaj problem.
Bojim se da turisti - nece.

"Teško je biti prorok na domaćem ognjištu"

Mali prilog današnjim prosvjedima ZA Varšavsku kroz Čičkovo pero od prije gotovo četrdeset godina.

Teško je biti prorok na domaćem ognjištu

Studenti! Beskućnici!
Posljednji pjesnici nemirna života što svoju pjesmu živite! Obraćam se vama, kao jedinim ostacima ovog manipuliranog svijeta koji nije zgrabljen uništavajućim žrvnjem zaglupljivanja. Vama koji niste još dokrajčeni jezivim mentalitetom sitne kruhoboračke svakidašnjice. Prijatelji, mi neimamo svojih domova jer svijet je naš dom! Naš su svijet, svaka studentska soba u kojoj ima mjesta za ilegalca, svaka podstanarska i podrumska sobica u koju stane čovjek, njegove skripte, veliko mu mlado srce i duša, te vječno nemirna misao.
Tko smo mi, beskućnićka braćo, da nas svijet toliko mrzi, odbacuje i prezire. Zar smo najgora od svih podvrsti zoon politikona; mi koji bismo danas-sutra trebali postati vodstvo ovoga naroda, njegova misao i duh, intelekt i čin.

Smradovi

Odnos hrvatskih političara prema narodu najbolje mi oslikava narodna izreka "sit gladnom ne vjeruje". Siti političari ne vjeruju da je strašna kriza zavladala jadnom našom. Masni političari ne žele priznati da su za tu krizu oni odgovorni. Oni su je stvorili. Svojom sebičnošću, lakomošću i kvarnošću uništili su i uništavaju sve dobro što je država imala.

Ne prezaju, debele guzice, surađivati s podzemljem. Normalno im je utjecanje na pravosuđe. Zapošljavanje podobnih i nesposobnih, za njih je pravilo. Zakoni, demokracija i ljudska prava, u državi sitih političara rijetka je iznimka. Udio laži u hrvatskoj politici, od Hebrangovih deset posto, uz Sanadera i Kosoricu popeo se i preko devedeset posto.

Prijedlog konačnog rješenja u Hrvata

Gledajući i slušajući službena priopćenja visokopozicioniranih dužnosnika vladajuće stranke i državnog aparata s jedne strane, i osluškujući sve slabiji puls svekolikog pučanstva, počevši od radnika, seljaka, umirovljenika, nezaposlenih i inih, mislim da mi se je upalila lampica kako prebroditi probleme koji se kumuliraju u našoj lijepoj državi. Dakle, država je prekapacitirana. Optimalan broj stanovništva bi trebao sašinjavati isključivo članstvo i simpatizeri vladajuće stranke. Ostale bi trebalo prevesti na program iste, a ukoliko to nije moguće, locirati, uhititi i transferirati u sabirne centre za u kojima vlada red, rad i stega, kako bi se radom za opće dobro okanili rogoborenja protiv stranke koja je zaslužna da uopće žive u ovako lijepoj državi. Crkva bi ovakav prijedlog rješenja vjerovatno zdušno prihvatila, Papa Ivan Pavao je ionako pokojni, pa ne treba spuštati pogled pred moralnim autoritetima. Banke bi slobodno mogle ući u posjed nekretnina i za simboličan iznos ih prodati članovima vladajuće stranke, dok bi za sebe zardžale one nekretnine kojima bi mogle trgovati na svjetskim tržištima.

Borba protiv korupcije kao dodvoravanje Evropi

Već godinu dana smo podvrgnuti torturi medija i službenih priopćenja glede borbe protiv korupcije. U uređenoj državi u kojoj svatko radi svoj posao i u kojoj se vjeruje struci i profesiji, odgovorna osoba tvrtke bude smijenjena, procesutirana i upućena na odsluženje kazne bez da se utroba dotičnog servira na pladnju svakom domaćinstvu koje ima uključen tv ili radio prijemnik. Silna pompa i lajanje oko navodne borbe protiv korupcije služi isključivo u političke svrhe, nebi li se stvorio eho koji bi udobrovoljio naše prijatelje iz Evrope, pa da se Hrvatskoj prestanu davati direktni i indirektni signali kako je korupcija rak rana društva. Paradoks je u tome što raja ili ne kuži, ili nema tu moždanu vijugu za shvatiti da je većina onih koji viču "držite lopova" na svoje položaje i funkcije došla uglavnom političkom i inom korupcijom, te da se troši ogromna količina celofana nebi li se sve lijepo statistički prikazalo kroz stručan i profesionalan rad. Ovdje ne osporavam postignute rezultate u borbi protiv korupcije, ali poznavajući vinovnike jedne i druge strane, tkz.

Što smo kao narod?

Gdje je nestao optimizam u Hrvata? Krležin Trdak Vid pokušava shvatiti što mu se to događa u državi koja bi trebala biti njegova, u kojoj bi se trebao osjećati sigurnim i zaštićenim kao u majčinoj utrobi. Umjesto toga razmatra mogućnosti ima li za njegovu djecu mjesta pod suncem negdje daleko, kao što su to činile i generacije Hrvata prije. Samo, prije su zato bile krive komunističke nemani i doba mraka, a sad kada je par strotina tisuća Srba humano raseljeno i lišeno svojih radnih mjesta, stanova i domova, gle čuda, naš Trdak Vid u svojoj državi nema gdje glavu nasloniti, bez posla, stana, oni koji su jamili reže na njega poput kusatih pasa, jedini prijatelji su mu, čini se, banke, a čim potpiše, odnosi se zahlađuju i opomenica iznosi kojih tričavih stotinjak kuna. Trdak Vid polako shvaća da živi u zemlji u kojoj je žuja doista jedini zakon, sve ostalo je samo privid. Privid koji je uostalom vladao u vremena kada se je zbog kritičkog razmišljanja moglo završiti u zboru koji je pjevao Malu Florami u Jasenovcu. Što smo mi uopće kao narod, i koliko nam država može trajati, a da bude po mjeri svojih državljana?

Ima li pilota u avionu?

Pokušavam se nasmijati zamišljenoj situaciji da sam jednom davno na ispitu profesoru pokušao proturiti tezu kako neka relativno mala država netom izašla iz ratnih sukoba, na humanitarnoj pomoći, razrušena i devastirana, sa strelovitim rastom ino zaduženja i nezaposlenosti, može imati stabilnu domaću valutu, koja još i jača u odnosu na vodeće svjetske valute. Taj ispit na tadašnjem Ekonomskom fakultetu bi bio ravan studentskom samoubojstvu. Ništa zato, po nekima, to je ionako bio komunjarski faks, valjda je slična situacija bila i sa fakultetima medicine. Dječji kardiokirurg svjetskog ugleda teško može proći u Hrvatskoj ako nije po mjeri dušobrižnika, pa taman da se radi o životima stotine djece. Kod takvih naši dušobrižnici potajno vode bolesnu djecu preko veze, ali da nitko nezna. Ovo je bila mala paradigma. Hrvatska je sretna zemlja u kojoj se svakodnevno teze koje su teoretski nemoguće u praksi dokazuju kao moguće.

Jesu li Bjelokošćani napredniji od Rvata

Dakle, razmišljam o tome da li uopće nešto napisati, a da se klonim kritike i kritizerstva. Odgledah posljednju epizodu serijala o Titu. Mentalno zagađenje. Našli se kepeci koji su si umislili kako su sudjelovanjem u serijalu podigli spomenik svom egu, a očito je da su počinili moralno i stručno samoubojstvo. Kao prvo, serijal nije ni dokumentaran, ni povijesni, krajnji cilj je formiranje tijeka svijesti kod gledatelja, slikovni zapisi u potpunoj suprotnosti sa čitanim tekstom, čak se i osonovnoškolci podsmjehuju tom uratku. Ako ništa drugo, trebalo bi ukinuti pristojbu za HTV, bar dok iz svojih plaća ne vrate ono što su Vrdoljaku i bratiji isplatili. U doba Tita sam se furao na hipi pokret, besplatno sam studirao, priznajem da sam imao sretnu mladost po tom pitanju, iako mi je svako zlostavljanje i totalitarizam odvratno. Sadašnju demokraciju doživljavam isključivo kao mogućnost mijenjanja programa na daljinskom, i prestrašno odvratne ostvarene hrvatske snove poluintelekata koji su dobro unovčili tuđe suze.

Hrvatska sakrila leševe Srba iz Pakračke poljane (2)

Imam potrebu komentirati komentare iz svog prethodnog dnevnika. Radi se o citiranom naslovu članka iz dnevnog tiska, a cilj nije bio licitiranje o žrtvama s ove ili one strane. Imao sam namjeru ukazati na to da su se događale teške i mučne stvari, da se je paralelno odvijala pretvorba i privatizacija, tisuće i tisuće ljudi je imalo svoje male i velike sudbine, bilo je lova u mutnom, mediokriteti su formirali javno mnijenje i masovnu psihologiju, a u konačnici zastupam tezu da je osnova svakog ratnog sukoba u prekrajanju strukture vlasništva nad nacionalnim dobrima i resursima. Ono što me više brine, je nedostatak smisla za ironiju, humor i satiru, što ukazuje na sveopću uskogrudnost, a to može biti vrlo opasno u komunikaciji među osobama. Pa više ima ukomponiranog humora u bilo kojem filmu koji obrađuje tematiku iz drugog svjetskog rata, nego u cijeloj produkciji novijeg hrvatskog filma. Smijeh dušu liječi, a mi se dnevno možemo tisuću puta nasmijati nekim stvarima iz svakodnevnice. Ali ne, sve se hoće prikazati nekako strogo i važno, a upravo to izaziva podsmijeh.

Hrvatska sakrila leševe Srba iz Pakračke poljane

Naslov je citiran iz "Novog lista" od 26. svibnja 2010. godine, a podnaslov glasi : "Sama je vlada u studenome 1995. godine u Pakračkoj poljani ekshumirala i obducirala, a potom bez identifikacije i anonimno, na pravoslavnome groblju u Kukunjevcu, pokopala 19 tijela, koja je 1993. ekshumirala Komisija UN-a". Iznad naslova stoji tekst :"Na pomolu veliki skandal: Krije li Hrvatska država već petnaest godina tajnu nestalih u Pakračkoj poljani". Prvi dojam koji se javlja nakon pročitanog teksta je taj da nitko iz vlade ne može imenom i prezimenom odgovarati za eventualni skandal, jer niti je čuo, niti je što vidjeo. Leševi se nisu mogli sami pokopati, eksumirati, seliti i ponovo zakopati. Za to je potrebna logistika, mehanizacija, ljudstvo i organizacija. Oni koji su sudjelovali u tome, jesu li moralni i časni ljudi, čime su kasnije nagrađeni i kako su prošli oni koji su znali za to i nisu u tome htjeli sudjelovati. Povucimo paralelu sa pretvorbom i privatizacijom. Izvršena je sukladno sa tada važećim zakonskim propisima, jedna od odgovornih osoba je čak imenovana za ministra MUP-a, sada je navodno jedan od bogatijih Hrvata, tihi susjed, daleko od očiju javnosti.

Novi dnevnici

  1. Biti pluralist u svijetu neprofesionalnih medija od čovjek iza gomile komentara 14
  2. Kukuriku "kulturnjaci", NVO mafijaši i kriminalci od MKn komentara 20
  3. Začarani vrtuljak: Zašto Banac nije branio i pravo Dejana Jovića na stručno mišljenje? od sm komentara 67
  4. „Ovo danas je gora ustašija nego ona iz 1941.“ od Feniks komentara 30
  5. Neka „radnička prava“ su sredstva pljačke građana od rodjen komentara 16
  6. Tragom jedne odluke od marival komentara 18
  7. Antifašistička antimozgovna tragikomedija od MKn komentara 13
  8. Članovi biraju: Čeka li Karamarka smjena ili još jedan mandat na čelu stranke? od sm komentara 3
  9. Hasanbegovićeva epska borba sa parazitskim polusvijetom od Laganini komentara 121
  10. Jel' se od 2001. do danas išta promijenilo? od Feniks komentara 5
  11. Šta mi možda jedemo od Skviki komentara 0
  12. Četnikovanje zataškavanjem četništva i podmještanjem izmišljanog ustaštva od ppetra komentara 12
  13. Ne može to tako, pope od drvosjek komentara 32
  14. Epilog sage o Crnoji: Civilno društvo jedino izvuklo korist od sm komentara 19
  15. Presumpcija nevinosti za hrvatske branitelje ne vrijedi od MKn komentara 33
  16. Crnoja potpuno razotkriven / Hasanbegović također uhvaćen u klinču sa suprugom jednog nounara ljevičara od Laganini komentara 52
  17. Europski apartheid od Zlatno doba kap... komentara 12
  18. Politički transferi: Po čemu se slučaj Sabo razlikuje od onog Gordane Rusak? od sm komentara 28
  19. Krvavi pir udbaško kriminalne hobotnice – likvidacijom Crnoje zataškavaju DUUDI, APIS, Matićevo samopostavljanje dijagnoza od Laganini komentara 33
  20. Ako HDZ i Most dopuste da im vladu kroje mediji, onda su bolji novi izbori od MKn komentara 62
  21. Slučaj Crnoja: Hoće li Orešković primijeniti zapadni demokratski standard? od sm komentara 102
  22. Stvaranjem afere Karamarko želi izbjeći odgovornost za izborni rezultat od sm komentara 30
  23. Izdajica sam, jer izdajem hrvatske izdajice od ppetra komentara 61
  24. Da sam član SDP, stao bih uz Milanovića! od Feniks komentara 20
  25. Moje mesto u registru izdajnika od Golgota komentara 73

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 0
  • Gostiju: 15

Novi korisnici

  • čovjek iza gomile
  • foringas
  • asdlhes
  • Relja Koprolcec
  • Belre