Tagovi

Borba protiv korupcije kao dodvoravanje Evropi

Već godinu dana smo podvrgnuti torturi medija i službenih priopćenja glede borbe protiv korupcije. U uređenoj državi u kojoj svatko radi svoj posao i u kojoj se vjeruje struci i profesiji, odgovorna osoba tvrtke bude smijenjena, procesutirana i upućena na odsluženje kazne bez da se utroba dotičnog servira na pladnju svakom domaćinstvu koje ima uključen tv ili radio prijemnik. Silna pompa i lajanje oko navodne borbe protiv korupcije služi isključivo u političke svrhe, nebi li se stvorio eho koji bi udobrovoljio naše prijatelje iz Evrope, pa da se Hrvatskoj prestanu davati direktni i indirektni signali kako je korupcija rak rana društva. Paradoks je u tome što raja ili ne kuži, ili nema tu moždanu vijugu za shvatiti da je većina onih koji viču "držite lopova" na svoje položaje i funkcije došla uglavnom političkom i inom korupcijom, te da se troši ogromna količina celofana nebi li se sve lijepo statistički prikazalo kroz stručan i profesionalan rad. Ovdje ne osporavam postignute rezultate u borbi protiv korupcije, ali poznavajući vinovnike jedne i druge strane, tkz.

Što smo kao narod?

Gdje je nestao optimizam u Hrvata? Krležin Trdak Vid pokušava shvatiti što mu se to događa u državi koja bi trebala biti njegova, u kojoj bi se trebao osjećati sigurnim i zaštićenim kao u majčinoj utrobi. Umjesto toga razmatra mogućnosti ima li za njegovu djecu mjesta pod suncem negdje daleko, kao što su to činile i generacije Hrvata prije. Samo, prije su zato bile krive komunističke nemani i doba mraka, a sad kada je par strotina tisuća Srba humano raseljeno i lišeno svojih radnih mjesta, stanova i domova, gle čuda, naš Trdak Vid u svojoj državi nema gdje glavu nasloniti, bez posla, stana, oni koji su jamili reže na njega poput kusatih pasa, jedini prijatelji su mu, čini se, banke, a čim potpiše, odnosi se zahlađuju i opomenica iznosi kojih tričavih stotinjak kuna. Trdak Vid polako shvaća da živi u zemlji u kojoj je žuja doista jedini zakon, sve ostalo je samo privid. Privid koji je uostalom vladao u vremena kada se je zbog kritičkog razmišljanja moglo završiti u zboru koji je pjevao Malu Florami u Jasenovcu. Što smo mi uopće kao narod, i koliko nam država može trajati, a da bude po mjeri svojih državljana?

Ima li pilota u avionu?

Pokušavam se nasmijati zamišljenoj situaciji da sam jednom davno na ispitu profesoru pokušao proturiti tezu kako neka relativno mala država netom izašla iz ratnih sukoba, na humanitarnoj pomoći, razrušena i devastirana, sa strelovitim rastom ino zaduženja i nezaposlenosti, može imati stabilnu domaću valutu, koja još i jača u odnosu na vodeće svjetske valute. Taj ispit na tadašnjem Ekonomskom fakultetu bi bio ravan studentskom samoubojstvu. Ništa zato, po nekima, to je ionako bio komunjarski faks, valjda je slična situacija bila i sa fakultetima medicine. Dječji kardiokirurg svjetskog ugleda teško može proći u Hrvatskoj ako nije po mjeri dušobrižnika, pa taman da se radi o životima stotine djece. Kod takvih naši dušobrižnici potajno vode bolesnu djecu preko veze, ali da nitko nezna. Ovo je bila mala paradigma. Hrvatska je sretna zemlja u kojoj se svakodnevno teze koje su teoretski nemoguće u praksi dokazuju kao moguće.

Jesu li Bjelokošćani napredniji od Rvata

Dakle, razmišljam o tome da li uopće nešto napisati, a da se klonim kritike i kritizerstva. Odgledah posljednju epizodu serijala o Titu. Mentalno zagađenje. Našli se kepeci koji su si umislili kako su sudjelovanjem u serijalu podigli spomenik svom egu, a očito je da su počinili moralno i stručno samoubojstvo. Kao prvo, serijal nije ni dokumentaran, ni povijesni, krajnji cilj je formiranje tijeka svijesti kod gledatelja, slikovni zapisi u potpunoj suprotnosti sa čitanim tekstom, čak se i osonovnoškolci podsmjehuju tom uratku. Ako ništa drugo, trebalo bi ukinuti pristojbu za HTV, bar dok iz svojih plaća ne vrate ono što su Vrdoljaku i bratiji isplatili. U doba Tita sam se furao na hipi pokret, besplatno sam studirao, priznajem da sam imao sretnu mladost po tom pitanju, iako mi je svako zlostavljanje i totalitarizam odvratno. Sadašnju demokraciju doživljavam isključivo kao mogućnost mijenjanja programa na daljinskom, i prestrašno odvratne ostvarene hrvatske snove poluintelekata koji su dobro unovčili tuđe suze.

Hrvatska sakrila leševe Srba iz Pakračke poljane (2)

Imam potrebu komentirati komentare iz svog prethodnog dnevnika. Radi se o citiranom naslovu članka iz dnevnog tiska, a cilj nije bio licitiranje o žrtvama s ove ili one strane. Imao sam namjeru ukazati na to da su se događale teške i mučne stvari, da se je paralelno odvijala pretvorba i privatizacija, tisuće i tisuće ljudi je imalo svoje male i velike sudbine, bilo je lova u mutnom, mediokriteti su formirali javno mnijenje i masovnu psihologiju, a u konačnici zastupam tezu da je osnova svakog ratnog sukoba u prekrajanju strukture vlasništva nad nacionalnim dobrima i resursima. Ono što me više brine, je nedostatak smisla za ironiju, humor i satiru, što ukazuje na sveopću uskogrudnost, a to može biti vrlo opasno u komunikaciji među osobama. Pa više ima ukomponiranog humora u bilo kojem filmu koji obrađuje tematiku iz drugog svjetskog rata, nego u cijeloj produkciji novijeg hrvatskog filma. Smijeh dušu liječi, a mi se dnevno možemo tisuću puta nasmijati nekim stvarima iz svakodnevnice. Ali ne, sve se hoće prikazati nekako strogo i važno, a upravo to izaziva podsmijeh.

Hrvatska sakrila leševe Srba iz Pakračke poljane

Naslov je citiran iz "Novog lista" od 26. svibnja 2010. godine, a podnaslov glasi : "Sama je vlada u studenome 1995. godine u Pakračkoj poljani ekshumirala i obducirala, a potom bez identifikacije i anonimno, na pravoslavnome groblju u Kukunjevcu, pokopala 19 tijela, koja je 1993. ekshumirala Komisija UN-a". Iznad naslova stoji tekst :"Na pomolu veliki skandal: Krije li Hrvatska država već petnaest godina tajnu nestalih u Pakračkoj poljani". Prvi dojam koji se javlja nakon pročitanog teksta je taj da nitko iz vlade ne može imenom i prezimenom odgovarati za eventualni skandal, jer niti je čuo, niti je što vidjeo. Leševi se nisu mogli sami pokopati, eksumirati, seliti i ponovo zakopati. Za to je potrebna logistika, mehanizacija, ljudstvo i organizacija. Oni koji su sudjelovali u tome, jesu li moralni i časni ljudi, čime su kasnije nagrađeni i kako su prošli oni koji su znali za to i nisu u tome htjeli sudjelovati. Povucimo paralelu sa pretvorbom i privatizacijom. Izvršena je sukladno sa tada važećim zakonskim propisima, jedna od odgovornih osoba je čak imenovana za ministra MUP-a, sada je navodno jedan od bogatijih Hrvata, tihi susjed, daleko od očiju javnosti.

Mala impresija

Jučer sam imao goste. Dobri, dragi, domaći ljudi. Sa otoka. Slavili smo rođendan moje šogorice. Skroman ručak u restoranu koji odiše domaćom atmosferom. Svijeća za sve dobre duše u kapelici svetišta Majke Božje na Trsatu. Nikad u životu niste bili na trsatskoj gradini, i gledali Rijeku kao na dlanu? Sitnica, pa tamo sam mladost odmetiirao. Sad ćemo vas odvesti. Ne može! Na ulazu povijesnog kulturnog spomenika stameno stoje dva zaštitara u odori, samo im helebarde nedostaju. Iz naše Trsatske gradine dopire cijuk i graja veselog društva uz zvuk harmonike. Strpite se malo, svatovi su unutra, još malo pa će u crkvu. Koga se oni boje? Kome se oni mole? Koju crkvu? Koliko taj brak može potrajati? To nije moj problem. Razmišljam o tome da ovog ljeta kada budu gužve na plažama, angažiram dva zaštitara da se na miru sam okupam na plaži, pa što koštalo da koštalo. Svatovi izlaze. Prvi dojam je kako mlada uživa u ulozi mlade, ali izgleda kao da pojma nema što joj se događa, nekako razmaženo, poput princeze na zrnu graška, o svemu se ionako brinu oni stariji koji su do tančine razradili detalje da se dijete ne bi nepotrebno izložilo stresu.

Krupna riba, Polančec, u mreži

Postoje oduvijek u politici sitne i krupne ribe, kao i kazališnim predstavama i filmovima režiseri, glumci, glavni i sporedni, te statisti.
Jučerašnja vijest dana bilo je uhićenje Damira Polančeca, bivšeg potpredsjednika Vlade RH, sada već bivšeg potpredsjednika HDZ-a. Pretpostavimo da je većini pollitičara poznata kronologija, događaja, od jutra do navečer, tim više što su kamere i fotoaparati brzo bivali uključeni. Očekivao sam već neki dnevnik na ovu SUPER TEMU, ali kako je izostao pišem ovaj jutarnji, mada su moja «specijalnost» noćni dnevnici. I pišem ga, pomalo tašt, stoga što sam o Damiru Polančecu pisao dva puta. Prvi put još 29.l0.2009. s naslovom «Podravka» te rumeni Polančec i šjor Sanader - bez putovnica» a 9.l2.2009. «Sanadera i Polančeca ispitati, ako treba i uhititi».

Transkript razgovora Pukanić - Bajić - Da li će policija privesti Bajića na informativni razgovor?

Svakom imalo poštenom čovjeku se suđenja u Hrvatskoj za ubojstva Ivane Hodak , Ive Pukanića i Nike Franjića čine smješnima , tragikomičnima i najboljim dokazom koliko organizirani kriminal i mafija kontroliraju državu. Smješni zaključak korumpiranog suca Turudića (nemam dobre riječi za onakve blesave zaključke...) da je jedan beskućnik uspio vrhunski i hladnokrvno odraditi ubojstvo Ivane Hodak i pobjeći je u najmanju ruku smješno. Kada se zna da od Zagreba do Zaprešića ima ohoho kilometara pješke i da je nekim djelom puta nemoguće ići uz Savu lako se zaključi da je sva ova suđenja oko Hodakice i Pukanića (svi znamo da je i prije na Pukanića pokušan atentat...) najobičnija farsa kojom država pokušava sakriti tragove pravih ubojica...

http://www.24sata.info/vijesti/regija/28166-Hrvatska-Mladenu-Slogaru-god...

Samo pogledajte sliku Šlogara i zar Vi vjerujete da je taj čovjek ubio Ivanu Hodak JA NE !

Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosuđe

Iscječak iz knjige prema istinitinoj priči autorice Veronike Vere, izdavač DAN-GO d.o.o, Marticeva 67

Nad nekretninom u vlasništvu poduzeća prije punih deset godina pokrenut je ovršni postupak i upis založnog prava za dug star sad već osamnaest godina, a po kreditu koji nije bio moj dug niti tog poduzeća (radilo se o namještenom procesu) .
Godine povlačenja po sudovima i rješavanja sudskih sporova doslovce su iscrpile i poduzeće i moj privatni račun.
Sav privatni novac, osim ulaganja, trošila sam i na rješavanje sporova, i zatvaranje obveza u poduzeću koje sam preuzela ulaganjem vlastitih sredstava.
Kao zakonski zastupnik tvrtke, uz još jednog direktora sklopili smo ugovor o kupnji nekretnine i preuzimanju kreditne obveze sa bankom koja je već imala upisano založno pravo na nekretnini .

Novi dnevnici

  1. Dostojanstvo branitelja od Zlatno doba kap... komentara 8
  2. „Naše crpilište dobiva uskoro novog vlasnika iz Engleske, a oni su izrazili želju za čistim računima....“ – Wyatt Earp od ppetra komentara 7
  3. Za konkretne politike, a ne političarenje od Zoran Oštrić komentara 7
  4. Crtica o posrbicama, Turudiću i zakonima protiv budala od MKn komentara 20
  5. Nešto o anketama javnog mnjenja (popularnost stranaka) od Zoran Oštrić komentara 3
  6. Hrvati boluju granice između Hrvata od aluzija komentara 1
  7. Jugoslaven protiv jugoslavena - sindrom Đure G. od StarPil komentara 20
  8. HDZ-ova vlada i prolovi od Scarface komentara 6
  9. RH zašto gomila rashod bez pokrića? od aluzija komentara 3
  10. 50 nijansi ljubičice bijele od Weteran komentara 49
  11. Udba i kos zajedno protiv naoružavanja Hrvatske od drvosjek komentara 5
  12. pisari naređuju čitačima kako moraju živjeti od aluzija komentara 2
  13. Pomrčina sunca/Sjednica sabora od leptir komentara 1
  14. Europska Unija pred velikim izazovima od mario121 komentara 4
  15. Tito najzad na silaznoj putanji od drvosjek komentara 163
  16. Novi svjetski poredak od petarbosni4 komentara 38
  17. Kolinda protiv Tita. od Papar komentara 247
  18. Minusi i plusevi nove predsjednice od vkrsnik komentara 32
  19. stand up državica-hdsdpz od leptir komentara 1
  20. Branitelja više nema. Trebaju nam GRADITELJI! od Zoran Oštrić komentara 116
  21. Dijete kao industrijski proizvod – roba na tržištu! od otpisani komentara 93
  22. T. Karamarko objasnio T. Karamarka od aluzija komentara 1
  23. NEOPHODNO JE VAŽNO DA SE PRAVDA NE SAMO VRŠI, VEĆ I DA SE VIDI! od SVAGOR komentara 10
  24. „Igre Prijestolja“ u Dubrovniku i „Igre Đubrišta“ u Zagrebu od ppetra komentara 30
  25. Volim biti nenormalan pored sile normalnih od provinciopolis a komentara 7

Preporučeni dnevnici

Najkomentiraniji dnevnici

Tko je online

  • dinamitd
  • indian
  • ppetra

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 3
  • Gostiju: 22

Novi korisnici

  • BertK
  • SVAGOR
  • ziherica3
  • Justine Weber
  • Živko