Većina ovdje na pollitici je za promjene u politici i nada se da bi se promjenilo nešto u Zagrebu ako bi Kregar postao Gradonačelnik. Međutim i prije nego sam pročitao frederikov dnevnik o formalizmu, upitao sam se hoće li se što promjenuti u Zagrebu i Hrvatskoj ako padne Bandić, a zamjene ga isto tako neka rafiniranija mutna faca koji će nas vozati slijedeće četiri godine. Mislim, ako nemamo Bandiću ponuditi dostojnog protukandidata, osvjedočenog demokratu, čovjeka visokih moralnih normi, onda kao opozicija imamo zadaću još četiri godine teško raditi dok takvog kandidata ne iznjedrimo i gurnemo ga u boj za gradonačelnika. Također mislim da nemoramo ultimativno birati manje zlo. Uz veće Zlo narod će prije i lakše spoznati spoznati koliko je važno birati pravog. Uto frederik objasni razliku supstance i forme i ja zaključih „ za ime božije NE mjenjati Bandića jer će mo samo zamjenuti jednu formu drugom a supstanca će ostati ista. Dobit će mo opet samo privid demokracije a to može samo kod građana izazvati osjećaj da je nemoguće bilo što promjenuti jer „svi su isti“.
Jedna od vrijednih lekcija koju sam posljednjih godina naučio prateći politička događanja u Hrvatskoj jest da neovisno o državnoj (HDZ) ili lokalnoj (SDP u Zagrebu) doista nema smisla komentirati postupke pojedinaca na vlasti. Doista, naprosto je nevjerojatno koliko su ti ljudi savršeno sluzavi i skliski da se više ništa ne može zalijepiti za njih. Oguglali smo na afere, sindikate je moguće kupiti bačenom koskom i vrbovanjem u svoje redove, studentske blokade jednostavno ignorirati, a na prosvjede se ionako nitko ne odaziva. Zaista, u stanju sam pustiti suzu za danima kada smo prosvjedovali za Stojedinicu, kad je moguće bilo skupiti više od stotinu tisuća ljudi koji su spremni izraziti svoje nezadovoljstvo. Danas na jedvite jade tek tisuću. Drugim riječima, gotovo da nema smisla o tome niti pisati, već samo podsjetiti ljude koliko smo, kao društvo nisko pali.
Čitam danas u novinama, jučer je najavljen rat „kumovima“, najavio ga je „capo di tutti capi“. Ukinut je lovostaj, pa sam požurio svom kumu, vidjeti da i njega netko nije „očepio“. Na moju nesreću, jer „visim“ mu neku lovu, njega još nisu sredili. Problem je što smo svi mi nečiji kumovi, pa ispada da će biti opće krvoproliće u našoj lijepoj.
Onda sam se malo zamislio. Svi mi znamo da „u Hrvatskoj vlada mafija“, sada je došlo do obračuna između kumova, po načelu, „imam i ja kuma“, zašto bi samo tvoj gradio WC-e i ine prostore kojima su potrebiti Zagrepčani i počeo je veliki obračun.
Problem je što će lovostaj nastati odmah nakon izbora, a kumovi će i dalje nesmetano nastaviti raditi, to što već rade, jedino će se možda promjeniti nalogodavci.
Tu dolazimo do raznih „teorija zavjere“ u kojima su glavni akteri nalogodavci, a benefitori kumovi.
U travnju mjesecu izborni kandidati za funkcije gradonačelnika Zagreba i dva zamjenika, kao i za funkcije predstavnika građana u Gradskoj skupštini grada Zagreba, ulaze u završnu etapu uvjeravanja građana da su upravo oni "dostojni" njihova povjerenja. To u prijevodu znači da svi mi tvrdimo kako ne ćemo prevariti nikoga tko je glasovao za ono što obećavamo, i da ćemo to izvršiti nakon što budemo izabrani. Naime, poznato je kako sam i ja osobno jedan od kandidata za obnašanje takve časne dužnosti. Međutim, mene osobno zajedno sa zamjenicima ne zanima obnašati dužnost gradonačelnika Zagreba časno, moralno, dostojanstveno, na koristi svih građana Zagreba, i tomu bliže - i tomu dalje, jednostavno zato što se to samo po sebi predmnijeva. Ono što ja hoću - jesu promjene!
Razvidno je da je nakon jednog desetljeća "uprave nad Zagrebom" od strane HDZ, s nastavnim i opetovanim, po četvrti puta "reizborom" Milana Bandića za Gradonačelnika grada Zagreba i njegovih "drugova" u Skupštinu grada Zagreba, u tom slučaju osiguran kontinuitet "europeizacije" grada Zagreba na poznatim, i prepoznatim načelima SDP Hrvatske u gradu Zagrebu. Ali ne samo njihovima. Naime, većini građana grada Zagreba koji ne izlaze na izbore savršeno su dobro poznate "udarne", ili "nosive" "političke snage" u Zagrebu, kako u "režiji, scenografiji, i ikonografiji" SDP, tako i u "režiji, scenografiji, i ikonografiji" HDZ. Konačno, to je maestralno predočio uvaženi autor i komentator AP na pollitika.com. koristeći za njih naziv "kardeljisti". I dodao bih, s promjenama bez promjena u kontinuitetu vremena revolucije koja teče i teče desetljećima. Upravo zato izlaz iz postojećeg stanja predstavlja Zagrebački treći put.
Neovisni, ali ne i neutralni