Abdicirao kralj tame, postavio metresu
poganski, podlo, u svom interesu.
Mračni ju mentor naučio, kako da vara,
sa par slanih perli, karijeru da stvara.
Ko dvogrba deva, tankala je vode,
za suze joj trebala, da kroz oči ode.
Naricanje njeno savršensto je plana,
u blještavilu bliceva u po bijela dana.
Nek sunce obasja, perlu suze svake,
da ushiti naivne, jadne bedake.
Učinila od njih, poslušne je mrave,
šećer im bacala da je ne zaborave.
U ratu ginuli, a sad zrnca nose,
pognutih glava, baš se i ne ponose.
Padali branitelji na jeftine su fore,
kameleonski mijenjala, skupe je odore.
Ridala efektno i ronila suze,
nakvašenu, mokru, king je k sebi uze.
Učila je brzo, do kraja abecede,
pod nogama monarha, naučila da prede.
Cupkajući za njim poput pudlice male,
dvorske lude zbijale o njoj masne šale.
Trčkarala bi tako i do sudnjeg dana,
al dosjeti se kralj, svog đavoljeg plana.
Metresa nek za njeg vruće kestenje vadi,
iza leđa će suflirat, kako se to radi.
Koncima vezao, njene obje ruke,
micat će ih lahko, misli , bez po muke.
Al ruke njene, teške su zbog zlata,
za plakanje lažno...to je naplata.
Dok mi je Božićna prigodna tema bila pogled unatrag u Europu (i Dubrovnik) polovine 18 stoljeća (prema paneuropeizmu Ruđera Boškovića a kroz pero hrvatskog polihistora nedavno umrlog akademika Ivana Supeka (1915 - 2007), u ovoj novogodišnjoj prigodi mi se nametnuo opet jedan osvrt unatrag, ali dalje u prošlost kroz "Daleko Zrcalo", izvrsno obrađenu i zanimljivi knjigu ( A Distant Mirror: The Calamitous 14th Century). U njoj autorica američka književnica i povjesničarka Barbara Tuchman (1912-1989) kao poveznicu opisivanih događaja i odnosa u priču uvodi francuskog plemića Enguerranda VII de Coucy-a (1339 – 1397), no centralna tema knjige je ustvari živa freska 14 stoljeća (pa se knjiga više doima kao povijesno-sociološka studija). U 15-tom poglavlju spomenute knjige opisuje se događaj od prije 631 godinu o silvestarskom druženju (od 22. prosinca 1377. do cca 8. siječnja 1378. godine) jednog kralja i jednog cara u Francuskoj.