Tagovi

Posljednjim presudama Haaški tribunal provodi Memorandum2 SANU

Samo za neupućene u političku strukturu, pa onda i za pravdu koju provodi, posljednja presuda Haaškog tribunala kojom se u porvostupanjskom postupku optuženog ratnog zločinca Vojislava Šešelja oslobađa od svih točaka optužnice, može biti neugodno iznenađenje. Ona se na neki način mogla i očekivati nakon što je Radovan Karadžić kao tvorac i izvršitelj genocidne politike u Bosni i Hercegovini dobio kaznu od samo 45 godina, dok su neki drugi srpski niže rangirani vojni dužnosnici dobili doživotni zatvor.

Njemačka i Vatikan nisu više glavni saveznici Hrvatske

Glavna deviza u kreiranju vanjske politike svake države polazi od gole činjenice da za svaku državu postoje samo stalni interesi, a u skladu s promijenjenim političkim i međunarodnim okolnostima prijatelji i saveznici su prolazni. To važi i za Hrvatsku kao novu državu na još uvijek nestabilnom Balkanskom poluotoku. Na njemu s obzirom na neriješeni status daytonske Bosne i Hercegovine, gubitak pijemontske uloge Srbije, pojavu Kosova kao druge države s većinskim albanskim pučastvom i neriješennog međunarodnog statusa Makedonije, u ovom dijelu Europe postoji realna opasnost eskalacije napetosti, k tome potencirana ukrajinskom krizom a sad i s izbjegličkom krizom.

Vuk dlaku mijenja a ćud nikada, a Vučić ni dlaku ni ćud (2)

Prije dvije godine objavio sam na portalu Pollitika.com dnevnik pod gornjim naslovom u povodu boravka srbijanskog premijera Zagrebu. Povod njegovom posjetu nije došao sa srbijanske strane s ciljem da se uistinu poradi na poboljšanju odnosa između Srbije i Hrvatske, nego je povod bio pritisak Bruxellesa na Beograd da se ti odnosi počnu konstruktivno rješavati, nakon što je Srbija pod pritiskom iz Bruxellesa bila prisiljena potpisati sporazum s Kosovom. U tradicionalnoj maniri srbijanske politike prema Hrvatskoj koja se prije svega temelji na kupovanju vremena i nerješavanju obveza poražene strane, proisteklih iz Srpsko-hrvatskog rata, Aleksandar Vučić je usred Zagreba pokazao svoju pravu ćud. Uočavajući hrvatsku ocjenu Oluje kao „izvanrednu fenomenalnu akciju“, on je podvukao da se ona u Srbiji smatra sve suprotno od toga jer „mi zbog toga tugujemo“. To je bilo u doba kad još nije bila donesena presuda Međunarodnog suda pravde o hrvatskoj tužbi za genocid pa se po srpskoj i srbijanskoj politici moglo govoriti o građanskom ratu.

Novi izdajnički čin predsjednika Josipovića – odlazak pred noge Tomislavu Nikoliću

U osjetljivim hrvatsko-srbijanskim odnosima nije jasno zašto predsjednik Republike Ivo Josipović odlazi sljedećeg mjeseca u službeni posjet Beogradu, gdje će se sastati s srbijanskim predsjednikom Tomislavom Nikolićem, premijerom Ivicom Dačićem i s drugim dužnosnicima. Naravno da se odnosi sa susjednom istočnom državom trebaju razvijati u duhu međusobnog poštovanja i unapređenja suradnje, jer na ovom balkanskom prostoru upravo odnosi Hrvatske i Srbije trebaju biti temelj dobrosusjedstva i stabilnosti. Međutim u odnosima između Zagreba i Beograda nakon velikosrpske agresije još uvijek nije uspostavljen iskren dijalog na temelju kojeg bi se mogli rješavati problemi naslijeđeni iz Hrvatsko-srpskog rata iako je on završio još prije 18 godina.

Vuk dlaku mijenja a ćud nikada, a Vučić ni dlaku ni ćud

NB.
Da ljubitelji velikosrpstva ne bi mislili da sam zaspao i da sam ih pustio na miru da sanjaju o njihovim mitovima, evo jednog novog priloga na tu temu. Naravno, ne preporučam srčanim bolesnicima, jednostavno preskočite ovaj dnevnik, ali za svaki slučaj mu dajte minus. To jedino znate.

Zahlađeni odnosi između Republike Hrvatske i Republike Srbije koji su nastupili nakon što su ultranacionalnisti na čelu s predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem pobijedili na posljednjim izborima ušli su u novu fazu posjetom potpredsjednika srbijanske vlade i ministra obrane Aleksandra Vučića Zagrebu. Visoki srbijanski dužnosnik sastao se s hrvatskim državnim vrhom kako bi se udarili temelji za poboljšanje odnosa opterećenih nerioješenim problemima iz Srpsko-hrvatskog rata koji se u Hrvatskoj naziva Domovinski rat, a u Srbiji se praktički svodi na građanski rat u bivšoj Jugoslaviji.

Razlike u jednakosti ili jednakost u razlikama? I

Uvjeravajući sami sebe u to koliko se silno razlikujemo od nekoga kome skoro ne možemo biti sličniji, gotovo smo se uspjeli uvjeriti da nas kao narod i državu jedino to “razlikovanje” može spasiti. A Srbi i Hrvati su si sličniji nego to možemo i zamisliti:

http://pollitika.com/razlike-u-jednakosti-ili-jednakost-u-razlikama

http://pollitika.com/quotcetnicka-zvjeradquot-vs-quothrvatski-vitezoviquot

I dok Hrvatska s nestrpljenjem očekuje konačno pristupanje EU, čijim je punopravnim članom, istinaibog u okviru SFRJ, trebala postati već početkom 1992. i ne samo radi one ponude “Evropske trojke” iz 1991., koja je značila “prekoredni” ulazak u punopravno članstvo EU u zamjenu za odustanak od ratne opcije, nego radi pregovora koje je SFRJ na tu temu duže vrijeme vodila s EU, Srbija je očigledno “dotjerala cara do duvara”, našla se u ćorsokaku iz kojega izlaz nije ni lak ni jednostavan.
Iako je u stvari i lak i jednostavan, samo valja prihvatiti istinu i stvari nazvati pravim imenom.

Srbija je tu neminovnost izgleda prihvatila, a suštinu je srbijanski premijer Ivica Dačić napisao u današnjoj “Politici”:

http://www.politika.rs/rubrike/tema-dana/Nema-vise-skrivanja.lt.html

„Večernji list“ promovira politiku velikosrbina Milorada Pupovca

NB Evo poslatice za minusere, komunjare, velikosrbe, ravnogorce, jugohrvate, jugonostalgičare i uopće svu tu jugoslovensku bulumentu.

Pope moj

JEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO

Ciljevi (stvarni i prikriveni); metode i sredstva ...

... za njihovo ostvarenje

(Kad oni koji bi morali znati, ne znaju, oni koji bi morali vidjeti, ne vide, a oni koji bi morali čuti, ne čuju.)

I sve to na „veličanstvenoj“ proslavi ustaškog pobjedonosnog okončanja 2. Svjetskog rata 05. 08. u Čavoglavama.

Svake godine na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja održava se u Čavoglavama masovni ustaški dernek.

U zemlji koja se diči svojim antifašizmom!?

Podučit će nas tako jedan dični stameni ustaša, inače pravomoćno osuđeni ubojica, koji je, iako jedva pismen, dogurao do čina pukovnika HV (danas u pričuvi), kako su nam oni (ustaše, Hercegovci, tko li?) „drugi puta stvorili državu“, nakon što smo „onu prvu (tzv. NDH) razrajtali“.

Samo ovaj puta nas „drže pod nadzorom i neće nam dopustiti da i ovu novostvorenu razrajtamo“.
Iz njegovih riječi jasno se razabire da su oni (ustaše) ostvarili svoj programatski cilj, „rušenje Jugoslavije svim sredstvima“ i „stvorili nezavisnu hrvatsku državu“, doduše ne u granicama Velike BiH (tzv. NDH), ne da oni to nisu pokušali, ali se „protiv prevelike sile nije moglo“, tako da taj zadatak ostaje za „neka duga vremena“.

Đeneral Draža i hrvatska popustljivost prema Srbiji

Gostovanje srbijanskog povjesničara Jovana Pejina u emisiji HTV-a „In medias res“ djelovalo je šokantno na hrvatsku javnost, ali je s jedne strane otkrilo pravu stranu srbijanske politike u suočavanju s bliskom prošlošću, dok je s druge strane raskrinkalo Hrvatsku televiziju kao suučesnika u prikrivanju pravog stanja stvari u susjednoj državi. I što je najvažnije hrvatska politika zasad besramno šuti ne samo o ovom nego i o nizu srbijanskih provokacija prema Hrvatskoj u posljednje vrijeme.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci