pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nakon 60-godišnjeg diktatorskog desničarenja u Paraguayu, negdašnji paraguayski katolički biskup Fernando Lugo , prebacio se u Socijalističku internacionalnu - i upravo postao novi ljevičarski predsjednik Paraguaya. Nama bliže, u Europi, sadašnji muenchenski biskup Reinhardt Marx piše novi „Kapital“, po uzoru na poznati Marxov ali s podnaslovom "Socijalno-etička rasprava“. Nama najbliže, u neviđenoj zbrci idejnog i pragmatičnog djelovanja na duhovnom planu hrvatski nadbiskup i rimski kardinal Josip Bozanić poziva državno tužilaštvo na progon „verbalnog delikta“. Stvari su samo naoko paradoksalne – jer iza svega postoji neko logično objašnjenje!

Dva mjeseca u godini, travanj i svibanj, predstavljaju tradicionalno neurotično hrvatsko razdoblje, u kojem iracionalno nadvisuje racionalno, irealno nadvladava realno, a odgovorni i autoritativni čimbenici javnog života se počnu intenzivno vraćati u povijest, u nastojanju kreiranja što bolje (osobne, obiteljske, grupne ili ideološke) prošlosti. Radi preciznijeg opisa fenomena nacionalna neurotike, sve započinje početkom travnja kad jedni komemoriraju nastanak NDH; krajem travnja se nastavlja s komemoriranjima Jasenovačkih žrtava; početkom svibnja se evociraju uspomene na pobjedu antifašizma nad fašizmom (9 svibnja), da bi stvari kulminirale obilježavanjem „rata poslije rata“ i Bleiburške tragedije (17 svibnja) . Na kraju se svi možemo vratiti u manje-više normalni život s 30-tim svibnja tj. spomen na konstituiranje prvog višestranačkog Sabora 1990 tj. kada je nekima „mrski“ Stipe Mesića, evidentno zvijezda ovogodišnjeg hrvatskog PMS-a postao povijesni prvi premijer nove hrvatske države. No zbrka koja se svake godine proizvede unutar ta dva mjeseca je prevelika i svaki puta ostavlja duboke brazgotine.

Nikad hrvatski tiskani mediji nisu bili u težoj situaciji nego danas, a koliko su stvari ozbiljne ponajbolje ilustrira svježi slučaj kultnog splitskog tjednika Feral Tribune koji ovoga tjedna po prvi put nakon 14 godina nije izišao, niti je uopće tiskan. Naklada kakva god bila, ni približno ne može pokriti troškove proizvodnje novine, a oglašivače imaš samo ako im stalno podilaziš i ne zamjeraš se nikome, što je tragična spoznaja za novinarstvo, startna pozicija s koje je daljnja utrka jednostavno nemoguća. Da stvar bude još gora, a gore skoro da i ne može, pobrinula se država s nenormalnim nametima. Umjesto da stimuliraju novine, sve ove godine bezdušno su gušili izdavače s punim iznosom PDV-a od 22 posto, da bi se tek sad pred ove predstojeće – bez ikakve sumnje dramatične parlamentarne izbore odlučili prepoloviti porez. Ma sjajno. Još kad je Ivo Sanader danas izjavio da Vlada mora naći načina kako pomoći Feralu, shvatio sam da nisam pretjerivao kad sam zaključio da nas čeka bespoštedna predizborna kampanja, najteža i najkrvavija do sada.