JEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO NIŠTAJEDNO VELIKO
Iako malo dislocirana od balkanskih prostora, uglavnom pratim mentalne uradke na pollitika.com i nekako mi se nameće zaključak da se blogeri slažu da se u ničemu ne slažu posebice u pitanjima kako popraviti hrvatsko društvo. Dok se pojedinci dogovore oko tih preteških tema ja bih progovorila o jednoj lakšoj temi koja je proizvod napredne civilizacije konzumerizma i koja je kao takova prihvaćena pod normalno. Ćak ni moj tradicionalni Peru nije ostao pošteđen toga. Znam da ću ovim tekstom stati na žulj okorjelim romantičarima, ali ovo je nešto što me iz godine u godinu muči, i više ne želim (a bogme niti mogu) trpjeti lažne osjećaje i sva ta prokleta srčeka na svakomj čošku!!!! Nemojte me krivo shvatiti, nisam neka frigidna stara cura koja nema nikoga i svako Valentinovo provodi sama, pa je ogorčena na cijeli svijet, već mi je zlo od tolike komercijalizacije i dvoličnosti spram onoga što je nekada davno bilo samo još jedan malen (kršćanima bitan) datum. Ne razumijem zbog čega smo primorani išta kupiti voljenoj osobi? Zašto baš na taj dan? Reći ću vam zašto: zato jer je to vrijeme ljubavi i zaljubljenih! Da pojasnim? Netko (nedvojbeno neki trgovac) se jednom sjetio kako je sv.
Opet ja o neradnoj nedjelji i onome što se krije iza nje. Zadnji put sam, čini mi se možda bio previše grub ili nedovoljno jasan što je na skvikija ostavilo dojam da me nije briga za radnike u trgovinama, nadam se da ću to sada popraviti. U međuvremenu su se neke stvari promjenile, niti crkva više toliko propovjeda da je neradna nedjelja potrebna da bi ljudi išli u crkvu, već da bi obitelji bile skupa, što mi je mnogo prihvatljivije objašnjenje, a i ja sam malo blaži prema nekim stavovima crkve.
Ipak, i dalje ostajem pri svom da se iza priče o pravima na neradnu nedjelju i radnika u trgovini velikim dijelom skrivaju neki drugi motivi. A osnovna priča je tek dio istine i razloga za neradnu nedjelju.
Živi štit
Kao i u mnogim drugim prilikama ljudi za opravdanje svojih postupaka koriste žiivi štit. Sindikalci i crkva se skrivaju iza trgovaca i njihovih prava, a protivnici neradne nedjelje su kao živi štit uzeli konobare, medicinske sestre i druge koji rade nedjeljom. I svi se prepucavaju preko njih, ali baš i ne vidim da ima neke velike želje da se problemi radnika i rada nedjeljom sustavno rješavaju.
Retro više nije u modi, ali opet, kažu, dok voziš naprijed, dobro je koji put pogledati na retrovizor… ono što vidim je da nas u kontinuitetu prati nesposobnost, sebičnost, korumpiranost, neznanje i slabost, a za to nam nije nitko kriv do nas samih.
