O ovome što danas pišem sam počeo razmišljati nakon posljednjeg teksta Mirjane Kasapović u Globusu (koji mi je btw, super, no ionako mi je većina njezinih tekstova super, pa to baš i nije iznenađenje). Mirjana je u tom tekstu stavila perspektivu na mnoge komentare vezane uz posljednju Konvenciju SDPa, ali i komentirala SDPove saborske aktivnosti, pozitivnim ocjenjujući rad stranke u Saboru i intenzivan pritisak na (nesposobne i(li) korumpirane) nositelje vladajuće politike. Izrazito podržavam takve akcije - mada su unaprijed (brojem ruku vladajućih) osuđene na neuspjeh - popu jdnostavno treba reći pop, a bobu bob. Na isti način promatram i pisanje dijela autora ovdje na Pollitici. Ti tekstovi, koliko god se oni bavili "samo" detektiranjem i opisivanjem situacije, imaju vrijednost, pogotovo u zemlji u kojoj nacionalna televizijska kuća prešućuje gafove, gluposti i direktne laži, dokle god dolaze od vladajućih.