O ovome što danas pišem sam počeo razmišljati nakon posljednjeg teksta Mirjane Kasapović u Globusu (koji mi je btw, super, no ionako mi je većina njezinih tekstova super, pa to baš i nije iznenađenje). Mirjana je u tom tekstu stavila perspektivu na mnoge komentare vezane uz posljednju Konvenciju SDPa, ali i komentirala SDPove saborske aktivnosti, pozitivnim ocjenjujući rad stranke u Saboru i intenzivan pritisak na (nesposobne i(li) korumpirane) nositelje vladajuće politike. Izrazito podržavam takve akcije - mada su unaprijed (brojem ruku vladajućih) osuđene na neuspjeh - popu jdnostavno treba reći pop, a bobu bob. Na isti način promatram i pisanje dijela autora ovdje na Pollitici. Ti tekstovi, koliko god se oni bavili "samo" detektiranjem i opisivanjem situacije, imaju vrijednost, pogotovo u zemlji u kojoj nacionalna televizijska kuća prešućuje gafove, gluposti i direktne laži, dokle god dolaze od vladajućih.
Evo i mog prvog susreta sa velikim stranačkim događajem - 11. izbornom konvencijom SDPa. Sad trenutno sjedim na klupi u blizini Doma sportova, te na suncu i toplom povjetarcu pokušavam na jednom mjestu skupiti prve dojmove. U isto vrijeme u dvorani je oko 2000 delegata krenulo glasati za predsjednika, potpredsjednike, predsjedništvo i glavni odbor - sve skupa, svaki delegat treba glasati za više od 100 kandidata koje smatra najboljima za ta tijela / funkcije. Glasovanje se provodi elektronski i najavljeno je de bi trebalo potrajati dva i pol sata. što je meni dalo dovoljno vremena da izađem na zrak i sumiram dosadašnje dojmove.
Umjesto odgovora na komentare podrške i na mome blogu, ali i putem mailova, SMS-ova i poziva, evo nekoliko impresija o mojemu “rezultatu” na našoj jučerašnjoj konvenciji.
Prije svega želim zahvaliti svima koji su prepoznali ono što zagovaram i za što se zalažem, koji su me podržavali i pomagali mi u ovoj kratkoj unutarstranačkoj “kampanji”. Vama šaljem i poruku: “Ne osjećam se ni na koji način pobijeđenim, unatoč skromnom broju glasova koje sam dobio”, baš kao što se tako nisam osjećao ni npr. 1992. kada smo na izborima osvojili jedva prolaz u Sabor. Čvrsto sam vjerovao onda, kao što vjerujem i sada, da politika nije matematika, tek pragmatično prikupljanje glasova, naprotiv da ona i ne smije biti usmjerena samo tom cilju, iako je taj cilj važan.
Ivu Pukanića i mene, veže za novinare neobična situacija. Umjesto da smo mi oni koji izvještavaju, obojica smo postali hodajuće vijesti. Naravno, u mnogo čemu se razlikujemo, pa i u sitnici da se Puki šepiri u pratnji policijskog osiguranja, a ja se svaki put štrecnem kad osjetim murju u blizini.
Istina, prvi SDP-ovci na koje sam u subotu naletio bili su povezani s policijom, a susret s njima bio je ugodan. Najprije me srdačno pozdravio Ranko Ostojić, bivši ravnatelj policije, a potom za zdravlje pitao Šime Lučin, bivši policijski ministar. Dakako, nisam mogao mimoići ni Zinku Bardić, bivšu glasnogovornicu MUP-a koja me smjestila na novinarskom pultu uz samo oznaku imena i prezimena dok su drugi novinari sjedili na mjestima gdje su stajali natpisi njihovih redakcija.
* UVODNI OSVRT *
Fagoti u varijeteu: Prateći posljednje kretanja na hrvatskoj političkoj sceni može se uočiti da je napravljen oštar zaokret od 180 stupnjeva, da se događaji pretvaraju u političku fantastiku bulgakovljevske provenijencije u kojoj pokojni „veliki brat“ Josif po drugi put jaše našim prostorima, što predstavlja popriličnu regresiju u odnosu na također pokojnog a malo manjeg „velikog brata“ Josipa. Time se izvjesnim čini da je gospodin vrag (Woland) se vratio po svoje u Hrvatsku , da razni Fagoti opet izvode razne "majstorije".
Najvažnije obilježje sveprisutnih unutarstranačkih „monolema“ (moj novogovor koji predstavlja tzv. "demokratske izbore" sa samo jednim kandidatom) uvijek jest i ostaje onaj jedan, jedini, pravi, nezamjenljivi „vođa“, koji puk svoj vodi u svijetlu budućnost „velikog brata“. Tako je eto jučer održana HDZ konvencija, očekivano opet s jednim, jedinim, velikim i nezamjenljivim „vođom“, kao jedinim izborom bez protukandidata , i taj je odabran s niti jednim jedinim glasom „protiv“ ili „suzdržanim“, mada je bilo nešto nevažećih listića (kod „velikog vođe“ 14, a njegove Margarite čak 99) - što samo potvrđuje „Josifovsku atmosferu“ koja tamo već poodavno vlada - pojava ipak neviđena u skorija vremena hrvatske prošlosti!
Moram priznati da je i mene na pisanje ovog teksta potaknuo Hrvojev članak o Zoranu Milanoviću. I moram biti iskren i odmah u početku priznati da ja sa Hrvojem ne dijelim toliku količinu nezadovoljstva i razočaranja, ali iz razloga što i nisam imao tako visoka očekivanja. I ja spadam među one koji su na 10. konvenciji dali svoj glas Zoranu Milanoviću u oba kruga. Ali moji su razlozi različiti od Hrvojevih. Ja sam podržao Zorana isključivo zato jer sam smatrao da sa njim na mjestu predsjednika SDP-a imamo najbolje šanse da pobjedimo na izborima. Ljudi sa kojima sam u to vrijeme pred konvenciju razgovarao sjetiti će se mojih stavova gdje sam tvrdio da je glas za Zorana glas za čovjeka o kome ne znamo ništa, za kojega ne možemo procijeniti kakvu će politiku voditi kada jednom bude izabran na funkciju predsjednika i da li će ostvariti obećanja koja je javno iznio u sučeljavanjima sa drugim kandidatima za istu funkciju, ali da će nam njegov izbor donijeti najviše glasova iz jednostavnog razloga što je mlad, neokaljan, vješt i hrabar u javnim nastupima.
Gospodine Cerovac, hvala Vam. Nadam se da će nas Bog sve podariti sretnijom budućnosti.
Iako su prošla vremena masovnih pokreta, ostaje nam nada u promjenu pojedinca, nas samih.
Kako god da završe ovi parlamentarni izbori, stremim prema nećemu višemu, prema boljoj budućnosti..
I ja sam jedna od Maspoka.. I zato sam ovdje..
***
Našom konvencijom u subotu otpočeli smo završnih mjesec dana kampanje. Dvorana ispunjena s oko 4000 ljudi koji su potegnuli do Zagreba iz svih i najudaljenijih naših krajeva i stranačkih podružnica. Atmosfera kakvu možete samo poželjeti. Raznolikost u svakom smislu i na svakom koraku. Slobodno se može reći da je na tribinama bila dostojno zastupljena građanska Hrvatska. Kroz 10 točaka – konkretnih projekata sa adresom, skoro imenom i prezimenom na koga se odnosi, pojedinca, obitelj, društvenu skupinu progovorili smo o našem viđenju novog mandata i problema kojima se želimo posvetiti.
Izvanredna izborna konvencija SDPa se u ovome času odvija na zagrebačkom velesajmu.
Obzirom da sam tamo akreditirani bloger, događanja na konvenciji pratim direktno iz sata u sat i najsvježije i ekskluzivne podatke o tijeku konvencije možete pročitati na mrak.org.
Hrvati i ostali građani u studenome peti puta od izvojevane suverenosti i nezavisnosti izlaze na parlamentarne izbore. Iako se uvelike razlikuju od svih dosadašnjih, predstojeći izbori predstavljaju točku periodične perfidne zamjene ili ostanka jedno te istih politika.
Neovisni, ali ne i neutralni