pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Umjesto odgovora na komentare podrške i na mome blogu, ali i putem mailova, SMS-ova i poziva, evo nekoliko impresija o mojemu “rezultatu” na našoj jučerašnjoj konvenciji.
Prije svega želim zahvaliti svima koji su prepoznali ono što zagovaram i za što se zalažem, koji su me podržavali i pomagali mi u ovoj kratkoj unutarstranačkoj “kampanji”. Vama šaljem i poruku: “Ne osjećam se ni na koji način pobijeđenim, unatoč skromnom broju glasova koje sam dobio”, baš kao što se tako nisam osjećao ni npr. 1992. kada smo na izborima osvojili jedva prolaz u Sabor. Čvrsto sam vjerovao onda, kao što vjerujem i sada, da politika nije matematika, tek pragmatično prikupljanje glasova, naprotiv da ona i ne smije biti usmjerena samo tom cilju, iako je taj cilj važan.

Ivu Pukanića i mene, veže za novinare neobična situacija. Umjesto da smo mi oni koji izvještavaju, obojica smo postali hodajuće vijesti. Naravno, u mnogo čemu se razlikujemo, pa i u sitnici da se Puki šepiri u pratnji policijskog osiguranja, a ja se svaki put štrecnem kad osjetim murju u blizini.

Istina, prvi SDP-ovci na koje sam u subotu naletio bili su povezani s policijom, a susret s njima bio je ugodan. Najprije me srdačno pozdravio Ranko Ostojić, bivši ravnatelj policije, a potom za zdravlje pitao Šime Lučin, bivši policijski ministar. Dakako, nisam mogao mimoići ni Zinku Bardić, bivšu glasnogovornicu MUP-a koja me smjestila na novinarskom pultu uz samo oznaku imena i prezimena dok su drugi novinari sjedili na mjestima gdje su stajali natpisi njihovih redakcija.

Moram priznati da je i mene na pisanje ovog teksta potaknuo Hrvojev članak o Zoranu Milanoviću. I moram biti iskren i odmah u početku priznati da ja sa Hrvojem ne dijelim toliku količinu nezadovoljstva i razočaranja, ali iz razloga što i nisam imao tako visoka očekivanja. I ja spadam među one koji su na 10. konvenciji dali svoj glas Zoranu Milanoviću u oba kruga. Ali moji su razlozi različiti od Hrvojevih. Ja sam podržao Zorana isključivo zato jer sam smatrao da sa njim na mjestu predsjednika SDP-a imamo najbolje šanse da pobjedimo na izborima. Ljudi sa kojima sam u to vrijeme pred konvenciju razgovarao sjetiti će se mojih stavova gdje sam tvrdio da je glas za Zorana glas za čovjeka o kome ne znamo ništa, za kojega ne možemo procijeniti kakvu će politiku voditi kada jednom bude izabran na funkciju predsjednika i da li će ostvariti obećanja koja je javno iznio u sučeljavanjima sa drugim kandidatima za istu funkciju, ali da će nam njegov izbor donijeti najviše glasova iz jednostavnog razloga što je mlad, neokaljan, vješt i hrabar u javnim nastupima.

Gospodine Cerovac, hvala Vam. Nadam se da će nas Bog sve podariti sretnijom budućnosti.
Iako su prošla vremena masovnih pokreta, ostaje nam nada u promjenu pojedinca, nas samih.
Kako god da završe ovi parlamentarni izbori, stremim prema nećemu višemu, prema boljoj budućnosti..
I ja sam jedna od Maspoka.. I zato sam ovdje..

***

Našom konvencijom u subotu otpočeli smo završnih mjesec dana kampanje. Dvorana ispunjena s oko 4000 ljudi koji su potegnuli do Zagreba iz svih i najudaljenijih naših krajeva i stranačkih podružnica. Atmosfera kakvu možete samo poželjeti. Raznolikost u svakom smislu i na svakom koraku. Slobodno se može reći da je na tribinama bila dostojno zastupljena građanska Hrvatska. Kroz 10 točaka – konkretnih projekata sa adresom, skoro imenom i prezimenom na koga se odnosi, pojedinca, obitelj, društvenu skupinu progovorili smo o našem viđenju novog mandata i problema kojima se želimo posvetiti.

Izvanredna izborna konvencija SDPa se u ovome času odvija na zagrebačkom velesajmu.

Obzirom da sam tamo akreditirani bloger, događanja na konvenciji pratim direktno iz sata u sat i najsvježije i ekskluzivne podatke o tijeku konvencije možete pročitati na mrak.org.