pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

HDZ su u stvari korumpirani komunisti, to je jedan podmukli konglomerat koji je pljačkao i terorizirao od 1945, isto je to radio 90-ih, u medjuvremenu dijelio otkaze i povećavao socijalne razlike a sada i poskupljuje životne troškove.

Radi se o istim ljudima!

Postoji još jedan fascinantan element naivnosti u Hrvata a to je iluzija promjena - uvjerenje u crveno - crne podjele na dobronamjerne socijaliste i zle podmukle kapitaliste ili obratno.

Činjenica je da nitko od socijalističkih glavešina nikada nije odgovarao za monumentalnu pljačku za vrijeme socijalizma a isto tako je jasno da su nekadasnji proleteri (zanimljiv paradoks je to sto taj pojam implicira izostanak privatnog vlasnistva) sada u stvari najveći kapitalisti a "mudri" hrvatski narod to ne vidi.

Ivan Fumić po običaju iznosi svoje stavove, neovisno jesu li ispravni ili ne, na krivome mjestu u krivo vrijeme. Ovaj puta na komemoraciji ustaškim žrtvama u Jasenovcu. Tamo je, ne po prvi put, prozvao Katoličku crkvu u Hrvatskoj za podržavanje i simpatiziranje ustaškog režima u vrijeme II. svjetskog rata i za današnju relativizaciju, pa čak i negaciju tih zločina, gotovo ju proglasivši posljednjim bastionom ustaštva u Hrvatskoj. Fumić je svakako u tome pretjerao. Sigurno je da držanje Crkve u NDH i danas po pitanju ustaških zločina nije baš primjereno, ali ovakve Fumićeve ocjene su ipak preoštre. O Crkvi i NDH bi trebalo raspravljati, ali na nekom drugom mjestu, na kakvom okruglom stolu ili nečem sličnom, a ne u Jasenovcu. Ovako je Fumić bacio sjenu na stravične zločine u tome logoru i neupućeni slušatelji gotovo da bi mogli steći dojam, da su zločine tamo počinili katolički svećenici, a ne ustaše. Istina, bio je tamo jedan, izvjesni fra Vjekoslav Filipović alias Miroslav Majstorović, nazivan i Fra Sotona, o kome se čulo sve do Vatikana, pa su ga morali izbaciti iz franjevačkog reda, ali to je neka posebna priča.

1. ŠKOLE

kažr se da nema dovoljno škola za jednosmjensku nastavu te da treba graditi nove škole.radom škola svih sedam dana u tjednu (I subotom i nedjeljom) povećalo bi se kapacitet škola, ali ne u prostori već i vremenu, za tridesetak posto te bi se lakše i jeftinije mogla organizirati jednosmjenska nastava.
Ovime bi se pomoglo da profesori dobiju veće plaće jer rad nedjeljom treba više platiti.Profesori se ionako često bune da neobrazovani imaju veće plaće od njih, ovako bi otkrili na koji način ti neobrezovani dolaze do većih plaća pa se više ne bi čudili otkud blagajnicama i konobarima novci za novi BMW.

2.FAKULTETI

Često se čuju pritužbe na prenatrpane predavaonice,nedostatak prostora na fakultetima, te se govori o gradnjama novih kampusa i sl. Ovako bi riješili veliki dio problema s prostorom za predavanja, uštedilo bi se na gradnji novih kampusa, a i profesori bi dobili veće plaće jer rade nedjeljom.

3.SUDOVI

Neznam koliko je vas primjetilo da je mjesto predsjednika Sabora uvijek rezervirano za nekog tko je bio u komunističkoj partiji. I to na visokim položajima u KP-u. Uvijek sam govorio da komunisti i dalje imaju svoj network, da su umreženi, i da pomažu jedan drugom po partijskoj liniji.

Prvi je bio Žarko Domljan, komunist. Zatim Stipe Mesić, komunist. Sljedili su Joža Manolić, Vlatko Pavletić, Vladimir Šeks i eto na kraju Luka Bebić. Sve vjerni sinovi partije, borbena avantgarda radničke klase.

Slično je i u drugim službama gdje napreduju samo "bivši". I onda kažemo da smo oslobodili Hrvatsku? Nismo. No kako nitko od njih neće odstupiti dragovoljno trebat će vjerojatno čekati da pomru. Tek tada će Hrvatska moći odahnuti.

Ne može biti napretka dok se smjenjuju s jednog mjesta da bi otišli na drugo. To su radili i u doba komunizma. S partijskog položaja išli bi na položaj u SSRN, pa u sindikat pa u državnu strukturu, pa opet natrag na partijski položaj. I tako u nedogled. Ovo s ministrima nove vlade je repriza onoga što smo stalno gledali u komnizmu.

Odmah nakon ubojstva Brune Bušića objavljena je njegova nedovršena rasprava Ustaše i komunisti u obliku brošure koju je uredio Rudolf Arapović a kao nakladnici su navedeni "Hrvati iz Vancouvera". Rudi Arapović koji je nedavno preminuo poznavao je Brunu iz razdoblja rane mladosti i bio je u emigraciji s njim više manje stalno u vezi. Ovu raspravu već sam prenio na mom blogu i činila mi se predugom za pollitika.com. No kako su neki drugi počeli donašati bljezgarije od izjava i pripisivati ih Bruni, odlučio sam se i za objavu na pollitika.com. Vjerujem da je malo onih ovdje koji su doista pročitali bilo koji tekst Brune Bušića.

Bruno Bušić i ja nismo bili neki osobiti prijatelji. Previše smo se razlikovali u pogledima na život. Pa i na politiku. No bili smo dugi niz godina dobri suradnici i mnogo toga smo zajedno radili i poduzimali. Njegovo umorstvo u Parizu 16.listopada 1978. (istog dana je papom postao Ivan Pavao II.) ne samo da me je strahovito pogodilo nego je predstavljalo i prekretnicu u mom životu. Više nisam htio djelovati unutar emigrantskih političkih ustrojbi nego sam se vratio glazbi.

Jučer sam napisao tekst "In memoriam Bruno Bušić" a danas bih dodao samo neke informacije koje se u tekstu nazvanom "in memoriam" ne mogu napisati.

Franjo Tuđman je imao neobično veliki utjecaj na Brunu Bušića. Ja sam tek prije nekoliko godina doznao da je Tuđman već 1977. i 1978. god. bio na putu po Europi i da se sastao s Brunom.

Bruno i ja smo imali dogovor da se naša grupa, barem dok ja u njoj djelujem, neće baviti nikakvim terorističkim aktivnostima.

U samo 24 sata premijer Ivo Sanader je uspio dati dvije duboko kontradiktorne izjave za javnost čime je potaknuo daljnje sumnje u postojanje dvostruke PR strategije. Kada situaciju obilježavaju međunarodni elementi, javni image Sanadera je umiljatost i demokratičnost, no kad su u pitanju interna pitanja lice i retorika su gotovo obrnuti.

Na komemoraciji smrti Franje Tuđmana Sanader je preuzeo klasično oštru i asertivnu predizbornu retoriku političke desnice kada je govoreći o ostavštini Franje Tuđmana rekao kako će o njoj povijest reći svoje te direktno poručio SDP-u:
Ne trebaju nam o tome i demokraciji drugi dijeliti lekcije, pogotovo ne današnji slijednici Saveza komunista Hrvatske za čijeg je vremena Hrvatska zapostavljana, a domoljubi zatvarani i ubijani. Oni danas osuđuju sastanak s umirovljenim generalima nazivajući ih kriminalcima, no ta su vremena prošla kad su oni odlučivali tko je kriminalac i kada su oni zatvarali. Imali su četiri godine vremena, bili demokratski izabrani i mogli su to iznijeti pred sud. Tratili su vrijeme i s njima je Hrvatska izgubila četiri godine.
Izvor

Samo nekoliko sati ranije, u sklopu podrške predsjedniku Mesiću (ovakvih međusobnih podrški ima sve više), poruka Ive Sanadera bila je sve samo ne nacionalistička i ad hominem.
Hrvatska je umorna od ratova u prošlosti, a onaj koji nameće takve teme zapravo nam želi zlo. Smatram da je predsjednik Mesić pokazao kroz svoje djelovanje i kroz ono što govori da je istinski privržen vrijednostima suvremene Hrvatske i suvremene Europe, a to su demokracija, sloboda, vladavina prava, poštovanje ljudskog dostojanstva, antifašizam koji je u temeljima Hrvatske i u temeljima Europe.
Izvor