Tagovi

Javno, jasno i otvoreno prokazano licemjerje aktualnih hrvatskih vlasti

Da nije bilo hrabrog i mogli bismo reći neuobičajenog istupa sisačke gradonačelnice Kristine Ikić Baniček na ovogodišnjem obilježavanju Dana antifašističke borbe, značilo bi o toj zgodi svake godine pisati isto, jer je svake godine jednako i svake godine isto; 22.06 službeno se obilježava Dan antifašističke borbe kod spomen-obilježja u šumi Brezovica, a istodobno fašisti i klero-fašisti uz isticanje ustaških obilježja, lažući i mažući proglašavaju antifašizam zločinom, „slave“ kod jame Jazovka.
I onda te, koji iz dna duše mrze antifašističke borce, prokazujući ih kao one koji su se borili protiv Hrvatske, i koji ističu ustaše kao borce za Hrvatsku, samo budale mogu imenovati antifašistima i stavljati ih uz bok antifašističkim borcima.

Proslava Dana pobjede nad fašizmom i Dana Evrope à la HDZ-iana

Bili smo svjedoci da su ove godine, kao nikad dosad, službene hrvatske vlasti ostale nijeme ne oglašavajući se uopće povodom tako značajnog datuma kao što je Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope, kojim je diljem Evrope svečano obilježen. Kao i svake godine najsvečanije u Moskvi, obilježen vojnom paradom.

A što bi to HDZ-ove vlasti i obilježavale, kad imaju na umu obilježavati nešto posve drugo, nešto što nitko drugi i nitko pametan ne slavi, naime već treći dan nas s HRT-a upozoravaju na direktni prijenos ustaškog derneka, pardon komemoracije s Blajburškog polja koji će početi točno u podne u subotu 13. 05. 2017.

Time HDZ-ove vlasti intenzivno nastavljaju razorni proces ideološkog raspolućivanja hrvatskog nacionalnog korpusa, koji su započeli odmah po preuzimanju vlasti 1990. godine.

Na pamet im ne pada da smiruju strasti i čine sve da to ludilo prestane i narod probude iz beznađa kako bi se bez tereta življenja prošlosti u sadašnjosti posvetio radu i stvaralaštvu?

Ali prvo da vidimo može li se to ludilo u poodmakloj fazi uopće zaustaviti?

Antifašistima i „antifašistima“, a da pročitaju i „antitotalitaristi“

Jučer, 22. 06. 2016. obilježen je u spomen-parku Brezovica kod Siska na mjestu na kojem je formiran Sisački partizanski odred kao prva antifašistička jedinica na području okupirane Jugoslavije, Dan antifašističke borbe, ove godine bez prisustva hrvatskog državnog vrha, čime je dodatno naglašeno što ti ljudi, koji danas obnašaju vlast u Hrvatskoj, drže do antifašizma i antifašističke borbe, bez koje sasvim sigurno ne bi bilo hrvatske kao države.

Zanimljivo je da su i predsjednica RH i predsjednik Vlade i predsjednik Hrvatskog sabora imali baš na taj dan, Dan antifašističke borbe koji se kao državni praznik slavi od 1991., nekog prečeg posla, pa su kao dosljedni povijesni revizionisti, koji pljujući po antifašizmu, pljuju po grobovima milijuna onih diljem svijeta koji su nesebično položili svoje živote za svijet bez fašizma, na obilježavanje poslali svoje predstavnike, sve redom „osvjedočene antifašiste“ poput Milana Bandića, koji je bio predsjedničin izaslanik.

Dan antifašističke borbe, državni praznik koji bi valjalo ukinuti?

Do ove godine su hrvatske vlasti odolijevale, nije ih bilo na ustaškim dernecima kod jame Jazovka, ali ove godine je drugačije prvi puta je predsjednica RH pokroviteljica "komemoracije", pa se se tamo pojavila izaslanica antifašistkinje par excellence, predsjednice RH, valjda radi hrvatskog jedinstva.

Ne, predsjedničinu izaslanicu nisu smetale ni ustaške uniforme, ni ustaška obilježja ni ZDS, jednako kao,što to ne smeta ni njenu šeficu, koja je ne znam što tražila u šumi Brezovica, jer ona veze s antifšizmom nema. Njeno prisustvo tamo je uvreda svakom antifašistu.

Prepuni „entuzijazma“ obilježismo na „dostojanstven“ način još jednu obljetnicu, ovaj puta 74., osnutka Sisačkog partizanskog odreda kao prve antifašističke oružane formacije na tlu okupirane Kraljevine Jugoslavije i jugoistočne Evrope.

Bleiburg - mitovi i stvarnost

U subotu sam bio na komemoraciji u Bleiburgu.
Nikad do sada nisam bio tamo, ali već godinama mi je bila želja posjetiti to mjesto. Moj djed je bio tamo zarobljen, odatle je krenuo na Križni put. Pješke, bez hrane i vode, do Beograda. Nakon toga, nekoliko mjeseci u logoru u Beogradu, kao robovska radna snaga, a nakon toga - sloboda. Vratio se kući kao kostur, ali živ.

Ali sad ne želim pisati o svojem djedu. Meni je prvenstveno bila želja vidjeti mjesto na kojem je započela jedna od većih tragedija u povijesti hrvatskog naroda i pokušati se staviti u kožu svojeg djeda. Naravno, to je nemoguće i ne treba ni pokušavati. Ali može se pokušati suosjećati sa svim tim ljudima koje je igra sudbine, slučaj, očaj i strah natjerao na to polje. I nada, naravno. Nju ne smijemo zaboraviti. Nada da ih Englezi neće predati komunistima.

Komemoracija ili prije „komemoracija“ u funkciji povijesnog revizionizma

Opet otrpjesmo „komemoriranje“ na Bleiburškom polju, ovaj puta kažu sa znatno manje ustaške ikonografije, s nikad više izgovorenih laži uz neprekidne vapaje za istinom. Sakupilo se na „hodočašću“ 25.000 pa sve do 50.000 (zavisno o izvoru) „hodočasnika“, sve u organizaciji HDZ-a, hrvatskog i bosanskog, tako da tovrsna „hodočašća“ sve više podsjećaju na Šolevićeve mitingaše od pred tridesetak godina. I njima su autobusi bili plaćeni. I oni su, neprekidno lažući, bili fanatični borci za „istinu“ i „pravdu“.

Ponašanje predstavnika KC je više nego sramotno, ono što oni rade tamo nisu propovijedi, to su programatski govori jedne prepoznatljive političke opcije.

Obavijest (o smrti)

Obavještavam sve hrvatske fašiste, klerofašiste i njihove simpatizere da je na današnji dan prije 68 godina na Bleiburškom polju, nakon kome u koju je zapala 08. 05. 1945., u teškim mukama umrla nikad prežaljena Velika BiH koju su odmila zvali NDH.

Začeta je nasilnim putem nakon neuspješnog pokušaja sklapanja braka, a rođena 10. 04. 1941. carskim rezom kao teško bolesno nedonošće, koje je moglo poživjeti tek uz tuđu pomoć i to samo do smrti roditelja.

Majka Juga je pri porodu pala u komu i ne budeći se iz kome preminula 29. 11. 1943., pa je brigu o nedonošćetu preuzeo otac Adolf uz pomoć svojeg intimusa Benita, a nakon što je Benito iznenada potpuno onemoćao, sva briga i skrb dopala je oca Adolfa.

Osim što je bila nedonošće, NDH je svijetu pokazala i svoje rijetko ružno zlo lice, mnogi koji su je upoznali, gorko su požalili, to poznanstvo platili su svojim životima.

No i kao teško bolesna i hendikekirana time da nije mogla nadživjeti roditelja, uspijevala se održavati sve dok je otac Adolf bio pri snazi, jer je skrbio o njoj do kraja svojeg života.

Pa promijenimo kona?no taj Ustav, ....

... proglasimo Hrvatsku pravnom sljednicom tzv. NDH!

I opet je, kao i svake godine, održan ustaški heppening, pardon "komemoracija", na Bleiburškom polju, danas ipak, zahvaljuju?i austrijskoj policiji, uz manje "državnih i državotvornih obilježja" hrvatskim vlastima tako omiljene tzv. NDH.

I opet je, kao i svake godine Hrvatski Sabor bio pokrovitelj, ?itaj: financirao je je još jedno ustaško okupljanje i prenemaganje, pardon "odavanje po?asti svima poginulima za samostalnu hrvatsku državu", a "posebno sudionicima DR".

I sve to tjedan dana nakon što je u KD "Vatroslav Lisinski" održana sve?ana akademija povodom proslave 65. obljetnice pobjede nad fašizmom kojoj su nazo?ili svi oni iz državnog vrha koji nešto drže do sebe, a svim govornicima su usta bila puna antifašizma i isticanja kako je antifašizam utkan u temelje hrvatske države
I sve to tjedan dana nakon što je na Crvenom trgu u Moskvi održana centralna proslava Dana pobjede nad fašizmom, na kojoj je kao uzvanik bio i predsjednik RH Ivo Josipovi?, kao predsjednik zemlje ?lanice antifašisti?ke koalicije.

Go, Josipovi?, go! II

Predsjednik RH odlu?io je izgleda stvari postavljati na svoje mjesto, a kako to izgleda pokazat ?u na ?etiri primjera:

Prvo, Registar branitelja, izaziva kod Josipovi?a istu reakciju kakvu izaziva kao i kod prosje?nog gra?anina RH, on naime smatra da bi tu umotvorinu trebalo objaviti, a ne je obavijati velom tajne.
Zato bi se i njegova reakcija na objavu ne?ega nalik na taj famozni Registar mogla prevesti kao, dobro, prekršen je zakon, ali zakon je glup do bola, u državi ima puno ozbiljnijih stvari kojim se moraju baviti svi, pa i represivni aparat, a ne ganjati nekoga kome je o?ito bilo dosta manipulacija braniteljima, pretvaranja te populacije u nedodirljivu kastu, koja kroz privilegije suštinski "jede" državu, pa je objavio taj Registar ili jedan njegov dio, koji mu je bio dostupan.

Bozani?u, što si tražio u Jasenovcu?

Danas 24. 09. 2009., nakon (pre)dugog otaljavanja i oklijevanja reprezentativno izaslanstvo od tristotinjak sve?enika Kurije IV (kaptolska kurija u kojoj je osnovana prva ?elija ustaškog pokreta u Hrvatskoj) pod vodstvom kaptolskog Velikog meštra kardinala Josipa Bozani?a došlo je, ne pokloniti se žrtvama ustaškog logora Jasenovac, nego je došlo lagati na to stratište i obra?unavati se, ne s ustaštvom, nego s antifašizmom, komunistima i Titom.
Ako su došli radi toga, nisu trebali ni dolaziti.

Uostalom, postavlja se pitanje i kome su se oni došli pokloniti, kad se nisu udostojali do?i ni do "Kamenog cvijeta", spomenika žrtvama?

Rekao je kardinal izme?u ostalog "komemoriranja":

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci