Obavještavam sve hrvatske fašiste, klerofašiste i njihove simpatizere da je na današnji dan prije 68 godina na Bleiburškom polju, nakon kome u koju je zapala 08. 05. 1945., u teškim mukama umrla nikad prežaljena Velika BiH koju su odmila zvali NDH.
Začeta je nasilnim putem nakon neuspješnog pokušaja sklapanja braka, a rođena 10. 04. 1941. carskim rezom kao teško bolesno nedonošće, koje je moglo poživjeti tek uz tuđu pomoć i to samo do smrti roditelja.
Majka Juga je pri porodu pala u komu i ne budeći se iz kome preminula 29. 11. 1943., pa je brigu o nedonošćetu preuzeo otac Adolf uz pomoć svojeg intimusa Benita, a nakon što je Benito iznenada potpuno onemoćao, sva briga i skrb dopala je oca Adolfa.
Osim što je bila nedonošće, NDH je svijetu pokazala i svoje rijetko ružno zlo lice, mnogi koji su je upoznali, gorko su požalili, to poznanstvo platili su svojim životima.
No i kao teško bolesna i hendikekirana time da nije mogla nadživjeti roditelja, uspijevala se održavati sve dok je otac Adolf bio pri snazi, jer je skrbio o njoj do kraja svojeg života.
... proglasimo Hrvatsku pravnom sljednicom tzv. NDH!
I opet je, kao i svake godine, održan ustaški heppening, pardon "komemoracija", na Bleiburškom polju, danas ipak, zahvaljujući austrijskoj policiji, uz manje "državnih i državotvornih obilježja" hrvatskim vlastima tako omiljene tzv. NDH.
I opet je, kao i svake godine Hrvatski Sabor bio pokrovitelj, čitaj: financirao je je još jedno ustaško okupljanje i prenemaganje, pardon "odavanje počasti svima poginulima za samostalnu hrvatsku državu", a "posebno sudionicima DR".
I sve to tjedan dana nakon što je u KD "Vatroslav Lisinski" održana svečana akademija povodom proslave 65. obljetnice pobjede nad fašizmom kojoj su nazočili svi oni iz državnog vrha koji nešto drže do sebe, a svim govornicima su usta bila puna antifašizma i isticanja kako je antifašizam utkan u temelje hrvatske države
I sve to tjedan dana nakon što je na Crvenom trgu u Moskvi održana centralna proslava Dana pobjede nad fašizmom, na kojoj je kao uzvanik bio i predsjednik RH Ivo Josipović, kao predsjednik zemlje članice antifašističke koalicije.
Predsjednik RH odlučio je izgleda stvari postavljati na svoje mjesto, a kako to izgleda pokazat ću na četiri primjera:
Prvo, Registar branitelja, izaziva kod Josipovića istu reakciju kakvu izaziva kao i kod prosječnog građanina RH, on naime smatra da bi tu umotvorinu trebalo objaviti, a ne je obavijati velom tajne.
Zato bi se i njegova reakcija na objavu nečega nalik na taj famozni Registar mogla prevesti kao, dobro, prekršen je zakon, ali zakon je glup do bola, u državi ima puno ozbiljnijih stvari kojim se moraju baviti svi, pa i represivni aparat, a ne ganjati nekoga kome je očito bilo dosta manipulacija braniteljima, pretvaranja te populacije u nedodirljivu kastu, koja kroz privilegije suštinski "jede" državu, pa je objavio taj Registar ili jedan njegov dio, koji mu je bio dostupan.
Danas 24. 09. 2009., nakon (pre)dugog otaljavanja i oklijevanja reprezentativno izaslanstvo od tristotinjak svećenika Kurije IV (kaptolska kurija u kojoj je osnovana prva ćelija ustaškog pokreta u Hrvatskoj) pod vodstvom kaptolskog Velikog meštra kardinala Josipa Bozanića došlo je, ne pokloniti se žrtvama ustaškog logora Jasenovac, nego je došlo lagati na to stratište i obračunavati se, ne s ustaštvom, nego s antifašizmom, komunistima i Titom.
Ako su došli radi toga, nisu trebali ni dolaziti.
Uostalom, postavlja se pitanje i kome su se oni došli pokloniti, kad se nisu udostojali doći ni do "Kamenog cvijeta", spomenika žrtvama?
Rekao je kardinal između ostalog "komemoriranja":
Na današnjoj komemoraciji pod Kamenim cvijetom, spomen-obilježjem na mjestu nekadašnjeg ustaškog logora smrti u Jasenovcu, kojim je obilježena 64. godišnjica proboja logoraša, predsjednik Republike Hrvatske Stipe Mesić je kao "predsjednik države u čijem je Ustavu upisan antifašizam", u svojem obraćanju prisutnima žestoko odgovorio na sve napade, "onih koji bi pisali neku novu povijest", na antifašizam i Tita, na sva podmetanja pa i negiranja strašnog zločina koji su na tom mjestu počinili ustaški zločinci.
Zar i danas treba nekome slikati što se događalo u nečem što je istodobno bilo sabirni logor, radni logor, prolazni logor, a nadasve logor smrti, u kojem su likvidirani drugi i drugačiji po nacionalnoj pripadnosti, rasi, vjeri ili političkom uvjerenju, njih oko 80.000? I to samo zato jer su rođeni kao drugačiji po naciji, rasi ili vjeri ili nisu podupirali zločinački ustaški režim?
