Neovisni, ali ne i neutralni

U tri mjeseca tri samoubojstva...

Tri samoubojstva mladih prijatelja u samo tri mjeseca u istom selu pokrenula su lavinu pitanja bez pravog odgovora zašto je tome tako i što se moglo učiniti da se tako nešto spriječi. Prije svega važno je naglasiti da je većina samoubojica, pogotovo mladih, neodlučno želi li nastaviti živjeti ili ne pa na ovaj ili onaj način žele tu svoju dilemu prenijeti na okolinu u nadi da će odnekud doći ˝spas˝ i razlog za život.

Teško je shvatiti da si netko može oduzeti život zbog nesretne ljubavi, izgubljenog posla, pa čak i zbog ozbiljne ugroženosti vlastite egzistencije ( zbog financijskih ili kojekakvih drugih razloga ). Međutim, valja imati na umu da nisu svi jednaki i da neke osobe poraze bilo koje vrste proživljavaju kudikamo teže i ozbiljnije od većine ljudi. Ono što je nekome mali korak unatrag u vlastitim nastojanjima, za nekoga drugog to može predstavljati problem veličine Himalaje.

Što je s prevencijom?

Naši ljudi su nepopravljivi idealisti. Evo, Jutarnji je objavio (skraćeno) pismo g. Matasovića, profesora na Filozofskom fakultetu koji je rekao svoje (negativno) mišljenje o prosvjedima, potpisao se ispod njega, i sada ljudi koji se hrabro skrivaju iza nadimaka slobodno kritiziraju, recimo:

U Danskoj na primjer, ne samo da je studiranje besplatno vec svaki student dobiva ( bez obzira na materijalni status i ocjene ) stipendiju od drzave. I besplatno se skoluju i oni koji daju ispite u roku i oni koji studirajnje rastegnu i otegnu.

(komentar potpisan sa "zaranna")

Vratimo se malo unatrag. Recimo, u 1990. Ako se sjećate, privatno poduzetništvo nije bilo na vrhu prioriteta promjena koje su se dešavale u Hrvatskoj. Ako se sjećate, stranke su nicale kao gljive iza kiše (inače, ono što mi zovemo "gljiva" je zapravo privremeni rasplodni organ koji se pojavljuje nakon kiše, a pravo tijelo gljive je podzemno i vrlo dugovječno). Ako se sjećate, firme su počele polako odlaziti u stečaj.

Američka deklaracija o nezavisnosti počinje slijedećim odlomkom:
"Kada u tijeku povijesti postane nužno da jedan narod raskine političke veze koje su ga spajale s drugim i zauzme među silama ovog svijeta posebno i ravnopravno mjesto koje mu daju zakoni prirode i Bog te prirode, dužno poštovanje mišljenja čovječanstva zahtijeva od njega da objavi sve ono što ga je navelo na to odvajanje."
To smo riješili:
„Budući da se u svibnju 1991. godine većina naroda u Hrvatskoj odlučila na referendumu (94 posto) za slobodnu i neovisnu Hrvatsku i da je Hrvatski sabor 25. lipnja proglasio suverenu i samostalnu Republiku Hrvatsku počele su češće velikosrpske provokacije i napadi. Kako je već u kolovozu 1990. izbila otvorena pobuna Srba u Kninu i potkraj prosinca proglašena Srpska autonomna oblast Krajina, te su u Hrvatsku sve masovnije stizale četničke dobrovoljačke jedinice iz Srbije, bio je to početak agresije na Hrvatsku;
……
Stala braća da obrane naše domove
…...
Korak naprijed, puška gotovs'i uz pjesmu svi,
Za Dom braćo, za slobodu, borimo se mi!

Rebalans trenutačnog deficita je krajnje potreban ako Hrvatska želi zadržati kredibilitet u očima investitora kojima duguje pozamašne svote ali će najvjerojatnije i u budućnosti od njih potraživati novac, te se zadržati dalje od još većih troškova koji bi proslijedili kada bi neki od započetih projekata morali biti obustavljeni tijekom godine. Međutim, u rezanju budžeta, Hrvatska vlada mora uzimati u obzir ne samo kriterije političke izvodljivosti, već i dugoročni rast ekonomije te socijalnu pravdu, koju neće ostvariti zakidanjem djece te ujedno i budućih inovatora, edukatora i radnika uopće.

Moram reći da sam kao netko tko se bavi obrazovanjem za demokratsko građanskto zadivljena time kako su se srednjoškolci organizirali! Svaka čast, drago mi je zbog vas, i nas svih - konačno neka konstruktivna demokracija, a ne samo gunđanje sebi u bradu! I drago mi je da ste tako brzo dobili odgodu. Sigurno među vama ima različitih motivacija zašto ste to napravili, ali bitno da ste pokrenuli to da se u javnosti prilča o državnoj maturi.

Po medijima vidim da ljudi misle da će ih matura sve izjednačiti - ali upravo se to neće desiti. Pa razmislite malo, matura će vam samo pokazati koliko su dobro nastavnici pripremili učenike za odgovaranje pitanja na maturi. I onda će to Ministarstvu pokazati koje škole imaju "bolje" učenike, a koje "lošije". U Engleskoj imate na primjer to da nastavnici dobivaju plaće ovisno o tome kakve rezultate su postigli njihovi učenici. I onda ih uče za što bolje napišu test.

To je smisao državne mature, a ne ujednačavanje.

Isto, ljudi misle da je u naprednim zemljama uvjet upisa na fakultet isključivo uspjeh na državnoj maturi, odnosno da EU nešto uvjetuje.

Napokon se ipak nešto prašine diglo oko fantomske "inventure udžbenika". Reagirali su sindikati. Čak se došlo na ideju da bi se taj posao mogao i platiti!?! Meni je ta priča još uvijek toliko nevjerojatna da se povremeno uštipnem ili gledam oko sebe tražeći skrivene kamere...

Glazbeni studio Cerovac započeo je s probnim radom u listopadu 2006 a službeno je registriran u siječnju 2007. Od samog početka namjera nam je bila, pružiti djeci Dugog Sela i okolnih mjesta mogućnost učenja instrumenata. Ponudili smo na izbor cijelo mnoštvo tečajeva raznih instrumenata ali i tečajeva glume. No na kraju se iskristaliziralo zanimanje za synthesizer i gitaru, te za glasovir, violinu i harmoniku. Ti tečajevi postoje i danas. Na samom početku polaznici naših tečaja su bili većinom osmoškolci. No, postepeno su se upisivali i polaznici raznih srednjih škola, dok u zadnje vrijeme doživljavamo, na naše iznenađenje sve veći upis odraslih.

Ne moram naglašavati kako je pokretanje takvog školovanja u mjestu koje u tom pogledu nema ama baš nikakve tradicije doista pionirski posao. I da je potreban vrlo strpljiv rad i s djecom ali i s roditeljima koji sami u velikoj većini slučajeva nemaju glazbenu naobrazbu. Ali, to treba naglasiti, to više je roditeljima stalo do toga da njihova djeca, kad im se već pruža prilika, takvu naobrazbu steknu.

Agencija GFK objavila je prije nekoliko dana rezultate svog istraživanja o pristupu internetu i internet korisnicima. Anketa je napravljena u trinaest zemalja središnje i istočne europe, a u svakoj zemlji se koristio reprezentativni uzorak od 1.000 ispitanika starijih od 15 godina. Cijelo instraživanje postoji na slideshareu pa ga možete pogledati u cijelosti. Ja ću se koncentrirati na nekolicinu podataka koji su po meni zabrinjavajući.

Istraživanje se otvara postotkom internet korisnika. Naime, prosjek regije je kako 38% stanovnika ima pristup internetu, Hrvatska je ovdje samo za jedan postotni bod bolja, dok je uvjerljivo najdalje došla Slovenija i Austria (s 62 i 59% stanovnika s pristupom internetu), dok je najlošijaUkrajina sa svega 12%. Iako mi spadamo po ovome u nekakvu zlatnu sredinu, nikako ne vidim kako bi mogli biti zadovoljni tim podatkom budući da broj internet korisnika raste zabrinjavajuće sporo. Naime, Gemius (kojeg kod nas zastupa Valicon) radi istraživanje posjećenosti web stranica što nam između ostalog dozvoljava i mjerenje ukupnog broja apsolutnih korisnika interneta u Hrvatskoj. Po tom istraživanju, u rujnu 2007 godine (dakle u mjesecu u kojem je GFK radio ovo istraživanje) godine u Hrvatskoj je postojalo 1.024.436 internet korisnika što je rast od svega 5% u odnosu na godinu ranije. Dakle, sve podatke o silnom broadbandu kojeg nam t-com povremeno plasira nsu novi korisnici nego postojeći koji dial-up mijenjaju za ADSL. U situaciji u kojoj jesmo, s penetracijom od 39% i 5% godišnjeg rasta broja korisnika, ispada da nam treba desetak godina da sustignemo susjedne nam slovence što je porazno znajući da internet kao takav u našim krajevima jedva da postoji desetak godina.

Prije dvije godine imalo smo 40 godišnjicu mature. Nekadašnje štreberice iz razreda, koje su i onda i danas znale što i kako treba, priredile su proslavu. Pa smo se tako našli u Klubu književnika. I dok smo se prepoznavali, pozdravljali (svi tu negdje oko šezdeset) pojavio se na vratima i starčić, sasvim jasno puno stariji od nas. To je bio, ma ne možeš vjerovati, naš nekadašnji razrednik koji je predavao filozofiju, logiku i sociologiju.

Tvrtke i organizacije bore se u svijetu ekonomskih i tehnoloških promjena koje se događaju brže nego ikad. Kako se težište prebacuje prema intelektualnom radu i uslugama, sve više su potrebni ljudi koji su kreativni, inovativni i fleksibilni. Vrlo često takve ljude nije moguće pronaći. Istovremeno, zemlje širom svijeta sve više ulažu u proces koji je predviđen da razvije talente i sposobnosti - edukaciju.
Političari naglašavaju potrebu za kreativnošću i inovacijama, nameću se sve viši i viši standardi i očigledno je kako standardi i očekivanja rastu. Zašto se onda čini kako je procjep između ponude i potražnje sve veći i veći? Što radimo krivo?

Pritisak na visoko školovanje rapidno raste. Pedesetih godina prošlog stoljeća svega 5% mladih se upisivalo na fakultete, danas je ta brojka bliže jednoj trećini, a vrlo uskoro će dostići polovicu. Istovremeno, da ste fakultetsko obrazovanje završili u sedamdesetima posao bi vam bio zajamčen, neovisno o tome koji ste fakultet završili. U ono doba, samo ako ste imali diplomu je bio dovoljni dokaz vašeg naprednog intelekta.