Ova tema je sustinski bitna za nase hrvatsko drustvo. Koliko smo daleko otisli u devastaciji svega iole vrijednoga da su i najobicnija osnovnoskolska takmicenja korumpirana? Da li ikakve sanse imamo kao drustvo, kad djecu od malenih nogu navikavamo da se ne napreduje po radu i znanju, vec iskljucivo po "poznastvu" ? Da li je moguce da su nasi skolski djelatnici, oni kojima smo prepustili odgoj i obrazovanje, mentori, bas oni koji su uveli pogodovanje sebi i svojim "strucnim vrijednostima" kao kriterij vrednovanja djece i da djeca, pametna i prepametna kao sva djeca, to odmah vide, a da se ne pitaju kakav svijet ih to ceka kad odrastu? Kakvi su ljudi ti odrasli, ti koji ih ocjenjuju, procjenjuju, odreduju koji je sposobniji, bolji?
VULGARNE ELITE
Neugodno mi je bio slušati proteklih tjedana ove svađe oko zdravstvenog odgoja. Toliko vulgarnosti, netrpeljivosti, mržnje, provociranja, izrugivanja, izvrtanja, jeftinih dosjetki, uvreda odavno nisam čuo. I to su obje strane iste, obje su jednako vulgarne, isključive, netolerantne; i crkvena konzervativna strana i vladina, liberalna strana.
Sramota je tim veća što su to glavni predstavnici naših elita, obrazovani ljudi, ljudi s fakultetima i nekakvim ugledom u društvu. Nisu to nepismene neobrazovane mase, već sve neki biskupi, ministri, profesori, razni drugi angažirani intelektualci.
Jesu li te rasprave proteklih tjedana razina na kojoj bi naše intelektualne elite trebale raspravljati? Premalo je tu bilo onih koji su zadržali neku razinu pristojnosti i objektivnosti.
A za sve što ne valja kod nas se optužuju neobrazovane mase građana, oni su krivi za sve probleme. Oni se zamaraju trivijalnim stvarima dok zemlja tone u sve veću krizu. Oni, neobrazovani, su ti zbog kojih naše elite ne mogu zemlju dovest u blagostanje. Ili nam se barem tako govori.
Obzirom na javni fokus koji je ta tema zauzimala u posljednjih šest mjeseci, epilog priče je zapravo svojevrsni antiklimaks koji je prošao u relativno medijski nezapaženo. Radi se o epilogu priče o Temeljnom kolektivnom ugovoru javnih službi - a zapravo o konkluziji Ribićeve sindikalne politike. Doduše, treba biti fer, te odmah na početku reći da se ne radi (samo) o Ribiću, već o sindikatima prosvjetne vertikale i sindikatu medicinskih sestara. No Ribić je mjesecima uživao kao centar pažnje tog sindikalnog okupljanja, te je nastupao kao svojevrsni ideolog. Stoga je i red da ovaj tekst adresiram upravo na njega. Tako da se ovaj tekst može gledati kao još jedan godišnji rezime - ovoga puta Vilima Ribića.
Iako sam bila za potpisivanje ugovora koji bi u ovoj situaciji (recesiji, pokradenosti...) smanjio plaće u prosvjeti, komentari na razne najave prosvjeda prosvjetara su me jako deprimirali.
Naravno da su me iznenadili učitelji, nastavnici, profesori koji nisu htjeli dopustiti da se trenutno smanje plaće zbog takve situacije gdje nitko u državi nema novca; pa svjesni smo toga da ne mogu rasti plaće koje se grade od ostalih plaća ako te ostale plaće također ne rastu, a svi moramo napraviti nekakvu žrtvu da bi se nekako namoglo novaca da se počne ulagati u proizvodnju i polako ići prema oporavku opljačkane države. No, sada kada prosvjetari najavljuju prosvjed zbog smanjenja plaća, koje su smanjenje uz obećanje da će se prve povećati, ali bez ikakvog pismeno potpisanog obećanja koje bi to povećanje činilo sigurnim; vrijeđaju me komentari građana Republike Hrvatske koji su 99 posto negativno pljuvanje po pozivu prosvjetara.
Opet je jesen, poznata u Hrvata po redovima pred knjižarama i djeci koja po pločnicima u Novom Zagrebu – umjesto onog poznatog upita preprodavača po tržnicama – "cigarete" – umornim glasom ponavljaju: "koji razred?" uz prosječnu temperaturu od 38 °C u hladu.
Kupujem knjige za obiteljske prijatelje, prošle godine je to bio 7. i 8. razred, ove godine 8. i prvi srednje. Naravno, nitko nema ono što tražim.
Prošle godine sam trebao kupiti, na primjer, radnu bilježnicu za povijest. Za 8. razred. Kako to rabljenu radnu bilježnicu? Pa lijepo, pišu olovkom, pa se obriše, objasnili su mi. Danas sva djeca pišu olovkom da poslije mogu pobrisati i prodati rabljenu radnu bilježnicu za 10 kn.
Uspio sam je naći, doduše novu, u knjižari. Autor je V. Đurić, izdavač Profil. Malo sam je prelistao i bio sam dosta začuđen. Toliko da sam ove godine kupio rabljenu za 10 kn i malo je pažljivije analizirao.
Pa, usprkos svim najavama da nastavu treba osuvremeniti, da više nema bubanja napamet, da teme treba približiti uzrastu... bojim se da od toga nema ništa.
Kako je nestao odgoj
Danima smo bombardirani sa informacijama o EU. Eu ovo, EU ono. Za EU, protiv EU. Sreća, sva ta silna konfuzija je prošla. Ušli smo.
...ostali su problemi...
Ispričat ću slučaj jedne moje prijateljice i kolegice s posla... Iskreno mi nije jasno kuda nam ide država ako su nam mladi takvi.
Dakle, radim u srednjoj školi u na istoku Slavonije.
Osim nastave (redovita, dodatna, izborna, sat razrednika i roditeljima) te izvannastavnim aktivnostima i komisijama, obavezni smo jedan dan u tjednu dežurati na hodniku.
Uglavnom dežuram na hodniku utorkom kada pazimo da ne dođe do nekakvih nepoželjnih situacija između učenika koji i inače imaju previše energije a premalo volje za učenjem i radom. Nešto kao teta u vrtiću.
Ovo je nešto stariji moj dnevnik koji sam htio podijeliti s vama. Uloga mu je jačati otpornost na određene tipove manipulacije u političkom govoru. Jednako tako, neke od Premijerkinih izjava ćete prepoznati kao par mjeseci stare. Kada sam ga prvi puta napisao, nadao sam se da će netko povezati EU s eulogijom kao najjači među tim primjerima posmrtnih govora, ali nije išlo. Recite što vi mislite.
Ili: Koliko je Premijerka daleko od Sanaderova nauka?
Pitanje, odmah na početku: kako se Jadranka Kosor odnosi prema prosvjedima?
Model organiziranja blokade sveučilišta, 2009. bio je iznad svega što smo do tada vidjeli. Velik je broj komentatora, a tada ih je bilo i previše, čak i kada bi kritizirali priznavao da je organizacija dobra. Osim što je, za vladajuće, udar s lijeva došao neočekivano i direkt u skotomu, bio je osmišljen tako da je većina mehanizama borbe vlasti sa subverzivnim elementima podbacio. Mehanizmi kao potkupljivanje vođe prosvjeda, traženje izgovora da se prosvjede razbije policijskim kordonima, traženje razloga da ih se diskreditira radi nasilnosti, neutemeljenosti, idealizma, nemogućih zahtjeva, loših nuspojava unatoč eventualno dobrim željama itd.
Upravo proživljavamo najtežu globalnu financijsku krizu u povijesti čovječansta. Može se reći da zaista živimo u nevjerovatnom svijetu. To da je pravo ime ove krize "dužnička", poznato je svakoj živoj jedinki. Situacija je veoma ozbiljna, ne pričamo o jednoj zemlji u Velikoj depresiji nego o cijeloj planeti. Iako svi imaju problema s budžetskim deficitima i javnim dugovima, usprkos tome što nikada ranije nisu lakše iz ničega stvarali novi novac, svijet nikako ne uspijeva sam sebi pomoći. Nevjerojatno ali istinito, ništa ne ide na bolje, sve ide na gore.
Kako nam stvoriti novi novac iz nule nije nikakav problem, bacati taj novac u propali sustav je samo dolijevanje benzina na već pomahnitali požar; od sad na dalje, gledat ćemo sve više propagandnog smeća kojeg smo već bezbroj puta vidjeli do sada.
Prošli tjedan sam bio na nekakvom seminaru i prvi puta prisustvovao školskom predavanju uz Powerpoint slajdove. E, katastrofa.
Meni je bilo pravo otkriće da hrpa ljudi može tako istovremeno i temeljito iskopčati mozgove. Svi se zabulje u slajd, profesor na laptopiću a auditorij na zidu, prof priča glasom zombija, a mi u istom modu slušamo izlaganje. Nije to kritika profesoru, mislim da bi dosta ljudi na isti način palo u prezentacijski trans, nego needuciranju predavača o korištenju pomoćnih sredstava u nastavi. Strašno je kad ti nešto što ti treba pomoći, zapravo minira predavanje.
Uglavnom, nisam ništa shvaćao dok je trajalo izlaganje, ali u trenu kad je prof ustao sa stolca i normalno počeo pričati, u čudu vidim da je materija pasulj-jednostavna. Nevjerojatno. Kad mi je klinac objašnjavao da nema što raditi na predavanjima i da zato ne odlazi na faks, mislio sam da priča gluposti. Sad se i službeno ispričavam za to što ga nisam ozbiljno shvatio.
