pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

KVALITETNO VRIJEME

Često puta se može čuti da vrijeme provedeno s djecom mora biti kvalitetno, da nije važna količina već kvaliteta.
Izraz kvalitetno vrijeme je za mene eufemizam za nebrigu i nešto čime oni koji (nemaju) ne žele imati vremena za djecu rješavaju svoju grižnju savjesti. Takvi će reći da ne provode mnogo vremena s djecom,ali ono vrijeme koje provedu je kvalitetno.

Ako mi ne vjerujete da je kvalitetno vrijeme ustvari nekvalitetan odgoj, recite mi koliko ste ljudi čuli da za posao odvajaju dnevno dvadesetak minuta, ali to su kvalitetnih dvadesetak minuta?
Jer na poslu nije važna kvantiteta već kvaliteta.
Koliko je vrhunskih sportaša postalo uspješno vježbajući tek pet minuta dnevno (prije spavanja), ali tih pet minuta su bili kvalitetni?
Koliko od vas provodi desetak minuta dnevno na internetu, ali kvalitetno?
Kad nekoga ili nešto volite da li s njime želite provoditi što više vremena želite li biti što više vremena u društvu voljenih ili im kažete da za njih imate tek par minuta, ali kvalitetnih.

CJELODNEVNI BORAVAK U ŠKOLI

citam ovdje razne dnevnike na razne teme tipa povrca, inflacije, nato-a, zidova, holocausta, itd...

dnevnik i debata na temu holocausta i zidova potaknuo me na razmisljanje kako to da se nitko od dusebriznika blogera nije sjetio otvoriti debatu o problemu hrvatske manjine u hrvatskoj, odnosno pitanje kako je moguce da djeca u skoli u republici hrvatskoj nemaju mogucnost ucenja hrvatskog jezika?

ako je hrvatski jezik sluzbeni jezik u republici hrvatskoj u kojoj se takodjer uvazavaju prava manjina i omogucuje ucenje vlastite kulture i jezika u skolama, kako je moguce da se dogodi situacija da u jednoj skoli djaci koji nisu sluzbena manjina moraju putovati u udaljenu skolu kako bi slusali standardnu nastavu?

pa me zacudjuje da nitko ovdje nije reagirao svojim dnevnikom na tu temu. taj je primjer odlican uvod u to da se nastavi odgajanje djece na podjelama koje jednog dana mogu rezultirati u bolesnim idejama o razno-raznim "ciscenjima". i to niti jednog blogera dusebriznika ne zabrinjava. (!)

Bilo je ovdje već govora o odnosu Katoličke crkve i države, o vjeronauku, o propovijedima. Sve takve napise sam komentirao, ukoliko sam stigao. Nedavno se ovdje raspravljalo o vjeronauku u školi. Ispostavilo se da je vjeronauk u školi osiguran međudržavnim ugovorom Republike Hrvatske i Svete Stolice. Tako da ove moje opservacije o vjeronauku u školi, da ili ne, ne mogu utjecati na stvarnost, nego su isključivo moja razmišljanja, mene kao katolika.

Gdje god se u svijetu crkva previše približila vlasti (bila ona demokratska ili ne) crkva je loše prošla. To se događa i Crkvi u Hrvata. Samo što to oni ne vide. Imati od države zagarantirane beneficije to na dugi rok crkvi škodi. Imati onda kad mnogi nemaju, tako crkva sigurno nije zamišljena. Isus Krist nije propovijedao „blago bogatima“, nego „blago siromašnima“. Isus Krist nije vodio život bogatuna dok bi njegovi apostoli ostali „raja“. Sve dakle što crkvu čini unosnim poslom izravno je upereno protiv Svetog pisma i učenja Isusa Krista.

Sretan i veseo Božić svim ljudima dobre volje!!

Jaslice. Ulje na platnu. Naslikao težak invalid, John Clayton, slika ustima.

Odlučio sam ovog Božića objaviti na mojim blogovima tri Božićne priče. A kako nemam ni najmanjih književnih sposobnosti, moje priče silom prilika govore o mojim vlastitim doživljajima. I to iz mladosti, dakako.

U dalekoj smo 1953/54 školskoj godini – mojoj prvoj. Tada u prvom razredu svijet mi je takav kakvim sam ga shvaćao izgledao crno-bijelim. Na jednoj strani su bili komunisti koji su ubili mog tatu(to su bili „oni“) a na drugoj mi. „Mi“ to je bio vrlo precizan pojam za sedmogodišnjaka poput mene. Mi smo išli u crkvu. Mi smo bili protiv komunizma. Mi smo bili proganjani. Ne odnosi se to sve samo na moju obitelj. Nego na cijeli mikrokozmos u kojem sam se tada kretao.

Građani RH ponosno se sjećaju narodnooslobodilačkog pokreta slaveći ga državnim praznikom dan antifašizma. Na taj dan podsjećamo svu mladost na borbu koju je ovaj narod krvavo iznijeo na svojim leđima protiv totalitarnog režima koji je vladao u Hrvatskoj za vrijeme II svjetskog rata.
Međutim ako povućemo paralelu sa današnjim vremenom brzo ćemo spoznati da živimo u jednom sustavu koji se puno i ne razlikuje od totalitarnog režima. Nije mi intencija da uspoređujem sadašnje sisteme sa fašističkim, jer to oni i nisu, međutim kada zagrebemo ispod površine dobijemo malo drugaćiju sliku.