pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Serijom članaka o nedavno izabranom čelniku gradskog HDZ-a mediji su označili početak predizborne kampanje u Đurđevcu. Prvo je u prošli ponedjeljak Podravski list u rubrici „Nepoznato o poznatima“ objavio portret mladića koji želi postati gradonačelnikom a potom se u subotu pridružio i Večernji list s opširnim, na cijeloj stranici, intervjuom u rubrici „Intervju tjedna“.
Članci nisu u elektronskom izdanju pa ću dati naznake sadržaja koji potvrđuje uvodnu tvrdnju.

Vrišti s naslovnice današnjeg Jutarnjeg lista - imao sam pravo kad sam naslućivao da je Sanader 3 srpska glasa preskupo platio - Sanader priznao radni staž i platio mirovine pobunjenim Srbima?. Cijeli sporazum, kada ga već ne možete pronaći na stranicama HDZ-a i SDSS-a pronađite ovjde - SPORAZUM HDZ i SDSS.pdf.
Kaže Milorad Pupovac:"I u književnosti, i u povijesti, i u umjetnosti, i u politici postoji čitav niz događaja, ljudi i vrijednosti koje su zajedničke svima, pa nema opravdanja za to da ih Srbi uče samo u manjinskim programima".

Evo! Gledao sam danas Stankovića! Sve nam govore Vaše zadnje rječi i zadnji pogled u ekran, da stvarno svjesno lažete! Moj gospodine Čehok Vi stvarno imate grižnju savjesti, ali jedno 15 % savjesti i ništa više. Kao prvo da rasčistimo nije mi namjera Vas vrijeđati i spuštati se na nivo budale, nego Vas potaknuti na razmišljanje koliko Vama god to ne odgovaralo. Čitam Anića pod riječ etika jer Vi ste dr. etike koliko ja znam "1. učenje o moralu i moralnoj praksi 2. ponašanje u skladu s pravilima morala". Evo definicije za moral " 1. ukupnost načela u sudovima, ponašanju i u odnosima među ljudima koja se nameću savjesti pojedinaca ili zajednice, a u skladu su sa općim pravilima o dobru, 2. svijest o dužnosti, spremnost i volja za preuzimanje i izvršavanje zadataka."

Čitam novi Globus i intervju s to be potpredsjednikom Vlade za vanjsku politiku - Miloradom Pupovcem i ne mogu vjerovati. Iako me ništa više ne iznenađuje od tog iskusnog predavača političke škole u Kumrovcu, čime se i u razgovoru hvali (pogledajte ranije dnevnike u kojima npr. Pupovac ne zna koji se dan antfašitičke borbe obilježava u Hrvatskoj), frapira me činjenica da nitko ne nalazi potrebe to komentirati, bilo od politike ili medija. Da je slučajno Milanović sastavljao vladu i napravio ove ustupke (a vjerojatno još koji) Sanader bi mu bez puno razmišljanja izveo desnicu na cestu. A o tome koliko će nas to kao porezne obveznike koštati i tko je takve sporazume odobrio i kada, do danas ni riječi. Ali zašto se čudimo, pa ionako nas danima zabavljaju sa zabranom pušenja, 0 promila ili promjenama dokumenata...

Pušenje spina je jučerašnja kolumna Gabrijele Galić koju zbog zanimljivosti prenosim u cijelosti (Novi list je i dalje zatvoren za ne pretplatnike, smatram da je interes javnosti da sazna opravdan i ovaj put):
Izraz »spin doktor« upravo je ušao u svoju 24. godinu. Prvi puta taj se izraz pojavio 1984. godine, a iskoristio ga je George Orwell u romanu »1984.« čiji je glavni lik spin doktor zaposlen u Ministarstvu istine. Iste godine izraz je prvi put upotrebljen i u konkretnom slučaju u Americi, u predsjedničkoj kampanji Ronalda Reagana. Naime, tada je u jednom članku New York Times napisao: »Nakon što je večeras završila debata Reagan-Mondale, deseci muškaraca u dobrim odijelima i žena u svilenim haljinama cirkulirat će press centrom i novinarima nuditi 'pouzdane' informacije. To neće biti ljudi zaduženi za odnose s medijima koji pokušavaju utjecati na novinare. Bit će to spin doktori«.

Evo potpisan je konačno, i objavljen, dugo pripremani i pompozno najavljivani Koalicijski sporazum između HDZ-a, HSLS-a i HSS-a. Želio bih potaknuti diskusiju o tome. Svaki je prilog dobrodošao! To, naravno, nije nešto što moramo "odraditi" za par dana.

Program ima ukupno 119 stranica. Puni je naziv: Koalicijski sporazum o formiranju parlamentarne većine i sudjelovanju u Vladi Republike Hrvatske 2007.-2011.. Naziv može zbuniti, jer se uopće ne spominje program buduće Vlade; no on je ipak najobimniji dio Sporazuma.

Sporazum je podijeljen na šest nejednakih dijelova.

I. Uvod (4 stranice)
II. Organizacijsko-metodološke postavke rada (3 stranice)
III. Realizacija koalicijskog sporazuma i koalicijsko usklađivanje (3 stranice)
IV. Prijedlog ustroja koalicijske vlade i pitanja funkcioniranja Sabora (3 stranice)
V. Programski dio (103 stranice)
VI. Završne odredbe (2 stranice)

Vijest da su Đurđa Adlešić i Josip Friščić nestali nije još došla u javnost tako da ovaj moj dnevnik ima svojevrsnu ekskluzivnost. Gdje su, pita se javnost, a pogotovo njihovi politički sljedbenici i simpatizeri. Nitko nije naime očekivao da bi ovo dvoje, uoči za njih trijumfalne sjednice Sabora mogli nekud otići, skloniti se daleko od očiju javnosti. I ono što nisu mogli paparazzi uspjelo je meni. Čak ih imam na slici.
Koga dakle zanima gdje je dvoje naših istaknutih političara neka klikom miša poveća ovu sliku. Tu su.

Ako mi ne vjerujete da su to oni izdajem pismene certifikate ili ću otvoriti (naravno uz pomoć Zvone Radikalnog, čim se oporavi od gripe) kladionicu. Pa vi gledajte. A mi ćemo dići lovu od oklada.

Pravna država - što je to?
Postignut je sporazum između HDZ-a i žuto-zelenih vragova. Konačno!

Ne zbog toga što je to spasiteljska kombinacija već stoga što je nezdravo za državu da je na čelu "tehnička vlada".

I moram priznati da sam, vjerojatno kao i većina građana Lijepe naše, ugodno iznenađen pristupom sastavljanju nove vlade. Dakle, ako je za vjerovati, prvo programi i konkretni zadaci, a tek nakon toga i fotelje.

Interesantna je primjedba Đurđe liberalke da su svjesni da sa dva mandata ne mogu ucjenjivati mandatara. To je rekla nakon dobrih tjedan dana pregovora. Vjerojatno su im želje počele nekontrolirano izbijati poput prištića u tinejdžera.

Bijesprvi je opet izveo diverziju. Pronašao je govor Franje Tuđmana koji je održao u Zračnoj luci Zagreb nakon povratka iz USA gdje mu je dijagnosticiran rak. Francek je u svom govoru spominjao upravo HSS i liberale kao žute i zelene vragove. To bi bio dakle komentar našeg nezaboravnog Franceka na današnje koalicijske planove Drive. Ponavljam ovo je uradak bijesaprvog a moji je samo dodatni komentari.

Govor svakako treba preslušati. A bijesprvi podsjeća da su upravo za vrijeme Tuđmanovog boravka u USA na Jelačićevom trgu održavao masovni skup podrške stojedinici.

Zasigurno nekadašnje Tuđmanove riječi neće utjecati na aktualne planove HDZ-a. Ali mogućnost pozivanja na pokojnog Franju Tuđmana za Sanadera je sve manja.

Ivo Sanader dobio je mandat nakon što su „seljaci“ obznanili Mesiću da će koalirati s HDZ-om. HSS-ovci i HSLS-ovci naravno odmah su se opravdali da nisu izjavili da idu s HDZ-om jer da još nije potpisan nikakav sporazum te se na taj način trude ostaviti dojam da ne trče u zagrljaj HDZ-u i da imaju neke svoje principe. O kakvim se to principima radi možda najbolje pokazuje tekst iz Globusa od 3. Listopada 2007 u kojemu Pankretić doslovno izjavljuje slijedeće: „Milanović je jasno podupro naš program ulaganja 6 milijardi dolara u selo i zato ćemo koalirati s SDP-om“. Dva mjeseca kasnije Pankretić mijenja ploču i poručuje: „Nada umire posljednja“.

Kao i obično, pripremim mali odgovor (na raspravu između sm-a i mraka) a onda naraste do razmjera samostalnog posta. Kako u njemu ima malo drugačijih, pa možda i neobičnijih sagledavanja dajem ga sudu javnosti bez nekih zadnjih namjera:

Koalicijsaki pregovori iza vrata su samo jedna dimenzija ove naoko i realno pat situacije, jer postoje sasvim logično i dubinski poremećaji na koje treba računati. Radi se sada još samo o jednom mandatu koji svi očekuju (ciganskom) da poremeti ravnoteža snaga (a da je US bio više Sud a manje izborni inženjering stvar bi već bila riješena). Zašto tako mislim?

Pa zato što mi samo mislimo da su pregovaračke strane kompaktne , a one to nisu niti mogu biti. Budimo realni: dok su u HDZ-u donekle zaista kompaktni (jer se više boje gubitka vlasti i procesa koji poslije toga slijede), Čehok predstavlja uski privatni krug oko Đurđe, a veliko je pitanje koga uopće predstavlja Pankretić.

„Ni v rit nit mimo“, rekli bi Zagorci nakon današnje konferencije za tisak koju su okruženi suradnicima održali Josip Pankretić i Damir Polančec. Izuzima se čuveni Gjenero za kojeg dileme nema, baš kao ni razloga da se započeta suradnja ne održi i pretvori u poslijeizbornu koaliciju. Ja razloga vidim više a kako nisam on, čini mi se da je ovo što se zbiva oko pregovora i više nego smisleno.

Photo by Index

Čim su izbori prošli, neki od političara pokazali su svoje pravo lice. Jedan od takvih je i HSS-ovac Božidar Pankretić koji je izjavio novinarima da ih ne gnjave dok oni „ozbiljno“ pregovaraju o „isuviše važnim“ stvarima. Pankretić pri tome zaboravlja da je javnost upravo ona koja ih je izabrala da budu u pozicijama u kojima jesu i da ih ta ista javnost financira putem državnog proračuna. No kako ne postoji nikakva obaveza političara u slijedeće četiri godine da slušaju javnost, onda neki mijenjaju ploču i pokazuju sav prezir prema tim ljudima koji svake četiri godine („nepotrebno“) odlučuju o njihovim sudbinama i tako kvare njihove planove.

na početku, čestitam relativnom izbornom pobjedniku našem Ivi Sanaderu i njegovom HDZu. građani su odlučili da HDZ ponovno ima 66 mandata u Hrvatskom saboru. i da se uđe u drugo poluvrijeme izborne utakmice koje završava skupljanjem najmanje 77 zastupničkih potpisa koji omogućuju novoj Vladi da zasjedne u Banske dvore, preciznije u zgradu na Markovu trgu 2 u Zagrebu.

došao je i prošao veliki dan demokracije u Lijepoj Našoj. i kao što to obično biva, mala zemlja za veliki odmor, odnosno njeni građani uspjeli su me iznenaditi. negativno. odlučili su HDZ, nakon svega što je loše napravio tijekom 4 godine na vlasti i onog dobrog što nije napravio, nagraditi s nešto više od 34 % glasova. jer vjeruju/smatraju da su zajedničari napravili dobar posao. čini mi se prije za njih osobno, nego li za Hrvatsku u koju se svi zaklinju. držeći desnicu na srcu.

istovremeno SDP je dobio nešto više od 32 % glasova, što znači da je veliki dio građana htio da "komunjare", "narkomani" i "uvoditelji novih poreza" imaju pravo pokušati pokrenuti zemlju koja je zaustavljena. no, čini se da želja građana/birača za promjenama nije bila dovoljna. i činjenica su da je HDZ ponovio rezultat, prema broju zastupnika, s izbora 2003. godine, dok je, istovremeno, SDP narastao za gotovo 10 postotnih poena. i ostvario nikada bolji izborni rezultat.

Ivo Sanader i HDZ pokazuju prve znakove nervoze, pa su tako sinoć održali izvanrednu pressicu (zar inače imaju redovne?) gdje je Ivo Sanader gotovo zavapio kako bi SDP trebao odustati od pokušaja sastavljanja vlade. Vrlo neobično ponašanje za nekoga tko tvrdi da je pobijedio.

S druge pak strane, Friščić i Adlešić su čini se shvatili jako dobru poruku ovih izbora, da se foteljaštvo skupo plaća, u vidu propasti HSP-a i HSU-a. U svjetlu tih događaja, koalicija HSS-HSLS nastupa krajnje oprezno, cijelo vrijeme ističući da ih fotelje ne zanimaju već provedba njihovih programa. HDSSB pak ne nudi koaliciju nikome, ali spominje mogućnost podrške manjinskoj vladi. Očito su i oni naučili lekciju zvanu HSP-ov poučak. Sve to HDZ-u ne ide nikako na ruku, jer su se našli u novoj poziciji gdje se sve rješavalo davanjem pozicija u zamjenu za lojalnost.